Pitanje nedostatka radne snage problem je koji Hrvatska i Europska unija (EU) već poznaju jako dobro, a nije nepoznanica u mnogim dijelovima svijeta.
Kako ističe u prilogu za Euronews izvršna direktorica LinkedIna za područja Europe, Afrike, Bliskog istoka te Latinske Amerike Sue Duke koja je imala prigodu razgovarati s mnogim poslovnim liderima, tvrtke uglavnom misle da se susreću s problemom manjka talenata unatoč tome što je broj prijava za poslove u prosjeku udvostručen od 2022. godine.
Takav pogled na stvari, smatra Duke, otkriva tek dio priče.
Naime, umjetna inteligencija je promijenila vrste vještina koje su na poslovima potrebne i snizila barijere kandidatima za apliciranje dok mnoge tvrtke još uvijek traže i biraju ljude na način kao da se ništa u okružju nije izmijenilo.
Rezultat je nesklad. Dvije trećine onih koji traže adekvatne zaposlenike kažu da je teže naći kvalificirane talente no prije godinu dana, dok ljudi koji možda raspolažu upravo s vještinama koje se traže ostaju izvan radara.
Desetljećima su tvrtke zapošljavale na temelju toga gdje je kandidat studirao, gdje je prethodno radio i koga je sve poznavao.
Čak i danas, navodi Duke, osobe imaju tri puta veće izglede dobiti posao tamo gdje već nekoga poznaju.
Takav način selekcije novih zaposlenika je sigurno imao dugo vremena smisla, no rizik je uvijek bio u tome da se previde osobe koje možda imaju prave vještine i sposobnosti iako nemaju ‘pravi’ životopis. Drugim riječima, tvrtke su se borile za često za jednako mali bazen kandidata.
“Ako se koristi dobro, umjetna inteligencija (AI) može proširiti kvalitetu ljudske procjene, a ne zamijeniti je. Može pomoći tvrtkama da pogledaju izvan okvira, odnosno tradicionalnih životopisa, kako bi spazile i osobe čije vještine nisu odmah vidljive iz stupnja i vrste obrazovanja te informacija o prethodnom radnom mjestu”, ističe Duke.
To bi onda značilo više jasnoće o vještinama koje se za određeni posao traže te smanjenje utjecaja na odluku koju imaju formalni zahtjevi kao što su stupanj obrazovanja i iskustvo.
No, dodaje Duke, pronalaženje pravih ljudi je tek pola problema jer, ako se tvrtke koje idu u potragu nisu promijenile, neće ni konačan rezultat.
Naime, nemali broj tvrtki dodaje AI na stare načine vođenja posla. Iako se ne mijenjaju nazivi poslova, hijerarhija ili proces donošenja odluka, od tehnologije se očekuje da transformira poslovanje.
“To ne može tako funkcionirati. Većina tvrtki koje kupe AI alate i priključe ih na postojeći način poslovanja samo dobiju nešto bržu verziju starog načina rada, ne i bolji način upravljanja poslom”, smatra Duke.
Alternativa je pogledati koji se zadaci mogu obaviti brže, koje odluke još uvijek zahtijevaju ljudski upliv i koje uloge moraju biti promijenjene s tim u vezi. To, međutim, funkcionira samo ako su menadžeri spremni za promjene.
Kako AI preuzima sve više rutinskog posla, menadžeri bi trebali trošiti manje vremena na provjeru je li sve kako treba obavljeno i više se usredotočiti na pomaganje ljudima da se prilagode, nauče i donose bolje odluke. Treba raditi na onome što AI ne može, a to je na kreativnosti i empatiji.
“Ipak, pola poslovnih lidera priznaje da još ne zna kako će AI preoblikovati njihove uloge, a osam od deset kaže da se promjene događaju s njihovim ulogama u realnom vremenu. Ta je neizvjesnost razumljiva, no ne može biti izgovor za nečinjenje”, poručuje Duke.
Pročitajte još:
Neke tvrtke počinju sve to shvaćati i rade na obučavanju menadžera na drugačije načine.
Od zaposlenike se ne može očekivati da se prilagode na promijenjeno tržište rada ako to ne uspiju prije svega ljudu koji vode poslove.
“Drugim riječima, tvrtke trebaju prestati angažirati nove zaposlenike prema tržištu rada kakvog se sjećaju i trebaju početi gledati na vještine koje ljudi stvarno imaju”, zaključuje Duke.
