Veliki val otkaza zbog umjetne inteligencije zasad se nije dogodio. Nema milijuna radnika koji su preko noći zamijenjeni algoritmima, niti podaci velikih razvijenih gospodarstava pokazuju tržište rada koje se raspada pod pritiskom nove tehnologije.
Ali nešto se ipak počelo mijenjati.
Najnovija analiza Goldman Sachs Researcha pokazuje da je zapošljavanje počelo slabjeti upravo u industrijama koje su najizloženije automatizaciji umjetnom inteligencijom. Efekt još nije dovoljno velik da bi ozbiljno poremetio ukupnu zaposlenost, ali postaje vidljiv tamo gdje AI već može obavljati konkretne zadatke, a najviše ga osjećaju oni koji tek pokušavaju ući na tržište rada.
To je možda važnija promjena od spektakularnih predviđanja o “kraju rada”.
AI zasad ne briše cijele profesije. Umjesto toga, čini se da počinje uklanjati dio poslova koji su desetljećima služili kao ulazna vrata u njih.
Prvi udar vidi se tamo gdje se posao već može automatizirati
Goldman je usporedio kretanje zaposlenosti i oglasa za posao u razvijenim gospodarstvima s izloženošću pojedinih industrija umjetnoj inteligenciji.
Od druge polovice 2022. sektori u kojima postoji veći potencijal za automatizaciju uglavnom bilježe sporiji rast broja otvorenih radnih mjesta.
Veza je posebno izražena u SAD-u, Njemačkoj i Australiji.
Jedan od najočitijih primjera su informacijske i komunikacijske djelatnosti. Zapošljavanje je u tom sektoru nakon 2022. usporilo u gotovo svim većim razvijenim gospodarstvima, iako je izvan SAD-a razina zaposlenosti još uglavnom blizu ili iznad dugoročnog trenda.
Puno zanimljiviji rezultat pojavljuje se kada se analiza spusti na uže djelatnosti.
Call centri, izdavanje softvera, menadžersko savjetovanje i oglašavanje sada u više razvijenih zemalja imaju zaposlenost znatno ispod razina koje bi se očekivale na temelju njihovih povijesnih trendova.
Najekstremniji su call centri.
Prema Goldmanovoj analizi koju prenosi CNBC, zaposlenost u toj djelatnosti u SAD-u je oko 39 posto ispod dugoročnog trenda, u Kanadi 33 posto, a u Njemačkoj 27 posto.
To nije dokaz da je svaki od tih poslova nestao zbog ChatGPT-a ili drugih AI alata. Na zapošljavanje utječu gospodarski ciklus, troškovi rada, outsourcing i niz drugih faktora.
Goldman pak smatra da je obrazac dovoljno konzistentan da se AI više ne može promatrati samo kao budući rizik. U nekim industrijama taj se trag već vidi.
Najveći problem mogao bi biti prvi posao
Posebno je zanimljiva analiza više od 800 zanimanja.
Kada se promatra cjelokupno tržište rada, učinak je još vrlo malen. Povećanje izloženosti AI-ju od deset posto povezano je s tek oko 0,1 postotnim bodom manjim godišnjim rastom broja zaposlenih u SAD-u, Kanadi i Francuskoj.
Drugim riječima, na razini cijelog gospodarstva još nema AI šoka dok je kod početnih pozicija slika sasvim drukčija.
Za radnike koji tek ulaze u određeno zanimanje negativan efekt znatno je snažniji. U Australiji prelazi 0,6 postotnih bodova, dok je u SAD-u veći od 0,2 boda. To je doduše logično ukoliko se pogleda vrsta posla koju generativna umjetna inteligencija danas najbolje obavlja.
Sažimanje dokumenata, priprema prve verzije teksta, jednostavno kodiranje, traženje podataka, osnovna analiza, komunikacija s korisnicima i izrada standardiziranih prezentacija tradicionalno su bili poslovi mlađih zaposlenika.
Upravo su oni sada među najlakšima za automatizaciju.
Problem, zato, nije samo koliko će radnih mjesta nestati nego i kako će budući seniori uopće postati seniori ako nestane dio poslova na kojima su se nekada učili poslu.
Tvrtkama AI mijenja vrlo jednostavnu računicu
Poslodavac koji je prije deset godina trebao pet mlađih analitičara za obradu podataka možda ih danas treba tri – ne nužno zato što umjetna inteligencija može potpuno zamijeniti iskusnog stručnjaka, nego zato što pojedinac uz AI može obaviti veći volumen rutinskog posla.
Jedna od najvećih mogućih promjena na tržištu rada leži stoga upravo u činjenici da tehnologija ne mora zamijeniti zanimanje da bi znatno smanjila potražnju za ljudima koji se njime bave.
Dovoljno je da produktivnost samo jednog zaposlenika poraste toliko da kompanija za isti posao treba manje ljudi – i to je to.
Upravo je zato učinak najlakše previdjeti u službenim statistikama. Tvrtka ne mora objaviti “AI otkaz”. Može jednostavno ne otvoriti tri nova radna mjesta koja bi prije otvorila. Nitko nije dobio otkaz, ali tri osobe nisu dobile priliku započeti karijeru.
Goldman već mjesecima upozorava da je problem koncentriran
To je u skladu i s ranijim Goldmanovim istraživanjima gdje su u lipanjskom izvješću naslovljenom An AI Job Apocalypse? ekonomisti banke zaključili, da široko rasprostranjena katastrofa na tržištu rada nije njihov osnovni scenarij. Umjesto trajne masovne nezaposlenosti očekuju tranziciju u kojoj će dio radnih mjesta biti izgubljen, dok će produktivnost, investicije i stvaranje novih aktivnosti postupno apsorbirati veći dio šoka.
Drugim riječima, Goldman ne govori da AI “uzima sve poslove” već sugerira nešto suptilnije: ukupne brojke mogu izgledati zdravo dok se ispod njih već mijenja struktura zapošljavanja.
Za radnika od 45 godina s dugogodišnjim iskustvom u industriji taj proces može značiti da dobiva alat koji ga čini učinkovitijim dok za 23-godišnjaka koji pokušava dobiti svoju prvu priliku isti alat može značiti da njegovo radno mjesto više nije potrebno.
Call centri pokazuju kako promjena može izgledati
Call centri možda su najbolji laboratorij za ono što bi se tijekom sljedećih godina moglo događati i u drugim profesijama.
Već postoje AI sustavi koji mogu odgovarati na pitanja korisnika, prepoznati namjeru poziva, pristupati podacima o klijentu, predlagati odgovor ljudskom agentu ili samostalno obaviti cijeli razgovor.
Međutim, to ne znači da ljudski agent nestaje posebice ako se osvrnemo na kompleksnije slučajeve poput ljutitih korisnicka pregovaranja, specifičnih problema i situacija koje ne odgovaraju unaprijed poznatom obrascu još zahtijevaju ljude.
Ipak, to ujedno može značiti i da sada kompaniji možda više neće trebati 1.000 agenata nego samo, primjerice, 700, a zatim 500 i čak manje.
Upravo takav proces mnogo je vjerojatniji od scenarija u kojem jedan dan svi dolaze na posao, a drugi dan ih zamjenjuje računalo.
Slična logika može se preslikati na dio računovodstva, pravne administracije, marketinga, financijske analitike, programiranja ili konzultantskog rada.
AI se širi dovoljno brzo da tržište rada više nema luksuz čekanja
Goldman procjenjuje da se stopa korištenja umjetne inteligencije u većim razvijenim gospodarstvima trenutačno kreće oko 15 do 20 posto.
Među vodećima su Francuska, SAD, Nizozemska i Ujedinjeno Kraljevstvo, dok se Italija, Japan i Novi Zeland nalaze pri donjem dijelu skupine razvijenih zemalja.
Procijenjena stopa primjene na većim tržištima u razvoju nešto je niža, uglavnom između deset i 15 posto što znači da se učinci na radna mjesta pojavljuju dok je AI još daleko od potpune primjene.
Istodobno kompanije ulažu iznose koji sugeriraju da se korištenje neće zaustaviti na sadašnjim razinama.
Goldman Sachs Research procjenjuje da će globalna ulaganja povezana s umjetnom inteligencijom u 2026. dosegnuti oko bilijun dolara, od čega oko 581 milijardu dolara u SAD-u. Ukupna kumulativna ulaganja od 2022. do kraja ove godine mogla bi iznositi oko 1,8 bilijuna dolara.
Banka pritom procjenjuje da bi ulaganja povezana s AI-jem u SAD-u mogla porasti s oko 1,8 posto BDP-a ove godine na 2,5 posto 2027. i 2,8 posto 2028.
Takvi iznosi teško se mogu opravdati samo stvaranjem zanimljivijih chatbotova jer kompanije očekuju produktivnost koja na kraju znači da se ista količina posla može proizvesti uz manje vremena, manje troškova ili manje zaposlenih.
Nije nužno problem što AI preuzima rutinske zadatke
Postoji i optimističniji način gledanja na isti proces.
Velik dio poslova koje danas obavljaju početnici nije posebno kreativan niti zahtijeva znanje zbog kojeg su se školovali.
Mladi odvjetnik pregledava stotine stranica dokumenata. Analitičar prepisuje brojke u tablice. Junior u banci popravlja prezentaciju do dva ujutro. Programer piše repetitivni kod. Zaposlenik call centra deseti put u satu odgovara na isto pitanje.
Ako AI ukloni takav posao, to ne mora biti društveni problem već bi se moglo gledati kako svojevrsni napredak.
Problem nastaje ako tvrtke uklone rutinski posao, a ne osmisle novu početnu ulogu putem koje će mlađi radnik steći iskustvo potrebno za složenije poslove što upravo čini razliku između automatizacije zadatka i prekidanja karijernog lanca.
Mnoge industrije desetljećima su počivale upravo na toj piramidi: mnogo juniora na dnu, manje srednje iskusnih radnika i relativno malo ljudi na vrhu.
Ako AI izreže široki donji sloj piramide, kompanije će kratkoročno imati veću produktivnost ali bi dugoročno mogle otkriti da nemaju dovoljno ljudi koji su imali priliku postati stručnjaci.
I sam Goldman suočava se s istim pitanjem
Paradoks nije promaknuo ni Goldman Sachsu.
Izvršni direktor banke David Solomon već je rekao da bi zapošljavanje ljudi neposredno nakon fakulteta tijekom sljedećih nekoliko godina moglo donekle pasti jer AI mijenja sastav poslova i potrebnih vještina. Istodobno odbacuje tezu o dramatičnom nestanku juniora i tvrdi da će banka nastaviti zapošljavati tisuće mladih ljudi.
Njegovo je pitanje možda važnije od same brojke zaposlenih: kako obučiti budućeg seniora kada umjetna inteligencija za nekoliko sekundi napravi ono za što je junior prije morao provesti sate radeći sam?
Ako AI napravi prvu analizu, prvi nacrt ugovora, prvi programski kod ili prvo financijsko modeliranje, mladi zaposlenik dobiva gotov rezultat prije nego što je naučio proces koji iza njega stoji te može postati produktivniji puno ranije.
Postoji međutim i rizik da postane produktivan bez dubine znanja koja se nekada stvarala upravo kroz spor i repetitivan početnički posao.
Velika AI revolucija možda će izgledati vrlo dosadno
U javnoj raspravi o umjetnoj inteligenciji često postoje samo dvije krajnosti.
U jednoj će AI stvoriti golem rast produktivnosti i nove industrije, a ljudima ostaviti zanimljivije poslove dok će u drugoj milijuni ljudi ostati bez posla.
Pročitajte još:
Tržište rada zasad pokazuje nešto puno manje dramatično, ali možda dugoročno jednako važno.
Nema kolapsa zaposlenosti, postoje sektori u kojima se manje zapošljava, nema masovne zamjene ljudi robotima, postoje tvrtke kojima za isti posao treba nekoliko ljudi manje, nema “kraja rada”, ali postoji sve veći problem prvog radnog mjesta.
Goldmanova analiza zato možda nije dokaz da je počela velika AI kriza zaposlenosti nego možda samo prvi signal da se tehnološka revolucija može dogoditi bez jednog dramatičnog trenutka u kojem će svi shvatiti što se dogodilo.
Možda ćemo je tek naknadno prepoznati u generaciji ljudi koji su otkrili da je najteži dio karijere postalo upravo ono što je nekad bilo najjednostavnije — dobiti priliku da je započnu.
