Hrvatska na rekordnoj zaposlenosti, sada plaće trebaju pratiti rast produktivnosti

Produktivnost otkriva puno detalja o gospodarstvu, a ponajprije o primjeni ekonomije znanja i tehnološkoj razvijenosti pri čemu visoka produktivnost omogućuje stvaranje znatno veće proizvodnje s istim brojem zaposlenih, ističe se u analizi o trendovima u produktivnosti u Hrvatskoj koju je priredio stručnjak s Ekonomskog instituta Zagreb Goran Buturac.

“Približavajući se punoj zaposlenosti Hrvatska si je širom otvorila vrata velikog izazova, a to je tehnološki progres. Rast zaposlenosti više neće biti vodeći izvor gospodarskog rasta Hrvatske, već će tu ulogu preuzeti razvoj ekonomije znanja i tehnološki napredak. Iako produktivnost hrvatskog gospodarstva značajnije zaostaje za najrazvijenijim zemljama Europe, analiza trenda potvrđuje konvergenciju Hrvatske prema prosjeku zemalja EU-a”, ocjenjuje Buturac.

Pritom napominje da produktivnost ovisi o ostvarenom tehnološkom razvoju, kvaliteti radne snage, učinkovitosti institucija, infrastrukturi i inovacijama. Drugim riječima, analiza produktivnosti je važna ne samo zbog propitivanja konkurentnosti, konvergencije prema europskom ekonomskom prostoru, životnog standarda ili inflacije, već i zbog specifičnog momenta u kojem se nalazi gospodarstvo Hrvatske.

Hrvatska je u zadnjih nekoliko godina, mjereno veličinom ostvarenog gospodarskog rasta, među vodećim zemljama Europske unije (EU). Pritom je realna stopa rasta domaćeg gospodarstva u godinama 2023. i 2024. iznosila po 3,8 posto, a u 2025. godini 3,4 posto. 

Produktivnost hrvatske ekonomije se, mjereno omjerom realnog BDP-a i broja zaposlenih, u razdoblju između 2015. i 2025. povećala za 11 posto. U prošloj godini Hrvatska je ostvarila povijesno rekordnu razinu zaposlenosti sa stopom od 74,4 posto.

Struktura gospodarstva u Hrvatskoj od njezina osamostaljenja do danas postepeno se mijenjala u korist usluga. U strukturi ukupne bruto dodane vrijednosti smanjio se udio poljoprivrede i industrije, a povećao udio financijskih djelatnosti, djelatnosti pružanja smještaja i pripreme hrane, djelatnosti javne uprave i obrane i djelatnosti transporta. 

Analiza najnovijih trendova u zadnje četiri godine pokazuje kako je računalno programiranje lider relativnog rasta broja zaposlenih koji je u toj djelatnosti povećan za 44,1 posto. Slijede djelatnosti pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane s rastom zaposlenosti od 36,4 posto i djelatnost informacija i komunikacija s rastom zaposlenosti od 27,3 posto. 

Istovremeno, tek su tri djelatnosti kod kojih je smanjen broj zaposlenih, a to su rudarstvo i vađenje, financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja te poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo.

Pad broja zaposlenih u financijskom sektoru u bliskoj je vezi s okrupnjavanjem bankarskog tržišta i procesom kontinuirane digitalizacije poslovanja financijskog sektora motiviranim rastom konkurentnosti, profitabilnosti i produktivnosti na financijskom tržištu. U poljoprivredi pak pad broja zaposlenih je dramatičan i iznosi 30,4 posto, a to se teško može objasniti tehnološkom modernizacijom.

Kada se uz dodanu vrijednost promatra zaposlenost, važno je pitanje koliki broj zaposlenih stvara tu dodanu vrijednost.

“Empirijski izračuni omjera realne bruto dodane vrijednosti i broja zaposlenih po sektorima za 2025. godinu potvrđuju da se veličinom toga pokazatelja izdvajaju dva sektora, i to financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja, te djelatnost informacija i komunikacija. Te djelatnosti uspijevaju s manjim brojem zaposlenih realizirati znatno veću dodanu vrijednost sektora u usporedbi s drugim djelatnostima u Hrvatskoj”, ističe se u analizi.

Prosječna dodana vrijednost po zaposlenom u financijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja u 2025. godini iznosila je 74.547 eura, a u djelatnostima informacija i komunikacija 56.397 eura. Na trećem mjestu po veličini dodane vrijednosti po zaposlenom nalazi se prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje te ostale industrije s iznosom od 29.127 eura.

Istovremeno, najmanja produktivnost mjerena omjerom realne bruto dodane vrijednosti i broja zaposlenih ostvaruje se u djelatnostima poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, i to u iznosu od 26.351 euro, te u djelatnosti javne uprave i obrane, obrazovanja, zdravstvene zaštite i socijalne skrbi u iznosu od 26.172 eura.

Buturac pojašnjava da je odnos rasta plaća i produktivnosti iznimno važan za gospodarstvo zato što se rastom produktivnosti otvara prostor za rast plaća i poboljšanje životnog standarda stanovništva. No, ako je rast plaća veći od rasta produktivnosti stvaraju se inflatorni pritisci u gospodarstvu. 

Analiza korelacije između rasta neto plaća i rasta produktivnosti u Hrvatskoj u razdoblju od 2021. do kraja prošle godine potvrđuje da su u svim sektorima neto plaće rasle znatno više od rasta produktivnosti što spada među najvažnije uzročnike inflacije u Hrvatskoj. Štoviše, rezultati analize pokazuju da su u sektorima s najmanjim rastom produktivnosti ponajviše rasle plaće. To se odnosi na javnu upravu, obranu, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb te poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo. 

“U djelatnosti javne uprave i obrane, obrazovanja, zdravstvene zaštite i socijalne skrbi produktivnost je u spomenutom razdoblju povećana za četiri posto, a plaće za 62 posto. U djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva produktivnost se smanjila za dva posto, dok su plaće rasle za 57 posto. Prerađivačka industrija bilježi rast produktivnosti za šest posto te rast neto plaća od 52 posto”, navodi primjere Buturac.

Poslovanje nekretninama je uz poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo jedina djelatnost koja je u analiziranom razdoblju zabilježila pad produktivnosti.

Logično je pitanje zbog čega plaće rastu brže od produktivnosti, a odgovor je da treba privući radnu snagu.

Da bi se dalje poboljšala produktivnost potrebni su značajniji tehnološki iskoraci ekonomije i to je usko povezano s izgradnjom ekonomije i društva znanja, ocjenjuje autor.

Predvodnice europske produktivnosti su relativno male ekonomije poput Irske, Luksemburga, Danske, Belgije i Švedske.

“Njihova dominacija u europskoj produktivnosti je očekivana s obzirom da za mala, otvorena gospodarstva na globalnom tržištu tehnološki napredak i visoka produktivnost u potpunosti anuliraju njihova geografska, resursna i demografska ograničenja.  Ekonomija znanja, inovacije, robotika i napredna tehnološka rješenja u proizvodnji osiguravaju malim ekonomijama konkurentne proizvode i usluge kojima osvajaju svjetska tržišta”, napominje Buturac.

Irska je u 2025. imala dodanu vrijednost po zaposlenom od 182.377 eura. Sve navedene zemlje su brojku imale iznad 85 tisuća eura.

Hrvatska je u donjoj polovici EU ljestvice s realiziranom dodanom vrijednošću po zaposlenom od 31.846 eura. Slovenija ima brojku od 43.752 eura.

Dobra je vijest da je u zadnje četiri godine Hrvatska među zemljama EU-a u kojima je ponajviše rasla dodana vrijednost po zaposlenom, pa je tako taj rast iznosio osam posto. Bolje su bile Poljska s 12 posto te Cipar i Rumunjska s po devet posto.

“Hrvatska može povećati produktivnost ekonomije tehnološkim progresom, razvojem ekonomije znanja, poticanjem inovacija te poboljšanjem tehnološke infrastrukture. Tehnološki napredak i ekonomija znanja trasirat će put Hrvatske prema modernoj i konkurentnoj ekonomiji na europskom i globalnom tržištu. Daljnji tehnološki iskoraci povećat će produktivnost gospodarstva i time otvorit prostor za rast plaća i poboljšanje životnog standarda stanovnika Hrvatske. Rast nominalnih plaća koji je podržan rastom produktivnosti ublažit će inflatorne pritiske kakvim je Hrvatska izložena već dulje vrijeme. Točka pune zaposlenosti pospješuje proces tehnološke konvergencije prema europskom ekonomskom prostoru”, zaključuje Buturac.