Rizik da eurozona sklizne u recesiju ako se nastavi sukob na Bliskom istoku više nije samo teorijska prijetnja. Guverner grčke središnje banke i član Upravnog vijeća Europske središnje banke Yannis Stournaras upozorio je da su zabrinutosti oko mogućeg pada gospodarstva “stvarne i opravdane”, osobito ako rat s Iranom nastavi stvarati poremećaje na strani ponude.
Stournaras je u intervjuu za ciparski Phileleftheros poručio da je eurozona dosad pokazala određenu otpornost, ali da se zamah rasta vidljivo smanjuje. Novi energetski šok, izazvan geopolitičkim napetostima i rizicima za opskrbu, dolazi u trenutku kada gospodarstvo već nije snažno, što situaciju čini osjetljivijom nego u prethodnim krizama.
Ključni problem za ECB jest kombinacija slabijeg rasta i mogućeg ponovnog pritiska na cijene energije. Eurozona je energetski ovisna, pa rast cijena nafte i plina može brzo pogoditi troškove poduzeća, potrošačku moć kućanstava i inflacijska očekivanja. No za razliku od 2022., kada je inflacijski šok došao nakon snažnijeg oporavka od pandemije, današnja eurozona ulazi u novi poremećaj s manjim prostorom za manevar.
Stournaras je upozorio da se eventualno jačanje inflacije sada događa u uvjetima slabijeg gospodarskog rasta, strožih financijskih uvjeta i ograničenijeg fiskalnog prostora. To znači da ni vlade ni središnja banka nemaju jednako širok prostor za reakciju kao ranije. Države su nakon godina kriza opterećene višim dugom, a monetarna politika još uvijek nosi posljedice borbe protiv inflacije.
Zasad, prema Stournarasu, nije zabilježeno značajno prelijevanje viših cijena energije na ukupnu inflaciju. Međutim, ako bi došlo do ozbiljnije štete na energetskoj infrastrukturi ili dugotrajnijih poremećaja u opskrbi, inflacijski pritisci mogli bi se zadržati i u srednjem roku. Uz to, sama neizvjesnost može zakočiti investicije, odgoditi poslovne odluke i dodatno pritisnuti rast.
Za monetarnu politiku ECB-a presudno će biti koliko će šok trajati i kojim će se kanalima prelijevati na gospodarstvo. Ako rast cijena energije bude kratkotrajan i ne izazove sekundarne učinke, poput pritiska na plaće i šireg rasta cijena, ECB možda neće morati mijenjati smjer politike. No ako inflacija ponovno značajnije odstupi od ciljanih dva posto, odgovor bi mogao biti stroži.
Pročitajte još:
Stournaras je pritom naznačio tri moguća scenarija. U prvom, ako se šok pokaže prolaznim, monetarna politika ne bi trebala reagirati. U drugom, ako inflacija privremeno snažno premaši cilj, ECB bi mogao posegnuti za odmjerenom prilagodbom kako bi spriječio sekundarne inflacijske učinke. U trećem, najtežem scenariju, ako rat i energetski poremećaji izazovu trajno odstupanje inflacije od ciljane razine, odgovor središnje banke morao bi biti snažan.
Takav ton pokazuje koliko je pozicija ECB-a složena. Središnja banka ne želi gušiti gospodarstvo koje već usporava, ali ne može ni ignorirati rizik da se energetski šok pretvori u novi inflacijski val. Upravo zato će pregovori o okončanju rata s Iranom biti važni ne samo za geopolitiku, nego i za kamatne stope, investicije i gospodarske izglede eurozone.
