Europska unija je početkom 2025. godine imala je 450,6 milijuna stanovnika, što je 1,07 milijuna više nego godinu ranije, prema Eurostatu. Na prvi pogled, riječ je o nastavku rasta europskog stanovništva. No iza tog povećanja krije se trend koji bi u idućim desetljećima mogao snažno utjecati na europsko gospodarstvo, tržište rada i javne financije.
Naime, tijekom 2024. godine u Europskoj uniji bilo je više umrlih nego rođenih. Negativni prirodni prirast iznosio je oko 1,3 milijuna ljudi. Ukupno povećanje stanovništva tako je posljedica migracija: razlika između broja imigranata i emigranata iznosila je 2,4 milijuna ljudi.
Drugim riječima, Europa trenutačno ne raste zato što ima više rođenih nego umrlih, nego zato što joj migracije nadoknađuju demografski manjak.
To je posebno važno za gospodarstvo jer se istodobno mijenja i dobna struktura stanovništva. Europa nije samo brojnija nego i starija. Srednja dob stanovništva EU-a početkom 2025. iznosila je 44,9 godina. Prije dvadeset godina, 1. siječnja 2005., iznosila je 39,6 godina.
Promjena dobne strukture europskog stanovništva posebno je izražena u pojedinim regijama koje već danas imaju stanovništvo čija je srednja dob viša od 55 godina. Takvih je regija početkom 2025. bilo sedam.
Najstarije stanovništvo zabilježeno je u Evritaniji u središnjoj Grčkoj, gdje je srednja dob iznosila 57,8 godina. Slijedio je belgijski okrug Veurne s 57,2 godine, dok je portugalska regija Alto Tâmega e Barroso imala srednju dob od 56,6 godina. Na popisu su i četiri istočnonjemačke regije – Suhl (kreisfreie Stadt), Spree-Neiße, Mansfeld-Südharz i Greiz – u kojima se srednja dob kretala od 55,1 do 56,1 godinu.
Na drugom kraju demografske ljestvice nalaze se francuske regije Mayotte i Gvajana. Srednja dob u Mayotteu iznosila je samo 18,1 godinu, a u Gvajani 27,5 godina. Riječ je o izrazito mladim populacijama, koje karakterizira i viša stopa nataliteta.
Ta razlika pokazuje da ne postoji samo jedna europska demografska priča. Dok se dio kontinenta suočava s izrazitim starenjem i smanjenjem broja ljudi radne dobi, neke regije imaju sasvim drukčiju dobnu strukturu.
Starenje stanovništva nije samo demografsko pitanje. Ono izravno utječe na gospodarstvo. Jedan od pokazatelja koji to najbolje ilustrira jest omjer dobne ovisnosti. On pokazuje odnos broja uzdržavanih osoba – mlađih od 20 godina i osoba starijih od 65 – u odnosu na stanovništvo radne dobi.
U Europskoj uniji taj je omjer 1. siječnja 2005. iznosio 63,4 posto. Drugim riječima, na jednu uzdržavanu osobu dolazilo je oko 1,6 osoba radne dobi. Dvadeset godina kasnije omjer je porastao na 71,6 posto. Na jednu uzdržavanu osobu sada dolazi oko 1,4 osobe radne dobi. Istodobno je udio stanovništva radne dobi pao na 58,3 posto ukupnog stanovništva.
Za gospodarstvo to znači da će u budućnosti biti sve važnije koliko ljudi radi, koliko su produktivni i koliko dugo ostaju aktivni na tržištu rada.
Smanjivanje broja stanovnika radne dobi znači i veći pritisak na poslodavce koji traže radnike, ali i na javne sustave koji financiraju mirovine, zdravstvo i druge usluge. Ako se broj zaposlenih smanjuje, a broj umirovljenika raste, održavanje postojećeg modela postaje sve zahtjevnije. Zato demografske promjene sve više postaju i pitanje gospodarske konkurentnosti.
Demografska karta Europe nije jedina koja pokazuje velike regionalne razlike. Sličan obrazac vidi se i kada se promatra gospodarska snaga pojedinih regija. Prema Eurostatu, BDP Europske unije po tržišnim cijenama u 2024. godini iznosio je oko 18 bilijuna eura, odnosno prosječno 39.900 eura po stanovniku. No taj prosjek skriva velike razlike.
Najveći udio u ukupnom BDP-u EU-a imala je francuska regija Île-de-France, koja obuhvaća šire područje Pariza. Njezin BDP iznosio je 866 milijardi eura, odnosno 4,8 posto ukupnog BDP-a Europske unije. Na drugom mjestu bila je talijanska Lombardija s 505 milijardi eura, odnosno 2,8 posto BDP-a EU-a.
Već sama ta dva podatka pokazuju koliko je gospodarska aktivnost koncentrirana u određenim europskim regijama. Veliki gradovi, industrijska središta i razvijene poslovne regije stvaraju znatan dio ukupne europske ekonomske vrijednosti. Ipak, ni ovdje slika nije jednaka u svim državama.
U većini članica regija glavnog grada ima najviši BDP po stanovniku. Međutim, postoje zanimljive iznimke. Naime, u Njemačkoj su višu razinu BDP-a po stanovniku od Berlina zabilježile regije Hamburg, Gornja Bavarska, Stuttgart, Darmstadt, Bremen i Braunschweig. Slična situacija postoji i u Italiji. Tamo su Autonomna pokrajina Bolzano/Bozen, Lombardija, Valle d’Aosta/Vallée d’Aoste, Autonomna pokrajina Trento i Emilia-Romagna imale višu razinu BDP-a po stanovniku od regije Lazio, u kojoj se nalazi Rim. U Austriji je pak Salzburg prema tom pokazatelju bio iznad Beča.
To pokazuje da gospodarska snaga države nije nužno koncentrirana samo u glavnom gradu. Industrijska tradicija, turizam, specijalizirane djelatnosti, infrastruktura i produktivnost mogu pojedine regije učiniti gospodarski snažnijima od nacionalnih političkih i administrativnih središta.
Na drugoj strani ljestvice nalaze se brojne regije s relativno niskim BDP-om po stanovniku, osobito u jugoistočnoj Europi i najudaljenijim regijama Europske unije. Tako se uz demografske razlike pojavljuje još jedan važan europski problem – regionalna nejednakost.
Regije koje imaju manje stanovnika i stariju populaciju istodobno mogu imati i slabiju gospodarsku bazu. Manje radnika znači manju bazu potencijalnih zaposlenih, dok starenje povećava potrebe za zdravstvenim i socijalnim uslugama.
Pročitajte još:
S druge strane, bogatije i gospodarski dinamičnije regije privlače radnike, investicije i stanovništvo, što može dodatno povećavati razliku u odnosu na slabije razvijena područja.
Tako nastaje poseban problem, ljudi odlaze iz područja s manje prilika, a kapital i nova radna mjesta lakše dolaze tamo gdje već postoji veća koncentracija stanovništva, znanja i infrastrukture.
