Uvjeti za rješavanje stambenog pitanja u Europskoj uniji (EU) već godinama postaju sve teži i kompliciraniji zbog rasta cijena nekretnina i troškova života te premalog ulaganja u novu stambenu infrastrukturu.
Situacija se donekle razlikuje po zemljama članicama iako im je zapravo praktično svima zajedničko da njihovi građani, a poglavito mladi, ne vide neku perspektivu u osiguranju krova nad glavom što, naravno, ima i svoje negativne demografske posljedice.
Europska komisija, koja u zadnje vrijeme pokušava aktivno iznaći načine za priuštivije stanovanje, izradila je svojevrsni stambeni semafor iz kojega je vidljivo kako stvari stoje u glavnim parametrima koji se tiču tog sektora na razini EU-a i po pojedinim zemljama.
Ovom smo prigodom odlučili usporediti neke od njih za cijelu EU te Hrvatsku, susjednu Sloveniju i Njemačku kao najveće europsko gospodarstvo koje se doduše već neko vrijeme bori da vrati kakav-takav gospodarski zamah.
U obzir su uzeti raznovrsni parametri kao što su cijena stambenih objekata, ulaganja u stambeni fond i njegova vrijednost, napučenost kućanstava, troškovi stanovanja, emisije stakleničkih plinova i količina otpada koja nastaje po glavi stanovnika.
Cijene stambenih nekretnina su u posljednjem tromjesečju lani u EU bile više 5,5 posto no u istom kvartalu 2024. godine.
U Hrvatskoj je taj rast bio čak 16,1 posto, dakle tri puta više od europskog prosjeka.
U Njemačkoj je ta brojka iznosila tri posto, a u Sloveniji 5,8 posto što je zapravo otprilike na razini prosjeka EU-a.
U EU 7,7 posto ukupne populacije žive u kućanstvima s troškovima stanovanja koji promašuju 40 posto ekvivaliziranog raspoloživoga dohotka.
U Hrvatskoj je to bitno niže i stopa je 3,2 posto. Prije 10 godina brojka je u Hrvatskoj bila 7,2 posto.
U Njemačkoj je takvih osoba 11,2 posto dok ih Slovenija ima slično kao u Hrvatskoj, odnosno 3,5 posto.
U prošloj godini je u EU izdano 5,2 posto više građevinskih dozvola za stambene objekte no u 2024.
Hrvatska je tu nešto slabija jer je stopa rasta bila 4,3 posto.
U Njemačkoj ih je bilo izdano čak 10,8 posto više. U Sloveniji je povećanje bilo tek 0,4 posto.
Zanimljiv je podatak da je u EU 16,8 posto građana živjelo u 2025. u prenapučenim kućanstvima, a 33,4 posto u kućanstvima koja su imala više stambenog prostora no što su ukućani trebali.
U Hrvatskoj je situacija bitno gora jer je skoro trećina ili 31,8 posto stanovništva živjelo u pretrpanim kućanstvima, a 14,7 posto u onima s viškom prostora. Za standard se tu uzima jedna zajednička soba, jedna za par ili odraslu osobu te još dodatne sobe ovisno o broju djece.
U Njemačkoj je 11,7 posto populacije živjelo u nedovoljno stambenog prostora, a 33,3 posto je imalo višak.
U Sloveniji pak 10,5 posto ljudi je živjelo u prenapučenim kućanstvima, a 35,4 posto u komotno velikim prostorima.
U EU su kućanstva izbacivala 1,5 tonu stakleničkih emisija po glavi stanovnika izraženo u ekvivalentu ugljičnog dioksida.
U Hrvatskoj je to bilo 1,9 tona po glavi stanovnika, jednako kao u Njemačkoj. U Sloveniji je ipak bilo nešto manje ili 1,7 tona, no ipak iznad prosjeka EU-a.
Na razini EU-a je državno ulaganje u stambeni sektor bilo na razini 0,2 posto bruto društvenog proizvoda (BDP) dok su u cijeloj ekonomiji investicije bile 23,5 posto ukupnih investicija.
U Hrvatskoj je investiranje u stambeni sektor iznosilo 16,5 posto ukupnih investicija, a država je ulagala također tek 0,2 posto BDP-a.
Njemačka je država izdvajala i manje, odnosno 0,1 posto BDP-a, ali je udio investicija u tom sektoru bio na 30,1 posto ukupnih investicija.
Slovenska državna potrošnja je jednaka onoj u čitavom EU-u, a investicije u stambeni sektor su bile na 12 posto ukupnih ulaganja u ekonomiji.
U EU 68,5 posto populacije posjeduje stambeni prostor u kojemu živi.
U Hrvatskoj je brojka puno veća i nalazi se na 91,4 posto što znamo da je naslijeđe prošlosti.
U Njemačkoj je pak bitno manja od prosjeka EU-a i iznosi 47,2 posto, odnosno više od polovice populacije živi u unajmljenom prostoru.
U Sloveniji je brojka također dosta visoka i nalazi se na 74,2 posto.
Tri posto stanovništva EU-a kasni s plaćanjem najamnine ili otplate stambenog kredita.
U Hrvatskoj je takvih tek 0,3 posto. Njemačka ima dosta više takvih osoba od Hrvatske, no brojka je ipak ispod europskog prosjeka na 2,2 posto, a u Sloveniji je na 1,2 posto.
Dok u EU u prosjeku mladi ljudi napuštaju roditeljski dom s 26,3 godine starosti, Hrvatska ima neslavnu broju od 31,5 godine.
Slovenija je negdje između s 28,8 godina, a Njemačka je bolja od prosjeka EU-a s 24,1 godinom.
Pročitajte još:
Tu je zanimljivo spomenuti i kako stoje još neke mediteranske zemlje s obzirom da je poznato da na jugu Europe mladi puno kasnije napuštaju zajednički život s roditeljima. U Italiji je to slučaj s 30,2 godine, jednako kao u Španjolskoj, a u Grčkoj je to s 30,9 godina. Dakle, Hrvatska je najgora u tom društvu.
Zaključno recimo da kućanstva u EU proizvode 439 kilograma otpada po glavi stanovnika godišnje.
Hrvatska kućanstva stoje bolje jer je brojka 318 kilograma po stanovniku.
Njemačka je sa 437 kilograma otprilike na razini EU-a, a u Sloveniji je to 307 kilograma po glavi stanovnika.
