Donald Trump idući tjedan po drugi put ulazi u Bijelu kuću i već je puno toga napisano, zahvaljujući i iskustvu njegova prvog mandata, kako bi u iduće četiri godine na međunarodnoj sceni moglo vladati dosta napetosti i nepredvidivosti.
Američka tvrtka Rhodium Group, koja se bavi političkim i ekonomskim analizama globalnih kretanja, predvidjela je tri scenarija za razvoj transatlantskih odnosa nakon što Trump preuzme predsjedničku palicu.
Pritom, odnosi između Europske unije i SAD-a ne mogu ostati bez posljedica i na politiku prema Kini.
“Vjerujemo da su mali izgledi da EU može izbjeći u potpunosti američke carine. Također vjerujemo da će Trumpova administracija biti sklonija uvođenju postupnih i ciljanih carina na trgovinske partnere, uključivo Kinu, zbog zabrinutosti oko učinka na američko gospodarstvo i inflaciju”, smatraju u Rhodiumu.
Napominju da je vjerojatnost smirivanja napetosti između EU i Kine mala bez obzira kako se budu razvijali transatlantski odnosi. Naime, Trump će sigurno uvesti carine Kini iako moguće ne baš od prvog dana famoznih 60 posto, a onda bi se dio kineskog izvoza zasigurno preusmjerio prema Europi što može natjerati Bruxelles na zaštitne trgovinske mjere. Pritom bi neke od članica EU-a ipak mogle nastojati ublažiti situaciju zaobilaženjem protekcionističkih poteza kako bi zadržale neke prednosti koje njihovim ekonomijama donosi suradnja s Kinom.
Kako navodi Rhodium, za najbolji mogući scenarij iz perspektive američko-europskih odnosa izgledi su tek 10 posto.
Takav bi scenarij podrazumijevao da Trump postigne dogovor s Bruxellesom kojim bi se potpuno izbjegle carine ili bi se nametnule stope koje su bitno niže od onih obećavanih tijekom američke izborne kampanje. To bi, naravno, tražilo i obvezivanje s europske strane da se kupuje više američke robe, više ulaže u obranu i dodatno zategnu odnosi s Kinom.
U slučaju takvih okolnosti Europska bi komisija dobila veći prostor za ozbiljnije trgovinsko sukobljavanje s Pekingom, no opet je pitanje do koje bi razine tim Ursule von der Leyen bio spreman ići i koliko bi strpljenja pokazivao Washington. Poznavajući logiku Trumpa, vjerojatnije je da bi on stalno pokušavao pritiscima dovesti do bržeg usklađivanja europskih ekonomskih politika s američkom, a rizik bi bio za Europu vjerojatna odmazda Kine na poslovanje europskih tvrtki u toj zemlji kao i kontrola izvoza ključnih sirovina.

Drugi scenarij, kojemu Rhodium predviđa 70-postotne izglede, je stanje kontroliranog nereda. To je zapravo temeljni razvoj zbivanja koji analiza predviđa.
U tom okviru Trump bi ponovno uveo carine na čelik i aluminij koje su postojale u prvom njegovu mandatu te nametnuo dodatne koje bi bile ciljane i na relativno nižim stopama očekivanog raspona.
EU bi gotovo sigurno uzvratila recipročnim mjerama na ciljane američke proizvode, ali i takav relativno ograničeni trgovinski konflikt bi ostavio negativnog traga na europskom gospodarstvu.
Također bi se u ovom kontekstu moglo predvidjeti da bi SAD umanjio vojnu i financijsku potporu za Ukrajinu, a europske bi države onda to trebale kompenzirati. EU bi mogla učiniti simbolične korake kažnjavanja američkih tehnoloških tvrtki, no bez suštinskog mijenjanja politike. Izleti Elona Muska u smislu utjecaja na europsku politiku bi se nastavili, no u ograničenom opsegu.
Unatoč povećanim napetostima između Bruxellesa i Washingtona Rhodium u ovakvom scenariju ne vidi prostor za poboljšanje odnosa između EU i Kine.
Umjesto toga politika prema Pekingu bi bila vođena na dva kolosijeka. Europska bi komisija nastavila gurati čvrst pristup u područjima za koja je nadležna kao što je ravnopravna tržišna utakmica. U isto vrijeme podjele oko politike prema Kini bi bile vidljivije među članicama EU-a sa skupinom zemalja koje bi kočile drastičnije europske mjere. Među tim zemljama su Njemačka, Austrija, Mađarska, Slovačka, Španjolska i Portugal.
Podjele oko politike prema Kini, ali i prema SAD-u, stavile bi na izazovan test čitavu EU, a Europska komisija ne bi imala dovoljno snažan politički kapital što onda slabi njezinu ulogu.
Treći je scenarij takozvana savršena oluja i za njega Rhodium predviđa 20 posto izgleda.
On podrazumijeva dublji lom u transatlantskim odnosima, široki raspon carina na europske proizvode, ubrzano povlačenje američkih sigurnosnih jamstava i potpore Ukrajini i aktivno miješanje Trumpove administracije u europsku politiku.

To bi značilo da već na početku mandata Trump uvodi carine od oko 20 posto i daje rok za okončanje američke vojne i financijske pomoći Ukrajini inzistirajući na prekidu vatre. Izazovna bi postala suradnja u okviru NATO-a i skupine G7, a stradao bi i transatlantski dijalog o politici prema Kini.
Vjerojatno bi ojačao protuamerički sentiment u Europi jer bi Washington bio viđen kao glavni krivac za ekonomske probleme, ali to bi stvorilo i ozračje još snažnije podjele unutar EU-a jer bi razne zemlje mogle težiti različitim politikama prema SAD-u, Rusiji i Kini.
Fokus Europske komisije u zaštitnim mjerama bi skrenuo s Pekinga na Washington. Štoviše, vjerojatno bi se onda Bruxelles potrudio smanjiti napetosti s Pekingom. Moguće da bi došlo i do određenog dogovora i suradnje, primjerice na području zelene tranzicije i u nekim poljima tehnologije u zamjenu za obvezivanje Pekinga na mogućnost pristupa tržištu i na korištenje utjecaja koje ima na Rusiju.
Drugim riječima, stvorio bi se više jedan transakcijski odnos.
Pročitajte još:
Štoviše, dublji kineski ekonomski problemi zbog američkih carina mogli bi učiniti tu zemlju sklonijom davanju koncesija Europi kako bi zadržala pristup europskom tržištu.
“Premda vjerujemo da je transatlantsko prilagođavanje moguće, veća je vjerojatnost da će odnosi biti obilježeni napuklinama i konfrontacijom u sferi ekonomije i sigurnosti. Što bude agresivnija Trumpova administracija prema Europi, to je veći rizik da će jačati podjele unutar EU-a i da će jačati kušnja za usklađivanjem odnosa s Pekingom. U tom smislu ne isključujemo ni mogućnost određenih ciljanih trgovinskih sporazuma. U prošlosti su veći poremećaji i krize vodili do napretka u europskim integracijama. Ipak, u vrijeme sve veće polarizacije, političke neizvjesnosti u velikim zemljama poput Francuske i Njemačke i mogućeg puknuća savezništva s Washingtonom, pitanje je bi li ovoga puta kriza bila dovoljna za konsenzus oko kolektivnih ciljeva. Za to bi bilo potrebno hrabrije liderstvo i vizija, naročito u velikim središtima kao što su Berlin i Pariz”, zaključuje Rhodium.
2 Odgovora
Podrška Trumpu za sve 🙂
EU se mora okrenuti sebi i brinuti na globalnoj sceni sama o sebi, a ne biti ovisna o Americi u toj mjeri u kojoj je sada. Jednostavno treba zaokret u politici, nekada je europa bila vodeći čimbenik u svijetu, dns daleko od toga..