Hrvatska industrija proizvodi više s manje radnika, ali troškovi ostaju pod pritiskom

Hrvatska industrija u kolovozu proizvela je 5,2 posto više nego godinu ranije, uz pet posto manje zaposlenih. Proizvodnja po radniku raste, no učinak na konkurentnost ovisi o tome koliko taj napredak prati povećanje plaća i ostalih troškova poslovanja.

Za domaće proizvođače ključno je mogu li veću učinkovitost pretvoriti u širenje proizvodnje, nove narudžbe i održiv rast zarada.

Podaci za prvih osam mjeseci pokazuju da produktivnost raste znatno brže od ukupne proizvodnje. Prema Državnom zavodu za statistiku, proizvodnost rada povećana je 7,6 posto, prosječna zaposlenost smanjena je 5,3 posto, a kalendarski prilagođena industrijska proizvodnja porasla je 1,8 posto. Veći učinak po zaposlenom tako prati razmjerno skromno povećanje ukupnog obujma industrije.

Takvo kretanje može postojati istodobno s pritiskom troškova rada. Predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Mislav Balković u rujnu je upozorio da su ti troškovi posljednjih godina rasli dvostruko brže od produktivnosti. Njegova se izjava odnosi na šire razdoblje, ali otvara pitanje važno i za industriju: koliko povećanje učinka rada uspijeva pokriti skuplje poslovanje?

Ako trošak zaposlenog raste brže od količine koju proizvede, trošak rada po proizvodu može se povećavati i u učinkovitijem pogonu. Kompanija tada razliku mora nadoknaditi višom prodajnom cijenom, uštedama ili manjom maržom. Prostor za rast plaća i dobiti zato ovisi i o proizvodnom učinku i o tržišnoj vrijednosti onoga što se proizvodi.

Ukupni pokazatelji pritom prikrivaju velike razlike među djelatnostima. Proizvodnja električne opreme u kolovozu porasla je 79,9 posto na godišnjoj razini, dok je proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava pala 53,4 posto. Prerađivačka industrija ukupno je ostvarila godišnji rast od 4,8 posto, ali je u odnosu na srpanj zabilježila pad od 2,6 posto.

Za tumačenje produktivnosti važna je upravo ta struktura. Ukupni rezultat može se poboljšavati zbog modernizacije postojećih pogona, ali i zbog povećanja udjela uspješnih proizvođača dok slabiji smanjuju poslovanje. Prvi proces otvara prostor za veće kapacitete. Drugi može podići prosječan učinak po zaposlenom uz gubitak radnih mjesta i proizvodnje u pojedinim granama.

Različiti poslovni modeli vide se i u financijskim rezultatima domaćih proizvođača. Prema podacima Fine za 2025., Končar – Distributivni i specijalni transformatori ostvario je oko 529.400 eura ukupnih prihoda po zaposlenom, Belupo 141.900, a Kraš 131.900 eura.

Ti iznosi odražavaju različite proizvode, prodajne cijene, tehnologije i potrebe za radom. Korisniji uvid daje promjena pokazatelja unutar iste kompanije. Belupo je prihode povećao 7,01 posto, uz rast zaposlenosti od 1,34 posto. Kraš je ostvario 7,8 posto veće prihode s 2,65 posto manje zaposlenih prema satima rada. Kod Končara D&ST zaposlenost je rasla 7,2 posto, nešto brže od prihoda, koji su povećani 6,65 posto.

Primjeri pokazuju da rast poslovanja može pratiti i novo zapošljavanje. Proširenje kapaciteta često zahtijeva dodatne radnike prije nego što nova oprema i narudžbe donesu puni prihod. Istodobno, prihodi mogu rasti zbog viših cijena ili promjene asortimana. Zato prihod po zaposlenom treba čitati zajedno s količinom proizvodnje, maržama i ulaganjima. Financijski rezultati za 2025. daju poslovni kontekst, dok industrijska statistika za 2026. prati fizički obujam proizvodnje.

Konkretan primjer ulaganja u učinkovitost jest Podravkin logističko-distributivni centar u Koprivnici, otvoren u studenome 2024. Investicija vrijedna više od 48 milijuna eura dio je modernizacije koja je obuhvatila novu tvornicu tjestenine i pogon za preradu rajčice. Prema podacima kompanije, novi skladišni sustav smanjuje unutarnji transport i troškove poslovanja.

Produktivnost se tako gradi i boljom organizacijom cijelog proizvodnog procesa. Kraće čekanje sirovina, manje premještanja robe i pouzdanija isporuka povećavaju iskorištenost opreme i rada. Automatizacija pojedinih poslova pritom mijenja potrebna znanja, s većom važnošću održavanja, upravljanja opremom i kontrole kvalitete.

Za hrvatsku industriju najvažnije je koliko će veći učinak po zaposlenom omogućiti rast ukupne proizvodnje. Trajniji napredak donose ulaganja koja kompanijama omogućuju da osvajaju tržišta, povećavaju kapacitete i financiraju bolje plaće. U tom odnosu produktivnosti, troškova i novih poslova vidjet će se stvarna snaga industrijskog rasta.