Trgovci sve više zarađuju na vlastitim brendovima: Tko zapravo profitira od privatnih robnih marki?

Foto: Pixabay.com

Privatne robne marke odavno više nisu samo jeftinija alternativa poznatim proizvođačima. S polica se sve češće nude proizvodi koji kvalitetom i ambalažom konkuriraju etabliranim brendovima, a trgovci ih razvijaju u čitave linije hrane, kozmetike, sredstava za čišćenje i kućanskih potrepština. Time ne osvajaju samo veći dio potrošačke košarice, nego i preuzimaju važniju ulogu u lancu proizvodnje i distribucije.

Za trgovce je računica privlačna: umjesto da ovise isključivo o proizvodima vanjskih dobavljača, mogu sami određivati specifikacije, pozicioniranje, cijene i količine koje će naručivati. Ne moraju pritom posjedovati tvornice. Velik dio privatnih robnih marki proizvode vanjski partneri, često isti oni koji istodobno rade za poznate međunarodne brendove.

Tako trgovac može postati vlasnik brenda bez ulaganja u vlastitu proizvodnu infrastrukturu, dok proizvođač preuzima proizvodnju, a trgovac zadržava kontrolu nad prodajnim kanalom i odnosom s kupcem.

Koliko je taj trend uznapredovao pokazuje europsko tržište. Prema podacima NielsenIQ-a koje prenosi PLMA, privatne robne marke u 17 europskih zemalja tijekom 2025. dosegnule su prodaju od 387 milijardi eura, uz udio od 38,8 posto ukupnog tržišta prehrambenih proizvoda i robe široke potrošnje. Njihova je prodaja vrijednosno porasla 4,1 posto, više od ukupnog tržišta, koje je raslo 3,2 posto, i proizvoda proizvođačkih brendova, čija je prodaja porasla 2,7 posto.

Još je važniji podatak o količinskoj prodaji: privatne robne marke zabilježile su rast od 1,3 posto, dok su proizvodi poznatih proizvođačkih brendova blago pali. Drugim riječima, njihov rast nije samo posljedica viših cijena, nego i toga što ih kupci sve češće stavljaju u košaricu.

Sličan smjer potvrđuje i istraživanje McKinseyja za europsko tržište. Udio privatnih robnih marki u ukupnoj vrijednosti prodaje prehrambenih proizvoda dosegnuo je 39,1 posto u 2024., a mogao bi narasti na 40 do 42 posto do 2030. Posebno je zanimljivo da 84 posto ispitanih potrošača namjerava nastaviti kupovati privatne marke čak i ako im se kupovna moć poveća. To sugerira da se kupci ne vraćaju automatski poznatim brendovima čim prestane pritisak na kućni budžet.

U Hrvatskoj je njihov udio nešto manji, ali također raste. Prema podacima NielsenIQ-a objavljenima u listopadu 2025., privatne robne marke činile su 21 posto vrijednosti ukupnog FMCG tržišta, uz godišnji rast od 7,1 posto. Riječ je o robi široke potrošnje koja obuhvaća prehrambene i neprehrambene proizvode.

www.konzum.hr
Konzum prodavaonica, Foto: Konzum

Koliko trgovci zapravo zarađuju?

Na prvi pogled čini se da je odgovor jednostavan: trgovac kupuje proizvod jeftinije jer sam kontrolira brend, a zatim ga prodaje po cijeni koja je niža od konkurentskog proizvoda poznatog proizvođača. Razlika bi trebala ostati njemu.

Međutim, stvarna računica nije tako jednostavna. Privatna robna marka ne znači automatski i veću maržu na svakom proizvodu. Trgovac i dalje mora platiti proizvođača, ambalažu, prijevoz, skladištenje, marketing, logistiku i troškove prodaje. Uz to, često mora osigurati konkurentnu cijenu kako bi proizvod uopće privukao kupce.

Istraživanje norveškog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja pokazuje koliko se stvarna slika može razlikovati od uvriježene pretpostavke. Analiza marži u razdoblju od 2020. do prve polovice 2023. pokazala je da su trgovački lanci na uzorku privatnih robnih marki u prosjeku ostvarivali oko 12 postotnih bodova niže bruto marže nego na proizvodima poznatih brendova.

Razlike su bile velike i među kategorijama. Kod privatnih robnih marki čokolada i grickalica bruto marže trgovaca kretale su se između 42 i 46 posto, a kod bezalkoholnih pića između 22 i 29 posto. Kod mesa i morskih plodova marže su u pojedinim razdobljima bile vrlo niske, pa čak i negativne.

To ne znači da privatne robne marke nisu isplative. Njihova se vrijednost za trgovca ne mjeri samo maržom na pojedinoj jedinici proizvoda. Važni su i veći utjecaj na asortiman, mogućnost pregovaranja s dobavljačima, kontrola cijena, razlikovanje od konkurencije i poticanje kupaca da se vraćaju upravo u određeni lanac.

Trgovac dobiva kontrolu, proizvođač dobiva posao

Za tradicionalne proizvođače širenje privatnih robnih marki predstavlja dvostruki izazov. S jedne strane, njihovi proizvodi dobivaju konkurenciju na policama, često unutar iste trgovine. S druge, trgovci sve više odlučuju koji će se proizvodi naći u asortimanu, koliko će prostora dobiti i po kojim će se uvjetima prodavati.

Posebno je osjetljiv položaj manjih proizvođača. Suradnja s velikim trgovačkim lancem može im osigurati stabilne narudžbe, pristup velikom broju kupaca i mogućnost širenja na nova tržišta, bez potrebe za velikim ulaganjima u vlastiti marketing i izgradnju brenda.

Takav model može biti vrlo važan za domaću prehrambenu industriju. Hrvatska gospodarska komora ističe da trgovačke marke domaćim proizvođačima mogu predstavljati siguran distribucijski i prodajni kanal, kao i ulaznicu na nova tržišta. Dio privatnih robnih marki proizvodi se upravo u Hrvatskoj, dok se ostali proizvodi nabavljaju iz susjednih zemalja i drugih europskih tržišta.

No, takav odnos ima i drugu stranu. Proizvođač koji se previše oslanja na narudžbe jednog ili nekoliko velikih trgovaca postaje ovisan o njihovim uvjetima. Trgovac može promijeniti dobavljača, smanjiti narudžbe ili tražiti nižu cijenu, a proizvođač pritom nema izravan odnos s krajnjim kupcem niti nužno gradi vlastiti brend.

Britansko tijelo za tržišno natjecanje CMA u analizi prehrambene industrije upozorilo je i na razliku u profitabilnosti između proizvođača poznatih brendova i proizvođača privatnih robnih marki. Prema njihovim podacima, prosječna neto marža proizvođača poznatih brendova u 2022. iznosila je 11,4 posto, dok je kod proizvođača privatnih robnih marki bila 1,3 posto. Riječ je o podacima za analizirani uzorak tvrtki, a ne o univerzalnom pravilu za cijelu industriju, no razlika pokazuje koliko vlasništvo nad brendom može utjecati na raspodjelu zarade.

Freepik.com
Supermarket / Foto: Freepik.com

Od jeftinije alternative do premium proizvoda

Najveća promjena u strategiji trgovaca jest to što privatne robne marke više ne pokušavaju konkurirati isključivo cijenom. Uz osnovne, najjeftinije linije, razvijaju se premium proizvodi, organska hrana, proizvodi bez određenih sastojaka, lokalne linije i specijalizirani asortimani.

Takav pomak mijenja i percepciju kupaca. Dok su privatne marke nekad bile povezane s kompromisom u kvaliteti, danas se sve češće predstavljaju kao proizvodi koji nude sličnu ili usporedivu kvalitetu poznatim brendovima, ali po povoljnijoj cijeni.

Prema McKinseyjevu istraživanju europskog tržišta iz 2026., privatne marke činile su 44 posto svih novih lansiranja proizvoda i proširenja asortimana u zapadnoj Europi, a u prehrambenim kategorijama njihov je udio dosegnuo čak 70 posto. To pokazuje da trgovci više nisu samo distributeri tuđih inovacija, nego sve aktivnije sudjeluju u razvoju novih proizvoda.

Konzum, primjerice, u svojem godišnjem izvješću za 2024. navodi da njegov portfelj privatnih robnih marki obuhvaća više od 1400 proizvoda raspoređenih u 46 različitih brendova. Razvoj uključuje suradnju s proizvođačima, ali i koordinaciju različitih sektora unutar samog trgovca.

Tko dugoročno dobiva?

Najveća prednost privatnih robnih marki za trgovce možda nije u tome što će na svakoj prodanoj boci, pakiranju ili konzervi ostvariti veću maržu. Važnije je što dobivaju veću kontrolu nad vlastitim poslovanjem.

Poznati proizvođači desetljećima su gradili vrijednost brendova kroz oglašavanje, inovacije i lojalnost kupaca. Trgovci su im zauzvrat osiguravali pristup policama i potrošačima. No, razvojem vlastitih linija trgovci ulaze u područje koje je nekoć bilo gotovo isključivo u rukama proizvođača. Mogu izravno konkurirati njihovim proizvodima, koristiti podatke o kupovnim navikama i prilagođavati ponudu potražnji.

To ne znači da će poznati brendovi nestati. Oni i dalje imaju prednost u prepoznatljivosti, povjerenju kupaca, inovacijama i emocionalnoj povezanosti s potrošačima. No, morat će sve uvjerljivije opravdavati razliku u cijeni, posebno u kategorijama u kojima kupci ne vide značajnu razliku u kvaliteti.

Dugoročno bi najveći dobitnici mogli biti trgovci koji uspiju izgraditi vlastite brendove, a istodobno zadržati konkurentne dobavljače i kvalitetu proizvoda. Proizvođači će se morati odlučiti žele li graditi vlastiti brend, proizvoditi za trgovce ili kombinirati oba modela. Za potrošače bi veća konkurencija mogla značiti širi izbor i povoljnije cijene, ali i sve veću ovisnost o tome što pojedini trgovački lanac odluči staviti na svoje police.

Jedan odgovor

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Popularno

Novi broj magazina „Financije.hr” donosi brojne ekskluzivne poslovne priče, intervjue i događaje iz regije i svijeta…

Komentari

Želite u Googleu vidjeti više aktualnih vijesti s portala financije.hr?

Dodajte financije.hr među svoje omiljene izvore u Googleu. Tako ćete naše aktualne vijesti češće viđati u Google pretrazi i Google Discoveru.

Brže nas pronađite u pretrazi
Više naših vijesti u Google Discoveru
Budite u tijeku s najnovijim informacijama