Države pozivaju građane na stvaranje zaliha: Otpornost na krize postaje novi trošak gospodarstva

Države diljem Europe, Azije i Sjedinjenih Američkih Država sve češće pozivaju građane da kod kuće drže zalihe hrane, vode i osnovnih potrepština za slučaj izvanrednih situacija. Iza tih preporuka ne stoji samo priprema za prirodne katastrofe ili ratne sukobe, nego i sve veća zabrinutost zbog ranjivosti globalnih opskrbnih lanaca.

No, stvaranje zaliha i jačanje sigurnosti opskrbe imaju svoju cijenu, a ona bi se mogla godinama prelijevati na kompanije, porezne obveznike i kućanstva.

Prema analizi GlobalData, preporuke građanima da osiguraju zalihe za nekoliko dana neće same po sebi izazvati dugotrajnu inflaciju. Većina kućanstava potrebne će proizvode kupiti jednokratno i u relativno malim količinama, što može izazvati kratkotrajnu nestašicu pojedinih artikala, ali ne i široko povećanje cijena.

Veći ekonomski problem nalazi se u promjeni načina poslovanja kompanija. Model opskrbnih lanaca koji je desetljećima bio usmjeren na minimalne zalihe i što niže troškove postupno ustupa mjesto sustavu u kojem se plaća dodatna sigurnost.

Tri dana zaliha postaju novi standard

Ujedinjeno Kraljevstvo pokrenulo je 22. listopada kampanju „Be Ready”, kao prvi korak trogodišnjeg programa pripreme stanovništva za izvanredne situacije. Preporuka je da kućanstva budu spremna na najmanje tri dana prekida opskrbe električnom energijom, vodom i internetskom vezom.

Slične preporuke već postoje u Francuskoj, Irskoj i Nizozemskoj. Europska unija u svojoj Strategiji pripravnosti iz ožujka 2025. potiče građane na najmanje 72 sata samostalnosti, dok je strategijom stvaranja zaliha iz srpnja iste godine predviđena koordinacija javnih rezervi osnovnih proizvoda među članicama.

Neke države idu i korak dalje. Švedska građanima preporučuje zalihe za najmanje tjedan dana, a njezina brošura „U slučaju krize ili rata” 2024. godine distribuirana je u više od pet milijuna kućanstava.

Sjedinjene Američke Države također potiču građane na pripremu. Savezna agencija za upravljanje izvanrednim situacijama (FEMA) u rujnu je pokrenula kampanju „Americans Stand Ready”, a preporuke uključuju zalihe hrane, vode, gotovine i drugih potrepština za najmanje tri dana. Japanska vlada također planira pozvati kućanstva da osiguraju zalihe za najmanje tri dana, a poželjno za cijeli tjedan.

Od učinkovitosti prema otpornosti

Promjena državnih preporuka odraz je šire promjene u gospodarstvu. Desetljećima su kompanije razvijale model poslovanja poznat kao „just-in-time”, odnosno sustav u kojem se sirovine i proizvodi nabavljaju neposredno prije nego što su potrebni. Takav pristup smanjuje troškove skladištenja, oslobađa kapital i omogućuje učinkovitije poslovanje.

Međutim, njegova je slabost ovisnost o neprekinutoj opskrbi. Kibernetički napadi, ekstremni vremenski uvjeti, ratovi i poremećaji u međunarodnoj trgovini mogu zaustaviti isporuke i vrlo brzo isprazniti skladišta i trgovine.

Zato kompanije sve više razmatraju model „just-in-case”, odnosno poslovanje s većim zalihama, alternativnim dobavljačima i dodatnim zaštitnim mehanizmima. Takav sustav smanjuje rizik od prekida, ali povećava troškove.

Veće zalihe zahtijevaju više skladišnog prostora, hlađenje, dodatne zaposlenike i kapital koji je vezan u robi umjesto da se koristi za druge investicije. Troškovi bi mogli posebno pogoditi proizvođače hrane, dobavljače ambalaže i maloprodajne lance.

Drugim riječima, sigurnija opskrba znači skuplju opskrbu. Kompanije će dio dodatnih troškova možda moći apsorbirati kroz niže marže, ali dio bi se s vremenom mogao prenijeti na cijene proizvoda.

Tko će platiti sigurnost opskrbe?

Trošak veće otpornosti gospodarstva mogao bi se raspodijeliti između kompanija, građana i države. Poduzeća će morati financirati veće zalihe i alternativne dobavne pravce, kućanstva će kupovati osnovne potrepštine za krizne situacije, a porezni obveznici financirati javne strateške rezerve i potporu poslovnom sektoru.

Pritom postoji i pitanje nejednakosti. Kućanstva s nižim prihodima imaju najmanje prostora za unaprijed kupovati hranu, vodu, baterije, svjetiljke i druge proizvode koje možda neće koristiti mjesecima ili godinama.

Britanske vlasti zato preporučuju postupno stvaranje zaliha, umjesto jednokratne velike kupnje. Uz to, građanima se savjetuje prijava u registar osoba kojima je tijekom prekida opskrbe električnom energijom potrebna dodatna podrška.

GlobalData upozorava da bi masovno stvaranje kućnih zaliha moglo izazvati kratkotrajne nestašice određenih proizvoda i poremetiti promotivne aktivnosti trgovaca, ali ne očekuje se značajan dugoročan utjecaj na inflaciju. Prema procjeni te analitičke kuće, zalihe hrane za tri dana odgovaraju tek 0,8 posto godišnje potrošnje kućanstva na hranu.

Rizici koji nadilaze nestašice

Razlozi zbog kojih države potiču stvaranje zaliha razlikuju se od zemlje do zemlje. Britanski Državni ured za reviziju upozorio je u rujnu da rizici za prehrambenu opskrbu postaju sve vjerojatniji i potencijalno ozbiljniji. Ujedinjeno Kraljevstvo je 2025. proizvodilo oko 60 posto hrane koju je trošilo, mjereno vrijednošću proizvodnje, pa u velikoj mjeri ovisi o uvozu.

U Japanu je jedan od ključnih razloga rizik od velikog potresa u području Nankai Trougha. Japanski Ured vlade procjenjuje da postoji oko 80 posto vjerojatnosti takvog potresa u sljedećih 30 godina, uz mogućnost do 298.000 smrtnih slučajeva prema procjeni iz ožujka 2025.

U Sjedinjenim Državama naglasak je na pripremi za prirodne katastrofe i druge izvanredne događaje koji mogu nastupiti bez upozorenja.

No, veće zalihe i sigurniji opskrbni lanci ne uklanjaju sve rizike. Pretjerano stvaranje zaliha može izazvati paničnu kupnju, a nejednaka mogućnost kućanstava da se pripreme može dodatno povećati socijalne razlike. Kompanije se istodobno moraju zaštititi od kibernetičkih napada i prekida u radu dobavljača.

Za gospodarstvo je zato najveća promjena u tome što se otpornost na krize počinje tretirati kao trajni trošak poslovanja, a ne kao izvanredna mjera koja se aktivira tek kada nastane problem. Jeftiniji opskrbni lanac više nije nužno i najbolji ako jedan poremećaj može zaustaviti proizvodnju ili ostaviti trgovine bez robe.