Udruga Franak u petak je pozvala prošireno vijeće Vrhovnog suda da pri odlučivanju o pravima potrošača s konvertiranim kreditima u švicarskim francima presudi u skladu s pravom i dosadašnjom sudskom praksom, ističući da velika većina nižih sudova već priznaje pravo na puno obeštećenje.
Iz Udruge navode da više od 90 posto građanskih prvostupanjskih sudova, 75 posto županijskih sudova te svi trgovački sudovi, uključujući Visoki trgovački sud, dosuđuju puna obeštećenja potrošačima koji su konvertirali kredite iz švicarskih franaka i pritom prihvaćaju nalaze sudskih vještaka.
„Budite časni suci, sudite po pravu, nemojte arbitrirati i ne dajte da vas banke i njihovi apologeti nagovore na suđenje suprotno pravu i Ustavu. Generacije hrvatskih obitelji će vas zapamtiti po odluci koju ćete uskoro donijeti!“, poručili su iz Udruge Franak.
Kao dodatni argument istaknuli su pravomoćnu odluku Visokog trgovačkog suda, koji je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu prema kojoj „Druga fundacija“, kao cesionar potraživanja jednog potrošača s konvertiranim kreditom prema Zagrebačkoj banci, ima pravo naplatiti oko 10.200 eura zajedno sa zateznim kamatama.
U Udruzi naglašavaju da je taj predmet završio pred trgovačkim sudovima zato što je tužitelj bila pravna osoba koja je cesijom preuzela potraživanja građana prema bankama, iako je riječ o odnosu na koji se primjenjuju pravila građanskog prava.
Prema navodima iz priopćenja, u tom je slučaju sud u cijelosti prihvatio vještačenje prema kojem konverzijom kredita potrošač nije bio u cijelosti obeštećen. Preostali iznos za isplatu utvrđen je na 6.050 eura, a sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. ukupno potraživanje doseže oko 10.200 eura.
Udruga Franak pritom podsjeća i na raniju odluku Vrhovnog suda u drugom predmetu (Rev-1096/2022), u kojoj je zauzet stav da potrošači s konvertiranim kreditima imaju pravo na puno obeštećenje ako ono nije postignuto samom konverzijom.
Pročitajte još:
Po tumačenju Udruge, samo takav pristup omogućuje izjednačavanje položaja potrošača koji su prihvatili konverziju s onima koji to nisu učinili, ali su naknadno obeštećeni sudskim putem.
U Franaku ističu i da sklapanjem sporazuma o konverziji potrošači nisu izgubili pravo tražiti puno obeštećenje, niti je time retroaktivno uklonjena ništetnost pojedinih ugovornih odredbi. Kako tvrde, konverzija se odnosila isključivo na buduće obveze, a ne na saniranje štete koja je nastala prije toga.
