AI revolucija povećava potražnju za vječnim kemikalijama s kojima se Hrvatska bori

Umjetna inteligencija otvara novo veliko tržište industriji takozvanih vječnih kemikalija i to baš u trenutku kada ih Europa pokušava ograničiti zbog posljedica za okoliš i zdravlje ljudi. Gotovo svi najveći svjetski proizvođači PFAS-a planiraju povećati proizvodnju, a među glavnim razlozima navode rast podatkovnih centara i proizvodnje poluvodiča potrebnih AI industriji.

Novo istraživanje švedske organizacije ChemSec, o kojem piše britanski Guardian, pokazalo je da gotovo svi među deset najvećih svjetskih proizvođača PFAS-a planiraju povećavati proizvodnju u pogonima u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi.

„Planovi širenja tih kompanija pokazuju da ćemo se, ako vlade i regulatori ne budu inzistirali na brzom postupnom ukidanju PFAS-a, suočiti s novim plimnim valom vječnih kemikalija“, upozorila je izvršna direktorica ChemSeca Anne-Sofie Bäckar.

PFAS je zajednički naziv za veliku skupinu perfluoralkilnih i polifluoralkilnih tvari. Veze ugljika i fluora u njima među najsnažnijim su vezama u organskoj kemiji, zbog čega su izrazito otporne na toplinu, vodu i koroziju. Upravo ih ta svojstva čine korisnima u brojnim industrijskim procesima, ali i gotovo neuništivima kada dospiju u prirodu. Nakupljaju se u vodi, tlu, zraku i živim organizmima, zbog čega su dobile naziv „vječne kemikalije“.

Istraživanja izloženost pojedinim PFAS spojevima povezuju s nekim vrstama raka, bolestima jetre, problemima s bubrezima, povišenim kolesterolom i razvojnim poremećajima. ChemSec navodi da su te tvari pronađene u krvi više od 99 posto ljudi u svijetu.

Veza između umjetne inteligencije i PFAS-a na prvi pogled nije očita. Veliki računalni sustavi koji pokreću generativnu umjetnu inteligenciju proizvode goleme količine topline, a povećanje računalne snage povećava i zahtjeve za hlađenjem podatkovnih centara.

Jedno od rješenja je takozvano dvofazno imerzijsko hlađenje. Umjesto klasičnog hlađenja zrakom, poslužitelji se uranjaju u posebnu tekućinu niskog vrelišta. Kada se računalna oprema zagrije, tekućina vrije i odvodi toplinu u obliku pare. Para se potom hladi, kondenzira i ponovno vraća u sustav. PFAS spojevi zbog svojih fizikalnih i kemijskih svojstava mogu se koristiti u takvim sustavima.

Skriveni rizici AI procvata

Japanski Daikin zbog rastuće potražnje pokreće poseban centar usmjeren na podatkovne centre te najavljuje širenje prodaje postojećih fluoriranih proizvoda i uvođenje novih. Francuska Arkema gradi proizvodni pogon u Kentuckyju vrijedan 60 milijuna dolara, za koji je navela da će joj omogućiti praćenje brzog rasta potreba podatkovnih centara za hlađenjem.

Američki Chemours također povećava proizvodnju kako bi zadovoljio potražnju naprednih podatkovnih centara i proizvođača AI hardvera. Kompanija tvrdi da njezina rješenja za tekućinsko hlađenje mogu smanjiti potrošnju energije i vode te potrebe za prostorom, održavanjem i investicijskim troškovima podatkovnih centara.

Chemours istodobno iza sebe ima skupu povijest sporova povezanih s PFAS-om. Guardian navodi da je kompaniji ove godine naloženo plaćanje 450 milijuna dolara radi nagodbe u sporu zbog ispuštanja tih kemikalija.

Hlađenje podatkovnih centara samo je dio novog tržišta. PFAS ima važnu ulogu i u proizvodnji poluvodiča, sektoru koji se također ubrzano širi zbog potražnje za AI čipovima.

Danske Bank u nedavnoj analizi za investitore navodi da vječne kemikalije u svijetu mikročipova nisu tek sporedni dodaci, nego sastojci koji se mogu koristiti u čak tisuću različitih koraka proizvodnog procesa na nanometarskoj razini. Analitičari ih istodobno nazivaju „skrivenim rizikom AI procvata“, upozoravajući na mogućnost budućih višemilijardskih troškova sanacije okoliša i sudskih sporova.

Popis proizvođača koji povećavaju proizvodnju pokazuje koliko je tržište široko. Uz Daikin, Arkem i Chemours, ChemSec navodi japanski AGC, kineski Dongyue, indijski Gujarat Fluorochemicals, ruski HaloPolymer, meksički Orbia Fluor & Energy Materials, američki Solstice i belgijski Syensqo.

BASF najavio izlazak iz proizvodnje PFAS-a

AI nije jedini izvor nove potražnje. Proizvođači očekuju rast i kod PFAS premaza i veziva za litij-ionske baterije koje se koriste u električnim automobilima, prijenosnim računalima i mobilnim telefonima. Izvršni direktor Gujarat Fluorochemicalsa Bir Kapoor baterije je, zajedno s podatkovnim centrima, poluvodičima i zelenim vodikom, izdvojio kao sektore s velikim prostorom za rast.

Među velikim proizvođačima postoje i iznimke. Švicarska Archroma okreće se alternativama bez PFAS-a, dok je njemački BASF najavio izlazak iz proizvodnje PFAS-a do 2028. godine.

Industrijsko širenje događa se istodobno s pokušajem Europske unije da njihovu uporabu ograniči. Danska, Njemačka, Nizozemska, Norveška i Švedska podnijele su Europskoj agenciji za kemikalije, ECHA-i, prijedlog širokog ograničenja PFAS-a prema uredbi REACH.

Postupak je složen upravo zato što se PFAS koristi u velikom broju proizvoda i industrijskih procesa, uključujući neke za koje odgovarajuće zamjene još ne postoje. Razmatraju se različita prijelazna razdoblja i moguće iznimke, a među sektorima koje regulatori moraju uzeti u obzir nalaze se poluvodiči, energetika i baterije.

Hrvatska već trpi posljedice ‘nezamijenjive kemikalije”

Hrvatska se s problemom tih kemikalija već susrela na sasvim drugom kraju njihova životnog ciklusa, nakon što su završile u okolišu.

U slučaju ilegalno odloženog otpada u industrijskom kompleksu u Bilajskoj ulici 50 u Gospiću PFAS spojevi pronađeni su i u otpadu i u podzemnim vodama u neposrednoj blizini lokacije. Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je, pozivajući se na vještačenja provedena za potrebe USKOK-a, da se spojevi pronađeni u uzorcima otpada podudaraju s onima pronađenima u podzemnim vodama.

U jednom uzorku podzemne vode nizvodno od odlagališta izmjereno je ukupno 200,5 nanograma PFAS-a po litri. Usporedbe radi, propisana maksimalna vrijednost za sumu PFAS-a u vodi za ljudsku potrošnju iznosi 100 nanograma po litri, no HZJZ naglašava da se nalaz uz odlagalište ne odnosi na javni vodoopskrbni sustav.

Gospićki slučaj nema izravne veze s PFAS-om koji se koristi u proizvodnji poluvodiča ili hlađenju podatkovnih centara, niti dosadašnji nalazi upućuju na takvo podrijetlo onečišćenja. Poveznica je, međutim, upravo svojstvo zbog kojeg su te kemikalije industriji toliko privlačne. Njihova iznimna stabilnost omogućuje im da podnose visoke temperature i zahtjevne uvjete u proizvodnji čipova, baterija i rashladnih sustava, ali kada jednom dospiju u okoliš, ista ta otpornost znači da se vrlo teško razgrađuju.

Zato rast potražnje iz AI industrije ponovno otvara pitanje troška i posljedica koje nastaju nakon završetka industrijske uporabe PFAS-a.