Analiza platforme za pružanje usluga smještaja Holidu otkrila je koji su to najzanimljiviji europski gradovi za uživanje u ispijanju pića ovisno o, kako su to kategorizirali, šest različitih osobnosti koje dolaze do izražaja kod te aktivnosti.
Drugim riječima, dva putnika mogu doći u isti europski grad s istim proračunom i otići s potpuno različitim iskustvima.
S obzirom da sadašnje generacije piju manje alkohola pitanje nije gdje je najjeftinija krigla piva već kakav ambijent za uživanje se nudi.
Nije isto biti društvenjak koji traži napučene ulice kao i opušteni uživatelj na osunčanoj terasi. Svaka bi se osoba stoga trebala zapitati koji joj način uživanja u piću najbolje odgovara umjesto da jednostavno ide za nižim cijenama.
Holidu je svrstao 50 europskih gradova prema četiri parametra. Jedno je količina litara alkohola koja se konzumira godišnje po glavi stanovnika, zatim udio odrasle populacije koja pije alkoholna pića, cijena pola litre domaćeg točenog piva i konačno količina aktivnosti koje se mogu nazvati noćnim životom.
Pivskim atletama se smatraju oni putnici koji žele pratiti domaće u ispijanju krigle za kriglom. Njih privlače mjesta gdje iduća runda dolazi i prije no što se završi s prethodnom. Takve osobe ne jure za atmosferom, žele količinu i autentičnost.
Ne čudi da je najbolji europski grad za takvu osobnost ispijanja Prag. Česi piju najveću količinu piva po glavi stanovnika godišnje na svijetu.
Drugi je u toj kategoriji Berlin, treći Duesseldorf, četvrti Vilnius i peti Koeln..
Druga osobnost je društvenjak. Takvi ljudi traže prvenstveno društvo, a ne piće. Stoga vole ulice s puno barova i ljudi te konobare koji pamte lica. Njih ne opterećuje toliko cijena već brojnost društva. Edinburgh je za njih pretih, a Reykjavik premali.
Glavni grad za takve ljude je Bruxelles. Taj grad ima jednu od najgušćih europskih koncentracija barova, a cijene su srednje razine.
Drugi je Hamburg, a treći Dublin. Iza njih su Berlin i Stuttgart.
Profinjeni uživatelj u piću je osoba koja će bez problema platiti i 10 eura za perfektno pivo.
Oni žele barove s dizajnom i gradove gdje je kultura pića pažljivo kreirana, a ne industrijska. Za takve bi Prag bio previše jer traže eleganciju.
Za takve osobnosti najbolji je grad Oslo. Tamo se nudi najskuplje pivo u Europi, no nagrada je jedna od najrafiniranijih barskih scena. Uvijek je kvaliteta iznad količine.
Iza Osla u poretku su Reykjavik, Stockholm, Milano i Kopenhagen.
Spontani i nepredvidivi su putnici koji traže priču koju će moći ispričati nakon vikenda. Oni žele jeftino piće na neočekivanim mjestima i noćne provode koji se nikad ne pojavljuju na popisu najboljih u Europi. Oni ne traže udobnost već mjesto gdje mogu ‘zabiti zastavu’. Pariz je preočit izbor, London je previše predvidiv. Oni žele iznenađenje.
E pa to su iznenađenje na prvom mjestu našli u glavnom gradu Srbije Beogradu. Fešta na riječnoj splavi do jutra i kultura pića koja malo koga ostavlja po strani. Noći su veće no što je sam grad i nema puno tragova po Instagramu.
Na drugom je mjestu Zagreb, a onda slijede Napulj, Rim i Sofija.
Opuštani uživatelj samo želi osunčanu terasu i Pirinejski polutok kao da je za njih izmišljen. U Oslu bi se smrzli, Bruxelles pruža preveliki stimulans. Oni žele laganicu.
Pa na vrhu je tu portugalski Porto gdje se uživa u Suncu, povoljnim cijenama i sporom ritmu.
Iza Porta dobre su opcije Valencia, Zaragoza, Sevilla i Prag.
Pročitajte još:
Konačno, ima i onih s osobnošću koja uživanje u piću želi povezati s naslijeđem.
Oni žele pubove s poviješću, pivsku tradiciju koja se prenosila naraštajima, barove gdje je recept važniji od cijene.
Vjerojatno pogađate da je tu na vrhu Dublin. Poznati ‘stout’ se tamo toči više od dva stoljeća. Pubovo nisu samo postaja za turiste to su svojevrsni muzeji u funkciji.
Nakon Dublina se takvo što može potražiti u Dresdenu, Oslu, Duesseldorfu ili Muenchenu.
