Porez na ekstra profit često je bio u fokusu javnosti zadnjih godina kako su u Europskoj uniji (EU) izbijale krize jedna za drugom uz argumente jednih kako je pravedno uzeti dio kolača onome kome je višak zarade spletom okolnosti sletio u krilo i drugih koji upozoravaju da taj porez umanjuje investicijski kapacitet te da ionako nije posve jasna definicija ekstra profita.
Hrvatska je također bila među onima koji su zahvatili taj porezni alat, a prisutan je u određenom obliku i u antiinflacijskom paketu kojega je nedavno osmislila vlada.
Riječ je o dodatnom porez na dobit za tvrtke koje ostvaruju neuobičajeno visok rast profitnih marži.
Drugim riječima, na udaru se nađu one koje značajno povećaju profitabilnost u odnosu na vlastite rezultate iz prethodnih godina.
Kako je to opisivao ministar financija Tomislav Ćorić, porezna obveza udara na one srednje i velike tvrtke čija bruto profitna marža u 2026. bude 15 posto viša od prosječne marže ostvarene između 2023. i 2025.
Naravno, sve je to potaknuto snažnim rastom cijena goriva tijekom proljetnih mjeseci zbog udara Izraela i Donalda Trumpa na Iran.
Poljska je u postupku usvajanja poreza na prekomjernu dobit i sada se čeka prihvaćanje u gornjem domu parlamenta i suglasnost predsjednika.
Prijedlog podrazumijeva porez od 60 posto na tvrtke koje se bave proizvodnjom ili trgovinom tekućih goriva, a porez bi se primjenjivao od ožujka do kraja ove godine.
Prag za porez bi bio temeljen na prosječnim prodajnim maržama za gorivo u 2025. uvećanim za 20 posto, odnosno oporezovali bi se prihodi od prodaje goriva koji prelaze takozvane normalne razine.
Uzimajući poljski primjer think-tank Tax Foundation, koji se bavi poreznim pitanjima, analizirao je dvojbu je li takav porez dobra ili loša ideja.
Treba napomenuti da su iz pojedinih zemalja članica EU-a stizali pozivi da se uvede porez na dodatnu dobit na razini cijelog EU-a, no Bruxelles do sada nije htio ići tako daleko već je zemljama ostavio diskrecijsko pravo da odmjere je li takav porez na nacionalnoj razini potreban i koliki treba biti.
“Iz teorijske perspektive, oporezivanje dodatnog profita izgleda privlačno jer se smatra da manje iskrivljuje ekonomske tokove no drugi oblici poreza budući da je riječ o dobiti zarađenoj iznad razine potrebne da se opravda investicija. Takva dobit može izrasti iz posebno povoljne tržišne pozicije, nižih troškova ili privremenih tržišnih uvjeta kakvi su manjak ponude ili snažan rast potražnje. Takvo oporezivanje navodno ne utječe na proizvodne ili investicijske odluke jer dodatna dobit ne utječe na odluke koje tvrtka donosi”, navodi Tax Foundation.
Izazov je, međutim, u tome kako odrediti što je uobičajena dobit i što čini profit prekomjernim. Razlika u praksi nije baš jednoznačna.
Pitanje je, nadalje, koliko razdoblje treba promatrati da bi se moglo utvrditi što je uobičajena razina profitne marže. Jedna godina za to svakako nije dovoljna, a ne postoji definicija koliko je zapravo godina dovoljno.
Jedan od prigovora iz poslovnog sektora je da dodatni porez ipak može utjecati na odluke o investicijama, posebno one dugoročne.
No, kako ističe analiza, možda je još problematičnije to što se ovakav porez gotovo u pravilu primjenjuje djelomično retroaktivno što negativno djeluje na percepciju regulatorne izvjesnosti. Nijedan ulagač zasigurno nije sretan ako se na već ostvareni prihod ili dobit naknadno uvodi neki novi namet.
Ono što je kod tog kao i kod svakog drugog privremenog poreza rizik je da uvijek postoji mogućnost da se ta privremenost otegne ili da se dio uvedenog poreza ukorijeni i kasnije ne ukine.
Od energetskih tvrtki koje se bave fosilnim gorivima se očekuje da dio ulaganja usmjere i prema čistim tehnologijama. Zadnjih godina se vidjelo da postoji spremnost tvrtki da se to i dogodi, no pitanje je koliko dodatni porez na kraju može negativno djelovati na investicije koje se tiču upravo zelene tranzicije.
Porez na dodatni profit uvijek zahvati tek dio tvrtki ili specifične gospodarske sektore, a nije rijetko, kao što se to dogodilo u Poljskoj, da se najava takvog poreza osjeti na padu cijena dionica ciljanih poduzeća. Upravo taj pad odražava zabrinutost ulagača oko regulatornog okružja i buduće profitabilnosti. Na kraju pad investicijskog optimizma mogu posredno platiti i druge tvrtke na istom tržištu kapitala.
Pročitajte još:
Konačno, analiza sugerira da su prihodi za proračun od dodatnog poreza na dobit obično poprilično ograničeni, pa je pitanje je li uvođenje poreza dovoljno kompenzira negativne učinke na drugim ekonomskim poljima. U Poljskoj su prihodi procijenjeni na 930 milijuna eura.
“Razumljivo je da je prilika da se brzo prikupe dodatni prihodi za proračun primamljiva u trenutku kada su javne financije pod pritiskom. Ipak, prije no što pribjegnu privremenom porezu koji cilja određeni sektor donositelji odluka bi se trebali usredotočiti na izgradnju predvidivog i koherentnog poreznog sustava koji potiče investicije, štednju i dugoročni rast. Stabilna porezna pravila potiču tvrtke na ulaganja, inovacije i preuzimanje rizika te u konačnici kroz snažniji gospodarski rast osiguravaju veće porezne prihode od onih koji dolaze od jednokratnih poreznih mjera”, poručuje Tax Foundation.
