Kineski juan snažno je ojačao prema euru i dosegnuo najvišu razinu od 2023. godine, što europskim proizvođačima barem djelomično smanjuje cjenovni pritisak kineskog izvoza. No promjena nije došla zato što je Peking odlučio znatno ojačati svoju valutu, nego velikim dijelom zato što je euro oslabio pod pritiskom fiskalnih problema u Francuskoj. Europa tako dobiva ono što je godinama tražila, ali iz razloga koji joj teško mogu biti razlog za slavlje.
Europski političari godinama upozoravaju da slab kineski juan kineskim kompanijama daje dodatnu prednost na svjetskom tržištu. Jeftinija valuta čini kinesku robu konkurentnijom u inozemstvu, što je posebno osjetljivo za europsku industriju koja se već bori s višim troškovima energije, rada i financiranja.
Sada se taj odnos počeo mijenjati. Juan je posljednjih mjeseci ojačao prema euru i dosegnuo razine koje nisu viđene od travnja 2023. godine, dok je prema američkom dolaru blizu četverogodišnjeg maksimuma. Za europske kompanije to znači da kineski proizvodi, promatrani u eurima, više nisu toliko jeftini kao prije.
Na papiru je to upravo ono što je Bruxelles želio. Europski dužnosnici već su dulje pritiskali Peking da dopusti snažniju kinesku valutu, tvrdeći da je slab juan jedan od razloga golemog kineskog trgovinskog viška i sve većeg izvoza prema Europi.
Problem je što do promjene nije došlo samo zahvaljujući jačanju kineskog gospodarstva ili velikom zaokretu kineske valutne politike. Važan dio priče je slabost samog eura, posebno zbog novih zabrinutosti oko francuskih javnih financija.
Slabiji euro Europi daje zaštitu, ali otkriva drugi problem
Za europske proizvođače slabiji euro prema juanu djeluje slično kao carina. Ako kineska kompanija proizvod prodaje za istu cijenu u juanima, europski kupac sada za njega mora izdvojiti više eura. Time se smanjuje dio cjenovne prednosti kineske robe, a europskim proizvođačima postaje nešto lakše konkurirati na domaćem tržištu.
To je posebno važno u automobilskoj industriji.
Kineski proizvođači posljednjih godina snažno povećavaju izvoz prema Europi, prvo potpuno električnih vozila, a zatim i plug-in hibrida. Kada je Europska unija uvela dodatne carine na električne automobile proizvedene u Kini, dio proizvođača preusmjerio se prema hibridima koji nisu bili obuhvaćeni istim mjerama.
Vrijednost kineskog izvoza hibridnih automobila u EU brzo je narasla na milijarde dolara, a u prvih sedam mjeseci ove godine hibridi su činili oko 44 posto kineskog izvoza automobila u Europu. Bruxelles i Peking sada su dogovorili i ograničavanje tog kanala. Prema dogovoru, kineski izvoz hibrida u Europsku uniju trebao bi biti ograničen na 350.000 vozila godišnje, uz povećanje kvote od šest posto godišnje.
Europa tako kineski cjenovni pritisak pokušava smanjiti s nekoliko strana istodobno: carinama, kvotama, pravilima o lokalnoj proizvodnji, a sada joj pomaže i tečaj. No upravo tu nastaje paradoks.
Slabiji euro povećava konkurentnost europskih proizvođača prema kineskima, ali istodobno poskupljuje uvoz energije, sirovina i dijela industrijskih komponenti koje Europa mora kupovati izvan eurozone.
Drugim riječima, ono što automobilskim kompanijama može pomoći na jednoj strani bilance može povećati troškove na drugoj.
Kina više ne mora pobijediti Europu izvozom iz Kine
Još je važnije što tečaj više nije dovoljan da zaustavi kineske kompanije. BYD, Chery, SAIC, Geely i drugi proizvođači sve intenzivnije sele proizvodnju unutar Europe. BYD je već izgradio tvornicu u Mađarskoj i razmatra dodatne lokacije, uključujući Francusku i Španjolsku, dok drugi kineski proizvođači razvijaju ili preuzimaju europske proizvodne kapacitete.
Time se mijenja cijela logika europske zaštite domaće industrije. Ako je automobil proizveden u Mađarskoj, Španjolskoj ili nekoj drugoj članici EU-a, odnos eura i juana postaje znatno manje važan. Isto vrijedi i za uvozne carine.
Kineske kompanije tada više ne konkuriraju europskima kao izvoznici iz Kine, nego kao proizvođači unutar europskog tržišta. To je možda najveće ograničenje strategije koja se previše oslanja na valutne tečajeve i trgovinske barijere.
Europa može učiniti kineski uvoz skupljim, ali puno je teže zaštititi domaće proizvođače od kineske kompanije koja proizvodi unutar EU-a, zapošljava europske radnike i koristi europski lanac dobave.
Pročitajte još:
Jači juan zato Europi kupuje nešto vremena, ali ne rješava temeljni problem konkurentnosti.
Europskim proizvođačima može pomoći ako se cjenovna razlika prema kineskoj robi smanji nekoliko postotnih bodova. No dugoročno će važnije biti koliko brzo mogu smanjiti troškove, razvijati tehnologiju i proizvoditi automobile koje kupci žele po cijenama koje mogu prihvatiti.
Europa je godinama tražila jači juan jer je vjerovala da bi on mogao izravnati tržišnu utakmicu s Kinom. Sada ga napokon dobiva, ali istodobno otkriva da valuta više nije glavno bojno polje. Dok Bruxelles pokušava poskupjeti kineski uvoz, kineske kompanije sve brže sele proizvodnju iza europskih carinskih zidova.
