Europska unija (EU) ima trgovinski deficit s Kinom koji dnevno dolazi do milijarde eura, a pregovori koje je inicirao Bruxelles su nedavno krenuli kako bi se ta neravnoteža počela smanjivati uz cilj da se do kraja listopada postigne neki konkretni dogovor.
Čini se ipak da razina koncesija ili ustupaka koje EU može ishoditi ponajprije ovisi o tome koliku je ekonomsku štetu EU spreman početno pretrpjeti. Motivacije ne nedostaje s obzirom da su čelnici EU-a nedavno sadašnju situaciju nazvali neodrživom.
U svakom slučaju izvjesno je da bilo kakvo ekonomsko odvajanje od Kine traži vrijeme i novac.
Europski dužnosnici i ekonomski stručnjaci se slažu da će uravnoteženje ekonomskih odnosa biti vrlo složen proces budući da je ta neravnoteža ukorijenjena u strukturalne faktore na obje strane.
Kineska je ekonomija snažno subvencionirana i usmjerena na izvoz.
“Nije vjerojatno da će se dogoditi kineska unutarnja ekonomska prilagodba. Ta zemlja je ukorijenjena u sustavu koji mora dobivati nove izvozne tržišne udjele. Puno kineskih tvrtki naprosto mora izvoziti ili će se suočiti sa stečajevima ili unutarnjim konsolidacijama”, ističe Tobias Gehrke iz think-tanka Europsko vijeće za međunarodne odnose.
Prava promjena bi značila jačanje kineske domaće potražnje, a ona je prigušena zbog posljedica nekretninske krize te nepostojanja zapadne varijante socijalnog sustava. Drugim riječima, upitno je je li potrošnja zapadnog modela uskladiva s komunističkom političkom vlašću.
Logika upućuje da Kina neće ponuditi više od sitnih ustupaka pri čemu vrijeme igra za Peking.
U pet godina trgovinski manjak EU-a naspram Kine se udvostručio sa 182 milijarde eura u 2020. na prošlogodišnjih 360 milijardi eura. Nijedna zemlja, pa ni Njemačka, nema pozitivnu trgovinsku bilancu s Kinom.
Istodobno, čitavi industrijski sektori u EU su ugroženi jeftinijim i subvencioniranim uvozom iz Kine.
Bruxelles provodi antidampinške istrage vezane uz pojedine kineske proizvode, no kineski izvoznici brzo lansiraju nove proizvode zaobilazeći tako te istrage dok se Europska komisija muči s kapacitetima da svu tu dinamiku prati.
Nakon što je SAD nametnuo zapreke za ulaz na tamošnje tržište putem carina Kina je preusmjerila izvoz više prema Europi i jugoistočnoj Aziji.
Stoga EU Kini služi kao svojevrsni ventil za industrijsku prekapacitiranost i tu možda leži zajednički interes za određeni preustroj odnosa jer Kina svakako želi da europsko tržište ostane otvoreno.
Alicia Garcia-Herrero iz think-tanka Bruegel smatra da bi se rješenje moglo naći u velikim uvoznim kvotama, no pitanje je koliko dugo bi se takav režim mogao održavati jer je snažna potražnja u EU za kineskim proizvodima.
Također, jedna od kineskih karata u rukavu u pregovorima s Bruxellesom su i rijetki zemni metali.
Listopadski rok za pregovore nije slučajan jer tada istječe jednogodišnje primirje između Kine i SAD-a oko globalnog izvoza rijetkih zemnih metala, uključivo u EU. Europska industrija je jako zainteresirana dobiti jasnu sliku o tome što će se dalje događati na tom polju.
U takvom okružju dosta je velika skepsa kod promatrača da će se moći postići neki konkretniji rezultati u pregovorima do kraja listopada.
“Ako Europa uvede određene carine ili kvote, Kina će odgovoriti većom izvoznom kontrolom kad je riječ o kritičnim mineralima”, smatra Gehrke.
Bilo koji osvetnički korak Pekinga je zapravo test europske odlučnosti.
Pročitajte još:
Osim toga, Kina je vješta u iskorištavanju razlika unutar EU-a budući da pojedine zemlje ponajprije žele zaštititi svoju industriju, dodaje Garcia-Herrero.
“Žetva će biti u skladu s onim što smo posijali. Puno će ovisiti o tome kako će nas Kinezi percipirati”, kazao je za Euronews jedan europski dužnosnik želeći ostati anoniman.
