Europske rafinerije posljednjih dana sve teže zarađuju na preradi nafte, a dio njih već prodaje gorivo s gubitkom, pokazuje najnovije izvješće Međunarodne agencije za energiju. Iako su prodajne cijene goriva visoke, nagli rast cijene sirove nafte i povećani operativni troškovi pojeli su marže, što Europu sada stavlja u osjetno lošiji položaj od Azije i Sjedinjenih Država.
Prema izračunima IEA-e, rafinerije u sjeverozapadnoj Europi koje prerađuju laku, slatku naftu prošlog su tjedna u prosjeku bilježile gubitak od 6,45 dolara po barelu. I prerada srednje teške nafte pokazuje negativne marže, dok je prerada lake nafte još uvijek u plusu, ali znatno slabije nego ranije.
Glavni razlog takvog obrata leži u eksploziji cijena fizičke nafte nakon praktičnog zaustavljanja tranzita kroz Hormuški tjesnac. Nakon eskalacije sukoba s Iranom i novih američkih poteza u regiji, opskrba je postala neizvjesnija, a cijene sirove nafte naglo su skočile. U takvim okolnostima barel Fortisa iz Sjevernog mora u ponedjeljak je dosegnuo 148,87 dolara, više nego u vrhuncu naftnog šoka 2008. godine.
Takav rast ulaznih troškova za rafinerije u Europi dolazi u trenutku kada se azijski i američki prerađivači još uvijek bolje nose s krizom. Rafinerije na američkoj obali Meksičkog zaljeva i u Singapuru zadržale su profitabilnije marže, dijelom zato što se agresivnije natječu za dostupne pošiljke nafte, a dijelom zato što imaju drukčiju strukturu troškova i fleksibilnije proizvodne modele.
U Europi je problem dodatno pojačan visokim troškovima energije, prije svega struje i plina. To znači da se europske rafinerije ne suočavaju samo sa skupljom sirovinom, nego i sa skupljom preradom, što dodatno stišće dobit.
Analitičari upozoravaju da bi dio rafinerija, osobito onih jednostavnijih koje nemaju proizvodnju goriva veće dodane vrijednosti poput mlaznog goriva, mogao biti prisiljen smanjiti preradu ako se trend nastavi. Za sada nema signala da je takvo rezanje proizvodnje već zahvatilo cijeli sektor, ali tržište sve ozbiljnije razmatra tu mogućnost.
Prema procjenama iz trgovačkih krugova, europska prerada mogla bi se smanjiti i za pola milijuna barela dnevno ako marže dodatno oslabe. To bi značilo manje goriva na tržištu i dodatni pritisak na potrošnju, u trenutku kada je Europa ionako suočena s visokim cijenama energije.
Ironija je u tome što su rafinerije još prije samo nekoliko tjedana bile među rijetkim dobitnicima energetske krize. U ožujku su marže širom svijeta snažno porasle, a u Europi dosegnule najviše razine otkako se prate podaci. U sjeverozapadnoj Europi marže za derivate lake, slatke nafte tada su dosegnule 15,20 dolara po barelu, više nego devet puta iznad veljačke razine. Neke su rafinerije čak odgađale redovito održavanje kako bi što dulje iskoristile iznimno povoljno tržište.
Pročitajte još:
No krize te vrste često imaju isti obrazac. U prvoj fazi rastu cijene goriva i marže izgledaju atraktivno, ali vrlo brzo rast cijene sirove nafte, poremećaji u opskrbi i veći operativni troškovi počnu nagrizati profitabilnost. Upravo to sada gledamo u Europi.
Za europske rafinerije problem više nije samo skupa nafta, nego činjenica da u globalnoj utrci za barele ulaze s većim troškovima i manjim prostorom za manevar. A ako se geopolitička napetost nastavi, europsko tržište goriva moglo bi se uskoro suočiti ne samo sa skupljom preradom, nego i s manjom ponudom.
