Premda se ponekad previdi u razgovorima oko korporativnih poreza, olakšice na kapitalna ulaganja igraju važnu ulogu u tom kontekstu jer mogu djelovati na ulagačke odluke.
Kako pokazuje analiza think-tanka Tax Foundation, takve olakšice dosta variraju među europskim zemljama.
Tvrtke, logično, određuju profit nakon što od prihoda oduzmu sve troškove kao što su plaće, sirovine i oprema.
Kad je riječ o ulaganjima u opremu, u većini zemalja kapitalne se investicije ne doživljavaju kao regularan trošak koji se može oduzeti od prihoda u godini nabave. Umjesto toga se određuje životni vijek pojedine takve imovine kako bi se specificirao broj godina kroz koje se ona otpisuje.
Na kraju tog razdoblja deprecijacije ili gubitka vrijednosti dugotrajne imovine tvrtka je oduzela čitav početni trošak.
U većini slučajeva, međutim, taj kalendar gubitka vrijednosti ne uzima u obzir promjenu vrijednosti novca kroz vrijeme, odnosno inflaciju. Ako se na stroj vrijedan 10 tisuća eura koji može trajati 10 godina svake godine odbija tisuću eura tvrtka na kraju ne može u cijelosti odbiti neto aktualnu vrijednost kapitalne investicije, odnosno to povećava trošak kapitalne investicije.
Tax Foundation je analizirao olakšice na kapitalna ulaganja za tri vrste imovine – strojeve, industrijske zgrade i nematerijalnu imovinu i dobivene brojke su ponderirani prosjek.
Rezultat je da su porezne olakšice na kapitalna ulaganja predstavljene kao postotak ulagačkog troška koji tvrtka može otpisati tijekom životnog vijeka te imovine.
Tako, primjerice, brojka od 100 posto olakšice znači da tvrtka može u cijelosti odbiti troškove određenog kapitalnog ulaganja.
Estonija, Gruzija i Latvija oporezuju samo raspodijeljenu dobit, a ne i reinvestiranu dobit. To zapravo donosi razinu od 100 posto olakšice na kapitalno ulaganje.
Litva, Hrvatska i Italija su odmah iza najboljih od 33 analizirane zemlje u poreznom tretiranju kapitalnih investicija.
U Litvi je ponderirana brojka 88,2 posto, u Hrvatskoj 87,2 posto te u Italiji 76,3 posto.
Najmanje brojke imaju Norveška od 60,7 posto, Poljska s 59,3 posto te Mađarska s 58,3 posto.
Prosjek za sve analizirane zemlje je 72,1 posto, odnosno toliko se može otpisati od vrijednosti ulaganja u strojeve, industrijske zgrade i nematerijalnu imovinu.
Po tim trima kategorijama, najveća se brojka ili 87 posto odnosi na strojeve, zatim na nematerijalnu imovinu od 82,6 posto te na kraju na industrijske zgrade od 52,3 posto.
U Hrvatskoj je na strojeve i nematerijalnu imovinu po 96,5 posto, a na industrijske zgrade 73,8 posto.
U Sloveniji je ukupna brojka otpisa dosta niža no u Hrvatskoj i iznosi 65,3 posto.
Pročitajte još:
U SAD-u je brojka u prosjeku 94,5 posto. U nekim zemljama postoji odbitak samo za određene vrste investicija u opremu, a u nekima su politike olakšica privremene pa ih treba obnavljati s istim ili promijenjenim uvjetima.
Tax Foundation ocjenjuje da bi europske zemlje, u cilju poticanja investicija, trebale trajno omogućiti trenutačne odbitke na investicije u strojeve i opremu, a što se ostalih vrsta imovine tiče trebalo bi uvesti prilagodbu za inflaciju, odnosno vremenski aspekt vrijednosti novca.
