Kakva nam stambena politika treba

Visoke cijene nekretnina, apartmanizacija obale, visoke cijene najma….samo su neki od problema koje država želi početi rješavati pomoću ‘stambene strategije’, prve nakon hrvatske samostalnosti, koja će uskoro obilježiti 33 godine.

Modeli stambene politike koju država trenutno razmatra su: subvencija stanodavcima do tržišne cijene, aktivacija imovine i modificirani program poticane stanogradnje. U stambenoj strategiji predviđeno je naime definiranje poluga uz pomoć kojih bi se osiguralo priuštivo stanovanje, prvenstveno mladim obiteljima, ali i ostalim građanima.

Vrhunac cijene ove godine

Cijene nekretnina, a posebno stanova, rasle su diljem Europske unije, a visoka stopa rasta došla je do vrhunca ove godine i u Hrvatskoj, posebice u glavnom gradu i diljem obale.

“S tim da smo mi u međuvremenu dobili euro i ušli u Schengen, a uz to je bila i energetska kriza koja je dovela do povećanja cijena građevinskog materijala, proizvoda i usluga. Kad se to zbroji, cijene nekretnina rastu, velika je potražnja stranih kupaca i investitora pa je tako praktički svaka treća nekretnina u Hrvatskoj plaćena iz stranih izvora. Da bismo to prevenirali, predvidjeli smo realizaciju i aktivaciju velikog broja praznih stanova, kazao je ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić u ponedjeljak na konferenciji ‘Kakva nam stambena politika treba’, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i Slobodne Dalmacije u Splitu.

Hrvatska prema podacima DZS-a iz popisa stanovništva 2021. godine ima 600 tisuća nenastanjenih stanova, samo ih je primjerice u Splitu oko 10 tisuća.

‘Model mrkve’ za stanodavce, aktivacija zapuštene imovine i poticana stanogradnja

Bačić je najavio da će država ići na to da kroz ‘model mrkve’ vlasnicima stanova koji bi ušli u njezin program priuštivog najma, ponudi naknadu iz državnog proračuna koja bi bila razlika između priuštive i tržišne cijene. Vlasnici stanova koji bi ušli u taj program trebali bi imati ugovor o najmu s korisnicima na razdoblje od pet do deset godina, a država bih ih subvencionirala razlikom između priuštive i tržišne cijene najma.

Drugi model je brza aktivacija neperspektivne imovine, a riječ je o brojnim vojarnama, školama i napuštenim objektima koji se mogu prenamijeniti, što je brže nego ići u komunalno opremanje građevinskog zemljišta, zauzimanja zelene površine i mijenjanja prostornih i urbanističkih planova.

Modificirana poticana stanogradnja je treći model. Njega bi provodio APN pri čemu bi s gradovima i općinama država ušla u bržu realizaciju izgradnje novih stanova na prostoru koji su predviđeni prostornim planovima. 

Pošast apartmanizacije diže cijene i tjera mlade

Split više ide putem apartmanizacije nego ozbiljne stambene izgradnje, potvrdila je to i potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore (HGK) Mirjana Čagalj koja je istaknula nezadovoljstvo splitskih arhitekata zbog smjera izgradnje grada. Urbanizam se u Splitu nije razvijao već desetljećima u pravcu u kojem su gradski kvartovi bili puni djece, igrališta, vrtića, škola i zelenila.

“Danas ta mjesta pretvaramo u apartmane. Znamo da Split ima 160 tisuća stanovnika, a ljeti u grad dođe oko 190 tisuća gostiju. Svima je primarno zaraditi, međutim stambena politika treba osigurati održivost između stanovanja i turizma jer djeca odlaze i ne mogu si priuštiti stanovanje po sadašnjim cijenama. Uz sve poticaje cijene kvadrata stanova rastu, došle su i do između tri i pet tisuća eura za kvartove koji niti su centar grada, niti su blizu”, objasnila je Čagalj.

Takvu stambenu politiku treba promijeniti, zaključila je.