Na svjetskom tržištu nastao je neobičan paradoks: u Sjevernoj i Južnoj Americi gomilaju se zalihe teške sirove nafte, dok rafinerije u Europi i Aziji traže upravo takve barele. Problem nije nedostatak nafte, nego rekordno skupi prijevoz i manjak dostupnih tankera, zbog čega logistika postaje jedan od glavnih faktora koji određuju cijenu energije.
Nafta se posljednjih mjeseci ponovno pokazuje kao roba čiju cijenu ne određuje samo pitanje koliko je proizvedeno barela, nego i mogu li ti bareli uopće stići do rafinerije kojoj su potrebni.
U Amerikama se trenutačno gomilaju velike količine teške sirove nafte. Takve vrste posebno su zanimljive rafinerijama jer su obično jeftinije i daju relativno visok prinos dizela, goriva kojeg na europskom i azijskom tržištu nedostaje. Istodobno ih je sve teže izvesti.
Troškovi tankerskog prijevoza naglo su porasli, a slanje oko dva milijuna barela nafte iz američkog Meksičkog zaljeva prema Aziji može dosegnuti čak 80 milijuna dolara, odnosno približno 40 dolara po barelu.
To znači da sam prijevoz može činiti ogroman dio konačne cijene nafte i potpuno poništiti ekonomsku računicu kupnje američkih barela.
Prijevozne cijene na pojedinim rutama porasle su više od 300 posto od sredine kolovoza, dok su naftni ministri zemalja OPEC-a i njihovih partnera upozorili da troškovi prijevoza i osiguranja na nekim energetskim rutama sada prelaze čak trećinu vrijednosti same robe.
Tankeri su postali usko grlo svjetskog tržišta nafte
Glavni problem je nedostatak raspoloživih brodova. Poremećaji u Perzijskom zaljevu i oko Hormuškog tjesnaca promijenili su tradicionalne transportne rute i vezali velik broj tankera uz dulja i složenija putovanja. Dio nafte mora se pretovarivati između brodova ili transportirati alternativnim pravcima, što dodatno povećava vrijeme i cijenu putovanja.
Rezultat je tržište na kojem cijena nafte na jednom kraju svijeta može padati zbog viška ponude, dok na drugom kraju kupci plaćaju visoku premiju samo da bi isti barel stigao do njih.
Američke rafinerije pritom ne mogu riješiti problem povećanjem domaće prerade. Rade s gotovo maksimalnim kapacitetom, na razinama koje nisu zabilježene desetljećima, pa jednostavno nemaju dovoljno prostora za preradu dodatnih količina.
Dodatnu ponudu stvaraju i povećane isporuke iz Venezuele te puštanje nafte iz američkih strateških rezervi. Tako se događa ono što bi u normalnim okolnostima bilo teško očekivati: proizvođači imaju naftu, kupci je žele, ali cijena prijevoza sprječava da se ponuda i potražnja normalno spoje.
Europa ima poseban problem zbog dizela
Za Europu je takva situacija posebno neugodna. Kontinent je snažno ovisan o uvozu dizela i drugih srednjih destilata, a upravo je teška nafta važna sirovina za rafinerije koje proizvode veće količine tih goriva.
Zbog ograničene ponude dizela europske države već posežu za strateškim rezervama. Njemačka je najavila puštanje do 15 milijuna barela dizela, loživog ulja i sirove nafte, a Francuska deset milijuna barela dizela.
Problem je što strateške rezerve mogu ublažiti kratkoročni šok, ali ne mogu riješiti logističko usko grlo.
Ako rafinerija u Europi može kupiti povoljnu tešku naftu iz SAD-a ili Latinske Amerike, ali prijevoz tog tereta postane preskup, nominalno jeftina nafta više nije stvarno jeftina.
Logistika tako počinje određivati i geografiju svjetskog tržišta. Azijske rafinerije sve se više okreću bližim dobavljačima s Bliskog istoka. Saudijska Arabija istodobno pokušava povećati prodaju azijskim kupcima, dok se rafinerije u Kini, Indiji, Južnoj Koreji i Singapuru nalaze bliže velikom dijelu raspoložive proizvodnje.
Europa je u lošijoj poziciji jer mora privlačiti terete iz udaljenijih izvora i natjecati se s Azijom za raspoložive tankere.
Cijena barela više nije cijela priča
Promjena je važna i za način na koji se promatraju cijene energije. Brent ili američki WTI mogu pokazivati jednu razinu cijene na burzi, ali ona ne govori koliko će određena rafinerija stvarno platiti da dobije fizičku naftu.
Trošak broda, osiguranja, dulje rute i sigurnosnih rizika može dodati desetke dolara po barelu. Zato se na tržištu može istodobno pojaviti višak nafte i visoka cijena goriva.
Ako sirova nafta ostane zarobljena na pogrešnom kontinentu, njezina globalna količina malo znači vozaču ili industrijskoj kompaniji kojoj treba dizel na drugom kraju svijeta.
To je i razlog zbog kojeg današnja energetska kriza sve manje izgleda kao klasična kriza nedovoljne proizvodnje.
Pročitajte još:
Svijet proizvodi velike količine nafte. Problem je što su ratovi, sigurnosni rizici i promjene trgovačkih ruta značajno povećali cijenu njezina premještanja.
Novi energetski problem zato više nije samo pitanje imamo li dovoljno nafte. Sve važnije postaje jednostavnije pitanje: imamo li dovoljno brodova da je prevezemo tamo gdje je potrebna.
