Svjetska tržišta goriva signaliziraju sve tješnju opskrbu, iako se cijene sirove nafte više ne nalaze na proljetnim vrhuncima.
Analitičari upozoravaju da problem više nije samo cijena nafte, nego i ograničeni kapaciteti rafinerija, niske zalihe naftnih derivata i nova ruska zabrana izvoza dizela do kraja srpnja.
To znači da bi cijene goriva mogle ostati povišene i ako se stanje oko Hormuškog tjesnaca postupno stabilizira.
Cijene energenata snažno su rasle ovog proljeća nakon američko-izraelskog napada na Iran i odluke Teherana da preuzme kontrolu nad Hormuškim tjesnacem.
Kroz taj je tjesnac prije sukoba prolazila otprilike petina svjetskih isporuka nafte.
Iran je zabranio tranzit brodovima povezanim sa SAD-om, Izraelom i njihovim saveznicima, dok su brodovi “prijateljskih” zemalja prolazili kroz Hormuz u koordinaciji s iranskom vojskom.
Promet kroz tjesnac nakon toga je drastično pao, što je snažno uzdrmalo tržišta nafte, LNG-a i goriva.
Sredinom lipnja SAD i Iran usuglasili su okvir za pregovore o završetku rata, koji uključuje i postupnu normalizaciju tranzita kroz Hormuz.
Cijene nafte tada su naglo pale, nakon objave o američko-iranskom memorandumu o razumijevanju, ali su ponovno umjereno porasle zbog novih napetosti oko upravljanja tjesnacem.
No cijene goriva nisu se spustile istim tempom kao cijene sirove nafte.
To je važan signal za industriju, potrošače i središnje banke jer pokazuje da inflatorni pritisci iz energetskog sektora možda neće potpuno nestati čak ni ako se geopolitička situacija djelomično smiri.
Rafinerije imaju naftu, ali ne dovoljno kapaciteta za preradu
Jedan od ključnih pokazatelja napetosti na tržištu je razlika između cijene goriva i cijene sirove nafte, odnosno rafinerijska marža.
Ta je razlika posljednjih tjedana snažno porasla.
Rafinerije u Europi i SAD-u dobro su opskrbljene sirovom naftom, dijelom iz strateških zaliha, a dijelom iz bliskoistočnih tokova. No problem je što globalni sustav nema dovoljno kapaciteta da tu naftu dovoljno brzo preradi u dizel, benzin i druge derivate.
“Svijet jednostavno nema dovoljno kapaciteta za preradu toliko nafte”, ocijenio je analitičar Sparta Commoditiesa Neil Crosby.
Dodao je da bi visoke cijene goriva uskoro mogle početi kočiti potražnju.
Nakon što je Rusija najavila zabranu izvoza dizela, rafinerijske marže za to gorivo u Europi dosegnule su rekordne razine, iznad 60 dolara po barelu.
Benzin je u Europi ovaj tjedan bio skuplji od sirove nafte za otprilike 41 dolar po barelu, što je najveća razlika od ljeta 2022. godine.
U SAD-u je pokazatelj profitabilnosti rafinerija 8. srpnja dosegnuo rekordnih 64,58 dolara po barelu.
Takve marže pokazuju da rafinerije ostvaruju vrlo visoku zaradu, ali i da je tržište derivata napeto. Kada razlika između sirove nafte i gotovog goriva naglo raste, to obično znači da ponuda goriva ne prati potražnju.
Ruska zabrana izvoza dizela pojačava pritisak
Dodatni pritisak stvara ruska zabrana izvoza dizela do kraja srpnja.
Moskva je tu mjeru uvela kako bi osigurala opskrbu domaćeg tržišta. Zabrana je ranije vrijedila samo za trgovce, a sada je proširena i na proizvođače.
Iznimka su samo isporuke prema međuvladinim ugovorima.
Takve aranžmane Rusija je dosad imala s članicama Euroazijske ekonomske unije, odnosno Bjelorusijom, Kirgistanom, Kazahstanom i Armenijom, te s Mongolijom i Uzbekistanom.
Ruski izvoz dizela i benzina padao je i prije najnovijeg vala ukrajinskih napada, spustivši se na najnižu dosad zabilježenu razinu, oko 400 tisuća barela dnevno, prema podacima analitičke kompanije Kpler.
Od početka srpnja obujam ruskog izvoza dizela više je nego prepolovljen u odnosu na tu razinu.
To posebno pogađa kupce koji su se oslanjali na ruske isporuke, uključujući Brazil, Tursku te zemlje sjeverne i zapadne Afrike.
Ako te zemlje sada krenu tražiti zamjenske isporuke iz SAD-a, s Bliskog istoka i iz Indije, Europa bi se mogla naći u konkurenciji za manju dostupnu količinu goriva.
Na to upozorava i Natalia Losada iz savjetodavne kompanije Energy Aspects.
Za Europu je to osjetljivo jer je dizel ključan za cestovni prijevoz, industriju, građevinu i poljoprivredu.
Nestašica ili trajno povišene cijene dizela došle bi u nezgodno vrijeme za poljoprivrednike na sjevernoj polutci, koji ulaze u razdoblje povećane potrošnje goriva uoči jesenske žetve.
Benzin također pokazuje znakove tijesne opskrbe
Pritisak nije ograničen samo na dizel.
Rafinerijske marže za benzin također su snažno porasle zbog naznaka slabije opskrbe na početku ljetne sezone vožnje na sjevernoj polutci.
U SAD-u su zalihe benzina u tjednu zaključno s 3. srpnja pale na najnižu razinu za to doba godine od 2021., prema podacima američkog ministarstva energetike.
U Aziji su niske zalihe zadržale cijene na visokim razinama, unatoč očekivanjima da bi Kina mogla povećati isporuke.
Ukupne zalihe naftnih proizvoda u članicama OECD-a blago su se oporavile od proljeća, ali su i dalje ispod prosjeka iz razdoblja od 2015. do 2019. godine.
To pokazuje da svjetska ponuda derivata samo skromno nadmašuje potražnju.
Takvo tržište vrlo je osjetljivo na svaki novi poremećaj: kvar u rafineriji, prekid izvoza, napad na energetsku infrastrukturu, ekstremne vremenske uvjete ili novu eskalaciju na Bliskom istoku.
Za potrošače i kompanije to znači da ni pad cijena sirove nafte ne mora nužno brzo donijeti jeftinije gorivo.
Cijena na benzinskim postajama ne ovisi samo o barelu nafte, nego i o tome koliko rafinerije mogu proizvesti dizela i benzina, koliko su zalihe pune i koliko se tržišta natječu za iste isporuke.
Energetski pritisak ne nestaje preko noći
Najnoviji signali s tržišta goriva pokazuju da se energetska kriza mijenja oblik, ali ne nestaje.
Proljetni šok bio je vezan uz naftu, Hormuz i geopolitički rizik. Sada se pritisak sve više prebacuje na rafinerije, dizel, benzin i zalihe gotovih proizvoda.
To je za gospodarstvo važno jer su goriva izravno ugrađena u cijene prijevoza, hrane, logistike, građevine i industrijske proizvodnje.
Ako dizel ostane skup, trošak se brzo prelijeva na lance opskrbe.
Ako benzin ostane skup, pritisak osjećaju kućanstva, osobito u ljetnoj sezoni putovanja.
Ako rafinerijske marže ostanu visoke, to znači da tržište derivata i dalje šalje poruku o ograničenoj ponudi, bez obzira na kretanje cijene sirove nafte.
Zato bi središnje banke i vlade mogle imati problem čak i ako se cijene nafte stabiliziraju. Inflacijski pritisak iz energije može se zadržati kroz goriva, osobito u Europi, gdje su tržišta osjetljiva na uvoz dizela i poremećaje u globalnim tokovima.
Europa je nakon smanjenja ovisnosti o ruskoj energiji postala fleksibilnija, ali i izloženija globalnoj konkurenciji za isporuke.
Pročitajte još:
Ako Brazil, Turska, Afrika i Europa istodobno traže zamjenu za ruski dizel, cijena neće ovisiti samo o europskoj potražnji, nego o globalnoj utrci za istom robom.
To je nova realnost energetskog tržišta: nafte može biti dovoljno, ali gorivo može ostati skupo jer nema dovoljno kapaciteta, zaliha ili sigurnih logističkih ruta da sirova nafta postane proizvod koji potrošači stvarno koriste.
