Hrvatske cementare uglavnom posluju uspješno i prate što će EU sa sustavom emisija

Ugljično tržište Europske unije (EU) je u zadnje vrijeme jedno od najspornijih u kontekstu nastojanja da se obuzdaju cijene energije i zadrži konkurentnost europskih tvrtki. To se moglo vidjeti i na samitu EU-a održanom ovoga mjeseca kada je došlo do razmimoilaženja razmišljanja o budućnosti sustava trgovanja emisijskim dozvolama poznatom pod kraticom ETS.

U biti su se najviše konfrontirala stajališta s jedne strane tri nordijske zemlje u EU i s druge strane zemalja takozvane Višegradske skupine, odnosno Mađarske, Slovačke, Češke i Poljske. Italija i Grčka su poduprli stajalište Višegradske skupine.

U okviru ETS-a industrijske tvrtke moraju platiti za emisije stakleničkih plinova sa ciljem da se one smanje i potaknu ulaganja u održive alternative. Prema podacima Europske komisije, industrijske su emisije od 2005. smanjene za 51 posto.

ETS sustav se odnosi na tešku industriju, proizvodnju struje iz fosilnih izvora te prijevoz robe, odnosno zračni prijevoz.

Nordijske se zemlje boje razvodnjavanja ETS-a što bi, kako kažu, smanjilo ulaganja u dekarbonizaciju i zelene tehnologije. Plan je, naime, da se ETS proširi na goriva koja se koriste u cestovnom prijevozu i na zgrade.

Jedna od točki prijepora je raspoloživost besplatnih kvota emisijskih dozvola u budućnosti, odnosno postupnom smanjenju njihova broja. Povijesno su besplatne kvote pokrivale i 94 posto industrijskih emisija.

ETS sustav se, jasno, odnosi i na hrvatsku industriju, a mi smo koristeći podatke bonitetne tvrtke CompanyWall htjeli provjeriti kako posluju najveći proizvođači cementa koji se nalaze među prvih 10 tvrtki u Hrvatskoj prema ispuštanju količina stakleničkih plinova.

Sektor cementa u Hrvatskoj je povremeno imao pokrivenost emisijama besplatnim dozvolama i preko 100 posto.

Prema trenutačnim propisima EU-a za razdoblje do 2030. godine, Europska komisija nastavlja s dodjelom besplatnih dozvola za oko 75-80 posto procijenjenih emisija kako bi za zaštitila konkurentnost europske industrije.

Cemex Hrvatska iz Kaštel Sućurca kod Splita je u segmentu proizvodnje cementa u prošloj godini bila vodeća domaća tvrtka po prihodima koji su iznosili 229,2 milijuna eura što je bilo blago više no u godini ranije kada su iznosili 225,8 milijuna eura.

Dobit tvrtke koja je na kraju 2025. imala 529 zaposlenih međugodišnje je na 34 milijuna eura s 23,6 milijuna eura.

Druga na ljestvici hrvatskih proizvođača cementa je našički Nexe čijih je 613 zaposlenih u 2025. uprihodilo 158,3 milijuna eura. Godinu prije toga to je bilo 147,8 milijuna eura. Dobit je pala na 26,9 milijuna eura s 36,9 milijuna.

Na trećem je mjestu Holcim iz Koromačnog u Istri.

Ta tvrtka s 389 zaposlenih na kraju prošle godina ostvarila je prihode od 129,7 milijuna eura što je bilo povećanje u odnosu na 123,9 milijuna eura u 2024.

Pritom je dobit bila nešto niža iznosivši 10,8 milijuna eura naspram 11,6 milijuna eura u prethodnoj godini.

Pri vrhu je još pulski Calucem koji je imao 147 zaposlenih i oni su zaradili 57,3 milijuna eura ili malo više od 2024. godine kada je prihod bio 54,1 milijun eura.

U obje godine, međutim, tvrtka je poslovala s gubitkom, pa je on u 2025. bio 471,6 tisuća eura što je ipak puno bolje od brojke od 6,3 milijuna eura iz 2024.

Sve te tvrtke u zadnje vrijeme ulažu u dekarbonizaciju i smanjenje negativnog utjecaja na okoliš od svog poslovanja.

Zadnji je primjer razgovora upravo između Calucema, u koji je bio ušao španjolski ulagač Cementos Molins, i grada Pule o mjerama koje tvrtka kani provesti da bi učinila proizvodnju ekološki prihvatljivom.