Jedan od najvećih rizika za poslovanje u 2027. ponovno je energija. Geopolitički sukobi i poremećaji u opskrbi mogu brzo promijeniti cijene nafte, plina i električne energije, a posljedice se prelijevaju na gotovo sve sektore – od industrije i prometa do poljoprivrede, turizma i trgovine.
Hrvatska je pritom posebno osjetljiva na kretanja na međunarodnim energetskim tržištima jer oko 60 posto svojih energetskih potreba pokriva uvozom fosilnih goriva, upozorava OECD. Organizacija navodi da bi produljenje sukoba na Bliskom istoku moglo zadržati cijene energije na povišenim razinama, dodatno potaknuti inflaciju i usporiti gospodarski rast.
Za poduzeća to znači da planiranje troškova energije ostaje otežano. Energetski intenzivna industrija, prijevoznici i kompanije s velikim logističkim troškovima posebno su izloženi promjenama cijena. Čak i tvrtke koje izravno ne troše velike količine energije mogu osjetiti poskupljenja kroz skuplji transport, sirovine, ambalažu i usluge dobavljača.
Dodatni je problem što se neizvjesnost ne odnosi samo na cijenu energenata, nego i na državne mjere kojima se ublažavaju njezini učinci. OECD je u svojoj analizi upozorio da su neke od mjera ograničavanja cijena energije i poreznih olakšica predviđene do 2026. godine, uz očekivano postupno povlačenje dijela potpore. To znači da bi poduzeća u 2027. mogla osjetiti veći dio tržišnih troškova, ovisno o konačnim odlukama Vlade.
Plaće rastu, a radnika i dalje nema dovoljno
Trošak rada bit će drugi veliki izazov. Hrvatsko tržište rada ostaje napeto, a manjak radnika posebno je izražen u građevinarstvu i industriji. Europska komisija očekuje da će zaposlenost u Hrvatskoj nastaviti rasti, ali sporije – za 0,7 posto u 2027. godini. Stopa nezaposlenosti trebala bi se zadržati na oko 4,8 posto, dok će pritisci na rast plaća postupno slabjeti, ali neće nestati.
Pritisak na troškove rada dodatno će povećati nova minimalna plaća. Vlada je 29. listopada objavila da će minimalna bruto plaća u 2027. iznositi 1.130 eura, odnosno 80 eura više nego ove godine. Riječ je o povećanju od 7,6 posto. Prema Vladinim podacima, minimalnu plaću prima oko 50.000 radnika, odnosno približno pet posto zaposlenih.
Za poslodavce koji zapošljavaju veći broj radnika na minimalnoj plaći to znači izravan rast troška, no učinak se može preliti i na više platne razrede. Kada se poveća najniža plaća, zaposlenici čija su primanja nešto iznad minimalca mogu očekivati usklađivanje, osobito u sektorima u kojima je teško zadržati radnike.
Problem pritom nije samo visina plaća. Poduzeća se natječu za ograničen broj dostupnih radnika, a nedostatak stručnih i kvalificiranih zaposlenika može ograničiti njihovu sposobnost širenja proizvodnje, prihvaćanja novih poslova i realizacije investicija.
Europska komisija upozorava i na neravnotežu između rasta plaća i produktivnosti. Plaće su u Hrvatskoj rasle brže od produktivnosti, što povećava jedinične troškove rada i može oslabiti konkurentnost, posebno kod izvoznika koji se natječu s kompanijama iz zemalja s nižim troškovima.
Financiranje bi moglo postati skuplje i teže dostupno
Ni pristup kapitalu ne treba uzimati zdravo za gotovo. Hrvatska poduzeća ulaze u 2027. u okruženju u kojem se troškovi financiranja mogu mijenjati ovisno o inflaciji, kamatnoj politici Europske središnje banke i procjeni rizika banaka. Za kompanije koje planiraju širenje, modernizaciju ili refinanciranje postojećih obveza to znači da će trošak kapitala biti važan dio poslovne računice.
Signal opreza stiže i s europske razine. Prema istraživanju Europske središnje banke objavljenom 26. listopada, poduzeća u europodručju prijavila su veće kamatne stope na kredite i manju dostupnost bankovnih zajmova i kreditnih linija. Udio kompanija koje su prijavile prepreke pri dobivanju bankovnih kredita porastao je na sedam posto, s pet posto u prethodnom tromjesečju. Istodobno je porasla potražnja za kratkoročnim financiranjem, uključujući kreditne linije i trgovačke kredite, što upućuje na veće potrebe za obrtnim kapitalom.
Takvi podaci ne znače da će svim hrvatskim poduzećima krediti automatski poskupjeti ili postati nedostupni. Ipak, pokazuju da se uvjeti financiranja u Europi mogu pogoršati upravo u trenutku kada tvrtke trebaju više novca za pokrivanje skupljih inputa i održavanje likvidnosti.
Posebno bi mogle biti pogođene manje kompanije, koje obično imaju slabiju pregovaračku poziciju kod banaka i manje mogućnosti financiranja na tržištu kapitala. Za njih će biti važno pažljivo upravljanje novčanim tokom, ročnostima obveza i zalihama, a ne samo ostvarivanje dobiti na papiru.
Europska potražnja ostaje ključna nepoznanica
Hrvatske tvrtke ne ovise samo o domaćoj potrošnji. Za izvoznike je presudno što će se događati na tržištima Europske unije, a posebno u gospodarstvima s kojima Hrvatska ima snažne trgovinske veze. Ako industrijska aktivnost i potražnja u tim zemljama ostanu slabe, hrvatski proizvođači mogli bi se suočiti s manjim narudžbama, pritiskom na cijene i duljim rokovima naplate.
Europska komisija u proljetnoj prognozi očekuje rast gospodarstva europodručja od 1,2 posto u 2027. godini, nakon slabije 2026. godine. Predviđa se postupno poboljšanje, ali ne i snažan gospodarski zamah. Pritom Komisija upozorava da bi produljene napetosti na energetskim tržištima mogle dodatno oslabiti aktivnost.
OECD također upozorava na rizike povezane s trgovinskim napetostima i slabijom cjenovnom konkurentnošću. Prema njegovoj procjeni, izvoz Hrvatske trebao bi se postupno oporavljati kako se bude poboljšavala inozemna potražnja, ali trgovinska ograničenja i gubitak cjenovne konkurentnosti, među ostalim u turizmu, mogli bi ograničiti taj oporavak.
Za hrvatske izvoznike to znači da će 2027. biti važna ne samo kontrola troškova nego i sposobnost pronalaska novih kupaca i tržišta. Oslanjanje na mali broj velikih inozemnih naručitelja može postati ozbiljan rizik ako se njihova ulaganja ili potrošnja uspore.
Rast gospodarstva neće automatski značiti i veće marže
Makroekonomske prognoze za Hrvatsku i dalje predviđaju rast, ali sporijim tempom. Europska komisija očekuje povećanje BDP-a od 2,5 posto u 2027., dok OECD predviđa rast od 2,4 posto. Obje institucije upozoravaju na usporavanje potrošnje i investicija, pri čemu će završetak financiranja iz Mehanizma za oporavak i otpornost dodatno promijeniti strukturu ulaganja.
To je važno jer rast BDP-a ne znači nužno i rast profitabilnosti svake kompanije. Poduzeće može povećati prihode, ali istodobno ostvarivati manju dobit ako mu troškovi rada, energije, sirovina i financiranja rastu brže od prodajnih cijena. U takvim okolnostima ključna postaje sposobnost prenošenja troškova na kupce, ali to nije uvijek moguće, posebno na tržištima na kojima konkurencija ograničava prostor za poskupljenja.
Hrvatska udruga poslodavaca već je upozorila na pritisak inflacije, troškova rada i slabljenja konkurentnosti. U svojoj analizi ekonomskih izgleda za 2026. i 2027. istaknula je da visoki troškovi poslovanja i rast cijene rada otežavaju ulaganja u produktivnost i kapitalne investicije.
Što bi tvrtke trebale pripremiti?
U takvom okruženju poslovni planovi za 2027. ne bi se trebali oslanjati samo na jednu projekciju rasta prihoda. Tvrtke bi trebale računati i na scenarij u kojem energija ponovno poskupljuje, plaće rastu brže od produktivnosti, financiranje postaje skuplje, a narudžbe iz Europe slabije od očekivanja.
To ne znači da treba odustati od investicija, nego pažljivije procijeniti njihov povrat. Ulaganja u energetsku učinkovitost, automatizaciju, digitalizaciju i bolju organizaciju rada mogu pomoći u smanjenju ovisnosti o rastućim troškovima. Jednako je važno diversificirati dobavljače i kupce, osigurati dovoljno obrtnog kapitala te pratiti koliko je poslovanje osjetljivo na promjene cijena i kamatnih stopa.
Pročitajte još:
Godina 2027. mogla bi biti test stvarne otpornosti hrvatskih poduzeća. Nakon razdoblja u kojem su rast potrošnje, europska sredstva i snažno tržište rada podupirali poslovanje, kompanije će se sve više morati oslanjati na vlastitu produktivnost, konkurentnost i sposobnost upravljanja rizicima.
U takvim okolnostima neće biti presudno samo tko može povećati prihode, nego tko ih može pretvoriti u održivu dobit.
