Najmanje milijun žena i djevojčica izgubilo je pristup životno važnoj pomoći zbog naglog pada međunarodnog financiranja, upozorio je UN Women u novom izvješću o posljedicama rezova za ženske organizacije u humanitarnim krizama.
Riječ je o uslugama koje u kriznim područjima često znače razliku između sigurnosti i potpunog gubitka zaštite: pomoći žrtvama seksualnog nasilja, sigurnim prostorima za žene, psihološkoj podršci, pravnoj pomoći, zdravstvenim uslugama, obrazovanju djevojčica i podršci raseljenim majkama.
UN Women navodi da humanitarnu pomoć i zaštitu danas treba oko 120 milijuna žena i djevojčica u svijetu.
No organizacije koje im tu pomoć pružaju sve češće ostaju bez novca, osoblja i mogućnosti da odgovore na potrebe koje na terenu rastu.
Prema izvješću, gotovo 90 posto ženskih organizacija više ne može zadovoljiti rastuće potrebe nakon najvećeg pada financiranja u povijesti.
Anketom je obuhvaćeno 855 organizacija koje djeluju u kriznim zemljama, uključujući Afganistan, Demokratsku Republiku Kongo i Haiti.
Čak 40 posto tih organizacija upozorilo je da im u idućih godinu dana prijeti privremeno ili trajno zatvaranje ako se financiranje ne obnovi.
To nije samo administrativni problem humanitarnog sektora. Ako se te organizacije zatvore, nestaju upravo one mreže pomoći koje najbrže dolaze do žena i djevojčica u najopasnijim okolnostima.
Najviše stradaju oni koji su ionako imali najmanje zaštite
Rezovi u pomoći dolaze u trenutku kada se broj humanitarnih kriza povećava, a nasilje nad ženama u sukobima postaje sve izraženije.
AP navodi da se seksualno nasilje povezano sa sukobima lani udvostručilo, dok je globalna razvojna pomoć pala gotovo četvrtinu, na 174 milijarde dolara.
Trumpova administracija srezala je milijarde dolara inozemne pomoći, a i drugi veliki donatori smanjili su proračune zbog fiskalnih pritisaka i većih izdvajanja za obranu.
SAD je dosad bio najveći pojedinačni donator međunarodne pomoći, pa se američki rezovi posebno snažno prelijevaju na humanitarne programe.
No problem nije samo u jednom donatoru. Šira promjena prioriteta u bogatim zemljama znači da se obrana, unutarnji fiskalni pritisci i politički otpor prema razvojnoj pomoći sve češće stavljaju ispred dugoročnih humanitarnih programa.
Za žene i djevojčice u kriznim područjima posljedice su vrlo konkretne.
Šezdeset i pet posto ženskih organizacija navelo je da više ne može plaćati osoblje.
Više od tri četvrtine smanjilo je broj zaposlenih.
Polovica organizacija morala je uvesti liste čekanja za svoje usluge ili odbiti žene i djevojčice koje su tražile pomoć.
To znači da žrtva silovanja možda neće dobiti pravnu i psihološku podršku. Raseljena majka možda neće dobiti sigurno mjesto za sebe i djecu. Djevojčica koja je ispala iz škole možda se neće vratiti u obrazovanje. Zajednica u kojoj raste rizik od prisilnih brakova ili trgovine ljudima možda više neće imati lokalnu organizaciju koja to može prepoznati i spriječiti.
“Svaki dolar manje za organizacije za pomoć ženama znači dolar manje za žrtve seksualnog nasilja, raseljene majke, djevojčice koje se ne mogu školovati i za zajednice koje se bore za preživljavanje”, rekla je Sofia Calltorp, voditeljica humanitarnog djelovanja pri UN Women.
Zašto su lokalne ženske organizacije važne
U velikim humanitarnim krizama najvidljivije su velike međunarodne organizacije, UN-ove agencije i donatori.
No u praksi velik dio najosjetljivijeg rada obavljaju lokalne ženske organizacije.
One poznaju zajednice, jezike, lokalne običaje i konkretne rizike. Često su prve koje saznaju za nasilje u obitelji, seksualno zlostavljanje, nestanak djevojčice iz škole ili obitelj koja je ostala bez ikakvog prihoda.
U mnogim kriznim područjima žene i djevojčice lakše će se obratiti lokalnoj organizaciji nego državnoj instituciji, policiji ili velikoj međunarodnoj agenciji.
Zato gubitak financiranja nije samo knjigovodstvena stavka. To je prekid povjerenja, lokalne prisutnosti i kontinuiteta podrške.
Kada se međunarodno financiranje smanji, velike organizacije često mogu preživjeti rezove kroz spajanja, restrukturiranja ili preusmjeravanje sredstava. Male lokalne organizacije najčešće nemaju takav prostor.
Ako izgube grant, gube plaće, urede, terenski rad i mogućnost da zadrže ljude koji imaju znanje i povjerenje zajednice.
UN Women upozorava da se time razgrađuje upravo onaj dio humanitarnog sustava koji je najbliži ženama i djevojčicama u krizama.
Rezovi dolaze u trenutku globalnog otpora pravima žena
Izvješće se ne zaustavlja samo na novcu.
UN Women upozorava da se financijski rezovi događaju u širem kontekstu političkog otpora rodnoj ravnopravnosti i pravima žena.
Dio organizacija morao je zaustaviti programe koji se bave ravnopravnošću, vodstvom žena i sudjelovanjem žena u donošenju odluka.
To je posebno opasno jer humanitarna pomoć ženama nije samo pitanje hrane, skloništa ili lijekova.
U krizama se brzo povećavaju rizici od seksualnog nasilja, prisilnih brakova, trgovine ljudima, napuštanja školovanja, neplaćenog rada i potpunog ekonomskog isključivanja žena.
Ako se programi svode samo na osnovno preživljavanje, bez zaštite i dugoročne podrške, kriza se prenosi u sljedeću generaciju.
Djevojčica koja zbog rata, siromaštva ili raseljenosti izgubi pristup školi ima veći rizik od ranog braka, siromaštva i ovisnosti o drugima.
Žena koja preživi nasilje, a ne dobije pravnu, psihološku i ekonomsku podršku, često ostaje zarobljena u istom krugu nesigurnosti.
Zato su rezovi u programima za žene i djevojčice dugoročno skuplji nego što izgledaju u proračunima donatora.
Oni štede novac danas, ali povećavaju buduće troškove siromaštva, nestabilnosti, nasilja i novih humanitarnih kriza.
Humanitarni sustav ulazi u opasnu fazu
Prema AP-u, UN zbog manjka novca razmatra i strukturne reforme, uključujući mogućnost spajanja UN Women s UNFPA-om, agencijom za seksualno i reproduktivno zdravlje.
Sama činjenica da se takve opcije razmatraju pokazuje koliko je kriza financiranja duboka.
Humanitarni sustav već godinama pokušava odgovoriti na sve veći broj sukoba, klimatskih katastrofa, raseljavanja i ekonomskih šokova. No potrebe rastu brže od novca. Kada se rezovi dogode u takvom trenutku, prvo se gube programi koji nisu politički najvidljiviji, ali su na terenu često među najvažnijima.
Pomoć ženama i djevojčicama upravo je takva. Ona rijetko donosi brze političke bodove donatorima. Nema uvijek veliku infrastrukturu, spektakularne projekte ili vidljive ceremonije. Ali bez nje, krizna područja postaju opasnija, a oporavak sporiji.
Pročitajte još:
Zato je poruka izvješća UN Women ozbiljnija od brojke od milijun žena i djevojčica koje su već izgubile pristup pomoći. Ta brojka pokazuje početak šireg urušavanja sustava podrške.
Ako se financiranje dodatno smanji, neće nestati potrebe. Nestat će samo organizacije koje su na njih pokušavale odgovoriti, a tada će cijena rezova biti puno veća od iznosa koji su donatori odlučili uštedjeti.
