Strani stručnjaci zarađuju više od lokalnih radnika jer kompanije sve teže nalaze talent kod kuće

Kompanije ne zapošljavaju radnike iz drugih zemalja prvenstveno zato da bi uštedjele, nego zato što sve teže pronalaze potrebne vještine na domaćem tržištu. Pokazuje to analiza platforme Deel, koja obuhvaća podatke više od 40.000 kompanija koje zapošljavaju u više od 150 zemalja.

Prema Deelovim podacima, strani radnici s vizama u ključnim tržištima često zarađuju više od lokalnih zaposlenika u usporedivim ulogama. U Ujedinjenom Kraljevstvu nositelji Skilled Worker viza imaju medijalnu plaću od 96.000 funti, u odnosu na 87.000 funti za britanske državljane u sličnim poslovima. U SAD-u H-1B radnici zarađuju medijalno 140.000 dolara, dok američki državljani u usporedivim ulogama zarađuju 130.000 dolara.

Razlika je još izraženija u visoko plaćenim tehničkim zanimanjima. U SAD-u H-1B radnici u softverskom razvoju i podatkovnoj znanosti zarađuju medijalno 160.000 dolara, u odnosu na 154.000 dolara za američke državljane. U Ujedinjenom Kraljevstvu softverski developeri na Skilled Worker vizama zarađuju nešto više od 112.000 funti, dok britanski državljani u istim ulogama zarađuju oko 93.800 funti.

Deel objašnjava da se premija za strane radnike ne temelji na nižim troškovima, nego na selekciji. Vizni sustavi filtriraju radnike prema vještinama koje nedostaju, a oni koji prođu taj proces često popunjavaju pozicije koje lokalno tržište ne može dovoljno brzo ili dovoljno kvalitetno pokriti.

Posebno se ističu tehnološke i inženjerske uloge. Kod američkih startupova s velikim financiranjem, strani radnici zarađuju medijalno 260.000 dolara, što je 100.000 dolara više od američkih radnika u istim kompanijama. Razlog je koncentracija stranih zaposlenika u najplaćenijim AI i inženjerskim poslovima.

Polovica AI inženjera u američkim top startupovima na Deelovoj platformi nisu američki državljani. Među stranim radnicima u tim kompanijama, AI istraživanje i inženjering čine najčešću kategoriju poslova, dok je među američkim državljanima taj udio znatno manji.

U Europi se istodobno vidi drukčiji obrazac. Deelovi podaci pokazuju da se EU građani koji rade na daljinu sve češće sele prema jugu, osobito u Španjolsku i Portugal. Ne odlaze nužno zbog većih plaća, nego zbog fleksibilnosti remote rada, nižih troškova života, klime i blizine matičnim zemljama.

Indija se pritom potvrđuje kao najveći izvor globalno mobilnog visokokvalificiranog talenta. Indijski državljani vodeći su izvor H-1B radnika u SAD-u i Golden Visa nositelja u UAE-u, a među vodećima su i u UK Skilled Worker i EU Blue Card programima.

Analiza pokazuje da se globalna karta talenta mijenja. Zemlje koje imaju brze, jasne i digitalizirane vizne sustave lakše privlače stručnjake, dok sporiji i papirnati sustavi riskiraju gubitak radnika koje kompanije sve agresivnije traže.