Trump Kanadi uvodi carine od 50 posto, ali Ottawa je već pokazala da zna uzvratiti

Američki predsjednik Donald Trump ponovno je zaoštrio trgovinski sukob s Kanadom najavivši carine od 50 posto na širok raspon kanadskih proizvoda. Washington tvrdi da je riječ o odgovoru na diskriminatorne trgovinske prakse, dok u Kanadi potez vide kao novu eskalaciju sukoba koji je već trajno narušio odnose dviju država.

Carine bi trebale stupiti na snagu 19. kolovoza, a obuhvatit će proizvode među kojima su mlijeko i drugi mliječni proizvodi, alkoholna pića, odjeća, namještaj, sportska oprema i cement. Od novih davanja bit će izuzeti energenti, kalij, kritični minerali, riba te proizvodi poput čelika i aluminija koji su već obuhvaćeni zasebnim američkim carinama.

Posebno je važno da nova davanja neće zaobići ni robu koja zadovoljava uvjete američko-meksičko-kanadskog trgovinskog sporazuma USMCA. Velik broj kanadskih proizvoda koji je dosad prelazio granicu bez carina tako bi mogao biti opterećen stopom od 50 posto.

Trumpova administracija tvrdi da su kanadske pokrajine zaustavile kupnju američkog alkohola, uvele mjere protiv američkih automobila i diskriminirale američke proizvođače sira. Kao pravnu osnovu Washington je odabrao gotovo zaboravljeni članak 338. Zakona o carinama iz 1930. godine, koji američkom predsjedniku omogućuje reakciju kada druga država američke proizvode tretira nepovoljnije od proizvoda trećih zemalja.

Taj mehanizam nikada ranije nije korišten za uvođenje carina trgovinskom partneru u ovakvim razmjerima. Njegova aktivacija dodatno pokazuje da Trump, nakon što je američki Vrhovni sud srušio dio njegovih globalnih izvanrednih carina, traži nove pravne puteve za nastavak protekcionističke politike.

Američki potez neposredno je pritisnuo i kanadski dolar, ali njegova važnost daleko nadilazi kratkoročnu tržišnu reakciju. SAD i Kanada prošle su godine razmijenili robu vrijednu oko 716 milijardi dolara, a Kanada je drugi najveći američki trgovinski partner. Carinski udar na takav odnos teško je svesti na još jedan izolirani spor oko vina, automobila ili sira.

Kanadski premijer Mark Carney poručio je da je Ottawa Washingtonu dostavila niz detaljnih prijedloga za rješavanje spora i modernizaciju sjevernoameričkog trgovinskog sporazuma te da je spremna na intenzivne pregovore.

No dio kanadskih političara smatra da pregovori bez protumjera neće biti dovoljni. Premijer Ontarija Doug Ford pozvao je na odgovor „carina za carinu, dolar za dolar“, dok je Kanadska gospodarska komora najavu nazvala žalosnom eskalacijom i pozvala dvije strane da iskoriste preostalih 30 dana za dogovor.

Upravo se oko pitanja treba li Kanada pokušati smiriti sukob ili ponovno snažno uzvratiti gradi i šira politička rasprava.

Bivša kanadska potpredsjednica vlade i ministrica financija Chrystia Freeland smatra da je iskustvo posljednjih godina već ponudilo odgovor: trgovinska odmazda može funkcionirati, ali samo kada je pažljivo odabrana, politički održiva i usmjerena na proizvode koje je lako zamijeniti.

Kanadsko oružje nisu bili rijetki minerali nego vino i viski

Freeland kao najbolji primjer navodi bojkot američkih alkoholnih pića koji su pokrenuli kanadski potrošači i pokrajinske kompanije zadužene za njihovu nabavu i prodaju.

Kanada nema kontrolu nad rijetkim mineralima usporedivu s kineskom niti raspolaže industrijskim polugama kakve velike sile tradicionalno koriste u trgovinskim sukobima. No pokazalo se da i povlačenje američkog vina, burbona i drugih pića s polica može stvoriti dovoljan pritisak da reagiraju američki proizvođači i političari.

Prema podacima koje iznosi Freeland, američki izvoz alkohola u Kanadu pao je 70 posto između 2024. i 2025. godine, što je američku industriju stajalo 536 milijuna dolara. Drugi podaci iz prve polovice 2025. pokazivali su da je izvoz američkih destiliranih pića u Kanadu pao oko 62 posto, a vina približno 67 posto.

Učinak je postao dovoljno velik da se u raspravu uključe i političari iz saveznih država koje snažno ovise o izvozu alkohola.

Američki senator Adam Schiff, kalifornijski demokrat i Trumpov politički protivnik, zamolio je premijera Quebeca da ukine zabranu američkih pića. Prije njega slično je zatražila skupina kalifornijskih članova Zastupničkog doma, među kojima je bila i Nancy Pelosi. Republikanska zastupnica iz New Yorka Claudia Tenney otišla je korak dalje i predložila savezne kaznene mjere protiv Kanade zbog bojkota.

Reakcije pokazuju da je kanadski potez pogodio upravo ondje gdje trgovinska odmazda treba djelovati – ne samo na ukupne brojke, nego na konkretne kompanije, radna mjesta i izborne jedinice čiji predstavnici zatim počinju pritiskati saveznu vlast.

U Kanadi je bojkot istodobno potaknuo prodaju domaće robe. Prodaja vina iz Ontarija porasla je 44 posto, a kanadski su potrošači češće birali i proizvode iz Francuske, Italije i drugih zemalja.

To je jedna od važnih razlika između ciljane kanadske odmazde i širokih američkih carina.

Kanada je birala gotove potrošačke proizvode koje može relativno jednostavno zamijeniti. Ako s polica nestane kalifornijsko vino, kupac može uzeti kanadsko, francusko ili talijansko. Trošak najviše osjeća američki proizvođač koji gubi tržište, dok kanadski potrošač i trgovac imaju druge mogućnosti.

Trumpove carine kažnjavaju i američke tvornice

Trumpova je administracija, s druge strane, velik dio carina usmjerila na čelik, aluminij, automobilske dijelove i druge međuproizvode koje američke kompanije trebaju za vlastitu proizvodnju.

Carina na gotov uvozni automobil može pomoći domaćem proizvođaču automobila. No carina na metal i dijelove koje taj proizvođač mora ugraditi u vlastito vozilo istodobno povećava njegove troškove.

U tome se krije proturječje američkog protekcionizma. Politika koja se predstavlja kao pomoć industriji može smanjiti konkurentnost upravo onih tvornica koje bi trebala zaštititi.

Sjevernoamerički proizvodni lanci izrazito su integrirani. Dijelovi automobila tijekom proizvodnje mogu više puta prelaziti granicu između Kanade i SAD-a, a kompanije desetljećima organiziraju pogone prema pretpostavci da će roba unutar zone slobodne trgovine cirkulirati bez velikih prepreka.

Carina od 50 posto na robu koja zadovoljava pravila USMCA-e zato nije samo kazna Kanadi. Ona potkopava vrijednost sporazuma koji je Trump sam potpisao 2020. godine kao zamjenu za NAFTA-u.

Ako proizvod više nije zaštićen ni kada zadovoljava sva dogovorena pravila o podrijetlu, kompanije teško mogu znati na kojim će uvjetima ulagati, gdje će smjestiti pogone ili od kojih će dobavljača nabavljati materijal.

To povećava troškove i stvara neizvjesnost čak i prije nego što carine počnu vrijediti.

Kanada je već jednom izdržala Trumpov pritisak

Freeland svoju tvrdnju da odmazda djeluje temelji i na iskustvu iz 2018. godine, kada je bila kanadska ministrica vanjskih poslova i glavna pregovaračica s Washingtonom.

Trump je tada uveo carine na kanadski čelik i aluminij, pozivajući se na nacionalnu sigurnost. Kanada je odgovorila carinama jednake vrijednosti, koordinirajući poteze s Europskom unijom i Meksikom.

Protumjere nisu bile nasumične. Ottawa je birala proizvode koje je mogla nabaviti iz drugih izvora, ali koji su bili politički važni u saveznim državama i izbornim jedinicama Trumpovih saveznika.

Među njima su bili prehrambeni proizvodi, viski i roba široke potrošnje. Jedan od često spominjanih primjera bio je Smuckerov džem, proizvod koji Kanada nije morala uvoziti iz SAD-a, a čiji su proizvođači i radnici mogli izvršiti politički pritisak kod kuće.

Sukob je trajao 11 mjeseci. Trump je Freeland javno vrijeđao i nazivao je neugodnom pregovaračicom, ali Kanada nije povukla protumjere. Američke su carine na kraju ukinute.

To ne znači da je trgovinski rat bio bezbolan. Kanadske kompanije snosile su veće troškove, izvoz je trpio, a vlada je morala pomagati pogođenim sektorima. Međutim, iskustvo je Ottawi pokazalo da jednostrano popuštanje ne mora donijeti smirivanje, nego može potaknuti nove zahtjeve.

Iz te perspektive nova stopa od 50 posto nije dokaz da kanadska odmazda nije uspjela. Naprotiv, Freeland smatra da snažna američka reakcija pokazuje da je pogodila cilj.

Da bojkot američkog alkohola nije ostavio posljedice, američki članovi Kongresa ne bi slali pisma Quebecu, a Bijela kuća ne bi ga navodila kao jedan od razloga za nove carine.

Sukob više nije samo ekonomski

Najozbiljniji dio Freelandina osvrta ipak se ne odnosi na izračun carina, pad izvoza ili rast prodaje kanadskog vina. Ona upozorava da je narušeno povjerenje koje je desetljećima bilo temelj odnosa Kanade i SAD-a.

Schiffovo pismo napisano je prijateljskim tonom. On je demokrat, protivnik Trumpa i političar koji naglašava važnost tradicionalnih američkih savezništava. No upravo je zbog toga kanadsko odbijanje njegova zahtjeva politički značajno.

Za velik dio kanadske javnosti američki problem više nije samo Trump kao pojedinac. Problem je spoznaja da čak i političari koji se protive njegovoj politici očekuju da će Kanada odustati od svojih protumjera kako bi zaštitila američke proizvođače, iako su te protumjere uvedene kao odgovor na američki pritisak.

Drugim riječima, dio Amerikanaca želi povratak normalnim odnosima, ali normalnost zamišlja kao situaciju u kojoj se saveznici ponovno prilagođavaju interesima Washingtona.

Kanada i drugi dugogodišnji partneri SAD-a pritom ne doživljavaju samo trgovinske kazne. Trump je posljednjih godina dovodio u pitanje njihov suverenitet, prijetio gospodarskim mjerama i savezništva tretirao kao transakcije u kojima partner mora dokazati neposrednu korist za SAD.

Zbog toga se povjerenje neće automatski vratiti promjenom predsjednika ili ublažavanjem retorike.

Freeland upozorava da će neka buduća američka administracija morati uložiti mnogo više truda želi li uvjeriti saveznike da se Washington ponovno može smatrati pouzdanim partnerom.

Cijena postameričkog svijeta

Dio promatrača raspad američkih savezništava vidi kao kraj američkog stoljeća i početak multipolarnog ili postameričkog svijeta.

Za zemlje koje su se dugo bunile protiv američke dominacije takav razvoj može djelovati oslobađajuće. No Freeland upozorava da alternativa ne mora biti pravedniji međunarodni poredak.

Autoritarne sile sve snažnije surađuju. Kina, Iran i Sjeverna Koreja podupiru Rusiju u ratu protiv Ukrajine, dok demokratske zemlje pokušavaju istodobno održavati sigurnost, trgovinu i političko jedinstvo.

Europa, Kanada, Japan, Australija i druge demokracije mogu razviti veću stratešku samostalnost. Mogu povećati obrambena ulaganja, diverzificirati trgovinu i smanjiti ovisnost o SAD-u.

Međutim, bez najvećeg svjetskog gospodarstva i najmoćnije vojske bit će slabije u sukobu s državama koje otvoreno pokušavaju mijenjati međunarodne granice i pravila.

Ni SAD nije imun na cijenu raskida savezništava. Američka gospodarska i vojna moć desetljećima nije počivala samo na vlastitoj veličini, nego i na mreži država koje su mu osiguravale tržišta, političku potporu, obavještajne podatke, vojne baze i zajedničko djelovanje.

Trumpova politika možda kratkoročno može prisiliti neku državu na ustupak. Dugoročno, međutim, potiče saveznike da grade trgovinske pravce, opskrbne lance i sigurnosne strukture koje manje ovise o Washingtonu.

Carine od 50 posto mogle bi dodatno učvrstiti bojkot

Nova američka odluka zato može proizvesti upravo suprotan učinak od onoga koji Bijela kuća želi postići.

Umjesto da natjera kanadske pokrajine da na police vrate američko vino i alkoholna pića, mogla bi dodatno ojačati potrošački bojkot i političku potporu protumjerama.

Kanadski potrošači već su promijenili dio navika, domaći proizvođači povećali su prodaju, a trgovci uspostavili nove dobavne pravce. Što bojkot dulje traje, to će povratak američkih proizvoda biti teži, čak i nakon formalnog ukidanja mjera.

Izvozno tržište nije samo ugovor ili carinska stopa. Ono uključuje položaj na polici, odnos s distributerom, prepoznatljivost među kupcima i naviku potrošnje. Kada konkurentski proizvod jednom zauzme taj prostor, izgubljeni se tržišni udio ne vraća automatski.

Američki proizvođači pića zato bi mogli dugoročno platiti cijenu političkog sukoba koji nisu izazvali i na koji imaju ograničen utjecaj.

Sličan rizik postoji i u drugim sektorima. Kanadske kompanije mogu ubrzati traženje kupaca u Europi i Aziji, dok vlada može dodatno poticati domaću proizvodnju i uklanjanje trgovinskih prepreka između kanadskih pokrajina.

Washington i Ottawa u sljedećih 30 dana još mogu postići dogovor. No prostor za kompromis sužava činjenica da obje strane sada moraju voditi računa i o domaćoj političkoj vjerodostojnosti.

Trump ne želi ostaviti dojam da je odustao nakon kanadskih protumjera. Carney ne može lako povući mjere koje velik dio Kanađana doživljava kao obranu nacionalnog dostojanstva i ekonomskih interesa.

Zbog toga je spor oko alkohola postao mnogo veći od vina, viskija i trgovinskih statistika. Pretvorio se u pitanje može li odnos dviju najbliže povezanih ekonomija preživjeti politiku u kojoj se i saveznike tretira kao protivnike.

Freelandin zaključak nije da bi Kanada trebala uživati u trgovinskom ratu niti da su protumjere besplatne. Njezina je poruka da popuštanje pred pritiskom ne jamči mir, dok pažljivo usmjerena odmazda može povećati cijenu agresivne politike i natjerati drugu stranu na pregovore.

Najava carina od 50 posto sada će testirati tu tvrdnju u dosad najtežim okolnostima. Kanada može pokušati smiriti spor, ali je već pokazala da, odluči li uzvratiti, i boca vina može postati ozbiljno geopolitičko oružje.