Zelena tranzicija EU – dostižan plan ili lista lijepih želja?

Europska unija do 2050. planira kroz Zeleni paket ozbiljno smanjiti tradicionalne izvore energije, u svim njenim oblicima, i prebaciti se na obnovljive. Europski zeleni plan paket je inicijativa u području politika kojim se želi osigurati zelena tranzicija EU-a, pri čemu je krajnji cilj postići klimatsku neutralnost do 2050. Njime se podupire preobrazba EU-a u pravedno i prosperitetno društvo s modernim i konkurentnim gospodarstvom.

U njemu se ističe da je potreban sveobuhvatan i međusektorski pristup u kojem sva relevantna područja politike doprinose krajnjem klimatskom cilju. Paket obuhvaća inicijative iz područja klime, okoliša, energetike, prometa, industrije, poljoprivrede i održivog financiranja. Sve te inicijative međusobno su snažno povezane.

Ipak, svu potrebu prelaska na ne-tradicionalne energente potaknuli su problemi u opskrbi koji su se pojavili od sukoba Rusije i Ukrajine. Cijene i opskrba plinom i naftom variraju, a toplinska energija ovisi o isporukama baš iz Rusije. Za Europu se činilo da su obnovljivi izvori energije odlično rješenje. Ali tada je problem, koji postoji također godinama, postao vidljiv.

Naime, prema podacima Komisije za financijske usluge, financijsku stabilnost i uniju tržišta kapitala EU, 97 posto fotonaponskih ploča u EU uvezeno je iz trećih zemalja, prvenstveno Kine. Europa je ovisna o drugima u svim segmentima.

Upravo zato, EU radi na velikom broju mjera potpore solarnoj industriji i mora, pri razmatranju eventualnih mjera ograničavanja uvoza solarnih panela, uzeti u obzir i planirani razvoj solarne energije, izjavila je povjerenica za financijske usluge, financijsku stabilnost i uniju tržišta kapitala, Mairead McGuinness u Europskom parlamentu.

Nove okolnosti dale su novi zamajac i svijest se promijenila kako kod građana tako i kod tvrtki, mada smo svi još uvijek u procesu učenja, kaže za Financije.hr Dries Acke, iz krovne organizacije za energiju sunca Solar Power Europe.

„Nove okolnosti su svakako promijenile način na koji svi gledaju obnovljive izvore energije. Nekako do unazad nekoliko godina, ova tema je bila daleko i od građana i od gospodarstva. Sa svim problemima koji su se pojavili na tržištu, svijest o OIE zaista se promijenila. Tržite EU sada ima dobru regulativu, ali i dalje imamo države koje su napravile mnogo, primjerice u sektoru solarnih elektrana, dok neke druge nemaju skoro ništa. Još uvijek imamo puno posla“, kaže Acke.

Ovog stava je i Annie Scanlan, direktorica Re-Source Platforme za PPA ugovore. Regulativa EU je sada dobro usmjerena, sad je red na nacionalnim politikama.

„Ključ zelenog i održivog poslovanja tvrtki jeste u PPA ugovoru (Power Purchase Agreement) odnosno ugovoru o kupnji električne energije između dviju korporacija – onih koje struju trebaju i onih koje ju proizvode, ali iz obnovljivih izvora. PPA ugovor funkcionira tako da tvrtke koje su veliki potrošači električne energije potpisuju s proizvođačima obnovljive energije dugogodišnje ugovore o kupnji električne energije po unaprijed dogovorenim cijenama. To proizvođačima energije iz obnovljivih izvora omogućava sigurnu prodaju proizvedene električne energije, a kupcima sigurnu opskrbu zelenom energijom po dogovorenoj cijeni. Tvrtkama danas je važno da imaju i ovu komponentu u poslovanju, jer klijentima su zelene politike postale važne“, ističe Scanlan.

PPA ugovori se definiraju najčešće na duži period, od oko deset godina, gdje se definira i fiksna cijena struje tijekom tog perioda. Naravno, rizici postoje, jer može se desiti da se dogovorena cijena tijekom tih deset godina ili razina opskrbe promijeni.

„Važno je ugovorima sve definirati, da svi budu svjesni svih elemenata ugovora – kako benefita tako i rizika. Isto moramo znati i da je tvrtkama sve važnije da imaju zelenu energiju i da rade istinske promjene, jer ljudi u EU sada jasno vide greenwash, odnosno deklarativne zelene politike tvrtki u odnosu na ono što zaista jeste suština“, ističe Scanlan za naš portal.

Hrvatska bilježi značajne pomake, no do posljednjih godinu dana fokus OIE bio je na vjetro i hidro potencijalu. To potvrđuju i podaci Wind Europe, najvećeg europskog udruženja za energiju vjetra.

„Hrvatska je zaista jako dobra u korištenju potencijala vjetroelektrana. Iako je možda infrastrukturno zahtjevnije, ovaj sustav duže postoji te je proizvođačima moguće čak i preuzeti postojeće infrastrukturne elemente i nastaviti dalje s radom u sektoru vjetroenergije“, kaže Guy Brindley iz Wind Europa.

Za razliku od vjetra koji koristimo, solarni potencijal Hrvatska tek otkriva.

„Trendovi u Hrvatskoj su dobri – u posljednjih godinu dana, odnosno poredeći 2022. i 2023. godinu, broj solarnih elektrana se povećao, i to za 380 posto. Vjetropotencijal smo već dobro iskoristili. Ministarstvo je od 2021. godine do danas izdalo 3.300 megavata energetskih odobrenja, a očekujemo do kraja godine da ćemo izdati još barem 2.000 ovih dozvola“, kaže Milatić.

Mnoge površine, koje su možda prirodno pogodne za vjetro ili hidroelektrane, sada su najčešće pod zaštitom države, pojašnjava Milatić za Financije.hr, kroz nacionalne parkove ili neku drugu vrstu zaštite.

„To nas prebacuje na sunčane elektrane, jer su tu takva ograničenja manje važna ili skoro nebitna. Investitoru svakako komplicira proces izdavanja dozvole za rad kada je određeno područje pod zaštitom, te su solari postali i kod nas u fokusu. Unazad godinu dana u ministarstvu, primjerice, od deset dozvola, osam ih se odnosi na solare“, kaže Milatić.

No, Hrvatskoj treba odlučnosti, kaže direktorica Obnovljivih izvora energije Hrvatska Maja Pokrovac, koja je istakla da zbog tromosti sustava u pojedinim segmentima investitori čekaju, a projekti stoje.

„Hrvatska se trudi da ima što više obnovljivih izvora energije te da ih uz industrijski sektor, odnosno velike tvrtke, koriste i mala i srednja poduzeća i građani. No, u Hrvatskoj su, zbog administrativnih barijera, trenutno blokirana četiri velika projekta iz oblasti obnovljivih izvora energije u protuvrijednosti četiri Pelješka mosta”, poručila je Maja Pokrovac.

Zelena tranzicija EU svakako se pokrenula, na nekim tržištima značajno, na nekim pomalo. Da bi se plan EU ostvario, 2023. je usvojila i niz prijedloga Komisije kako bi klimatske, energetske, prometne i porezne politike EU učinile prikladnima za smanjenje neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 posto do 2030., u usporedbi s razinama iz 1990. godine.

To bi omogućilo EU da do 2050. postane prvi klimatski neutralan kontinent. No, tempom kojim se provode mjere, ovaj cilj možda će morati biti redefiniran.