Prema procjenama Udruge Franak iznos koje bi banke trebale vratiti potrošačima kako bi ih u potpunosti obeštetile u Hrvatskoj je 700 milijuna eura. No pribojavaju se da bi na kraju mogle tužiteljima isplatiti samo 45 milijuna eura,.
Naime, takav strah proizlazi iz zaključka sudskog vijeća Vrhovnog suda iz kojeg nije potpuno jasno na koje točno zatezne kamate bi potrošač imao pravo nakon konverzije, uslijed čega suci skloni bankama tu odluku tumače različito.
Naime, kako ističe Udruga Franak u svom priopćenju, na Vrhovnom sudu RH, ali i na nekim županijskim sudovima pojedini suci tvrde da potrošači imaju pravo samo na zatezne kamate koje se odnose na preplaćene CHF iznose u odnosu na simulirani euro kredit, a ne u odnosu na kredit u kojemu se ništetne CHF i kamatne odredbe izuzimaju bez zamjene.
“U takvom scenariju potrošači bi u konačnici dobili svega oko 6 posto od iznosa punog obeštećenja koji im stvarno pripada. Neki potrošači dobili bi možda 10 posto, a neki svega 3 posto od svojih punih prava. A banke bi morale platiti tužiteljima oko 45 milijuna eura, što je sitniš u odnosu na razmjere njihove neosnovano stečene dobiti” ističu iz Udruge Franak.
Ako bi odluka bila donesena u takvom obliku, ona bi uzrokovala nepravdu najvećih mogućih razmjera, jer, smatraju u Udruzi Franak, to bi značilo da su potrošači koji su imali manjak u konverziji ne bi dobili ništa, dok bi svi ostali potrošači s konvertiranim kreditima dobili u prosjeku oko 6 posto od iznosa punog obeštećenja.
Kako će se rasporediti sudski troškovi još nije jasno. Ističu da prema presudi Suda EU sav trošak morao bi pasti na banke, ali naši sudovi koji dosuđuju samo zatezne kamate u pravilu troškove dijele na način da svaka strana plaća svoj trošak. To bi značilo da potrošači moraju platiti svoje odvjetnike i pitanje je bi li im uopće iznos dosuđenih zateznih kamata pokrio njihov vlastiti trošak.
“Svaka odluka osim punog obeštećenja bila bi pravno neutemeljena, nezakonita, protuustavna i nemoralna, ali odluka kojom bi potrošači dobili samo zatezne kamate u bilo kojoj varijanti bila bi maliciozna i maksimalno bi pogodovala bankama”, upozoravaju iz Udruge Franak pojašnjavajući da je, ako se to dogodi, ovdje riječ o namjeri, a ne o neznanju sudaca.
Iz Udruge podsjećaju da bi donošenjem takve nepovoljne odluke potrošači s konvertiranim kreditima bili nedvojbeno diskriminirani, jer bi u konačnici za ukupnu otplatu kredita platili 30 posto više novca od potrošača koji nisu konvertirali kredite, a dobili su puna obeštećenja.
Također, smatraju da hrvatski suci ne smiju dopustiti da se odjednom sahrani institut ništetnosti koji uvijek vrijedi od početka, te da ništetne ugovorne odredbe nisu izmijenjene od dana potpisivanja aneksa nego od početka.
Podsjećaju da u predmetima koji se tiču nezakonitih kredita u švicarskim francima pravni standardi već su jasno postavljeni kroz praksu Suda Europske unije i praksu više od 90 posto domaćih sudova.
“Niti jedno odstupanje od tih standarda ne može se opravdati “slobodnim sudačkim uvjerenjem”, nego zahtijeva jasno i uvjerljivo obrazloženo pravno uporište. Time bi se svakomu tko je nepošten te je nezakonito stekao ogroman novac omogućio oprost od strane suda i uživanje u plodovima njegovih nezakonitih radnji” ističu u priopćenju.
Ako obrazloženje izostane ili je suprotno pravnim postulatima ništetnosti, smatraju da tada nema više govora o neovisnosti sudaca, već o odgovornosti tih sudaca za svu štetu uzrokovanu desecima tisuća građana i njihovih obitelji.
Pročitajte još:
Unatoč ovoj bojazni, nadaju se da se takav scenarij neće dogoditi.
