Što nas čeka u poreznoj reformi od 2024. godine? Porez na kuće za odmor

Nakon prethodna tri članka koja smo objavili o poreznoj reformi, koja stupa na snagu od 1. sječnja 2024. godine, gdje smo se koncentrirali na važne promjene zakona vezane za porez na dohodak posebno objasnili promjene vezane za osobni odbitak, prirez i utvrđivanje poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava u ovome tekstu ćemo se koncentrirati na promjene povezane s porezom na nekretnine za odmor.

Dobra vijest je da izmjenama devet poreznih zakona u ovoj reformom ipak nije zahvaćen već dugo najavljivani porez na sve nekretnine. Tako, mnogi mogu odahnuti osim onih koji imaju kuće za odmor. Tu dolazi do izmjena od 1. siječnja 2024. godine.

Dakle, do kraja ove godine je još uvijek na snazi stari zakon gdje je iznos cijene poreza na kuće za odmor u rasponu od pet kuna (0,66 eura) do 15 kuna (dva eura) po kvadratu korisne površine kuće za odmor. Točna visina tog poreza je ovisila o odluci općine ili grada u kojem se kuća nalazi. Novim zakonom je taj maksimalni iznos povećan i iznositi će pet eura po kvadratu korisne površine kuće za odmor. Prema odredbama ovog zakona, i dalje će jedinice lokalne samouprave svojim odlukama određivati koliki će biti porez na kuće za odmor i morat će se pridržavati spomenutih granica koje su određen ZLP-om, ovisno o okolnostima bitnim za korištenje kuće za odmor.

Na primjer, oni koji imaju kuću za odmor od 80 kvadrata korisne površine, u zoni s najvišim porezom, plaćati će 400 eura godišnjeg poreza umjesto dosadašnjih 160 eura.

Što se prema zakonu smatra “kućom za odmor”?

Prema Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Odredbom navedenoga Zakona propisano je da se kućom za odmor smatra svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski.

Što znači korisna površina kuće?

Odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je tumačenje i izračunavanje korisne površine stana ili druge samostalne prostorije. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima korisna površina je ukupna podna površina stana ili druge samostalne prostorije, umanjena za širinu zidova koji je prekidaju. Nadalje, jedinice lokalne samouprave mogu svojim odlukama o gradskim i općinskim porezima kojima određuju uvođenje poreza na kuće za odmor, propisati i način utvrđivanja korisne površine kuće za odmor. Odredbama Zakona predviđeno je i oslobođenje od plaćanja poreza na kuće za odmor.

Porez na kuće za odmor ne plaća se na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti. Isto tako, prema spomenutom zakonu porez na kuće za odmor ne plaća se na kuće za odmor za vrijeme dok su u njima smješteni prognanici ili izbjeglice te na odmarališta u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja služe za smještaj djece do 15 godina starosti. Odlukom općine ili grada mogu se propisati i druga oslobođenja od plaćanja poreza na kuće za odmor iz gospodarstvenih i socijalnih razloga.

Iz svega navedenoga, zaključujemo da će ova vrsta poreza obuhvatiti sve porezne obveznike koji prema spomenutim zakonima imaju kuću koja je evidentirana kao “kuća za odmor”. Važno je znati da li spadate u kategoriju poreznih obveznika oslobođenih plaćanja ovoga poreza, ako imate kuću za odmor u svome vlasništvu.

Vjerujemo da će biti dosta dilema oko toga koja kuća podliježe tim zakonima, i za takva pitanja vam može pomoći ministarstvo finacija koje možete nazvati ili posjetit njihove internetske stranice na kojima su objavili i odgovore na neka uobičajena pitanja poreznih obveznika.