Porez na ekstradobit industriji nafte i plina možda i nije tako dobra ideja

Europska unija (EU) tek što se donekle stabilizirala nakon energetske krize izazvane ruskim napadom na Ukrajinu sada ponovno mora tražiti načine za ublažavanje učinaka novog rasta cijena energenata, ovoga puta zbog rata SAD-a i Izraela protiv Irana.

Kao i prije četiri godine jedna od reakcija je traženje da se dodatno oporezuju povećani ili takozvani ekstraprofiti energetskih kompanija zbog viših cijena nafte i plina. Pet zemalja članica je zatražilo od Bruxellesa da razmotri tu opciju čak i na europskoj razini od čega bi prihodi bili korišteni za financiranje mjera koje će obuzdati učinke visokih cijena.

Američki think-tank Tax Foundation, koji se bavi poreznim pitanjima, analizirao je fenomen oporezivanja ekstraprofita i zaključio da taj put donosi tek upitne ekonomske koristi za razliku od kratkotrajnih pozitivnih političkih efekata za donositelje odluka.

“Oporezivanje viška dobiti, naročito kad je riječ o industriji nafte i plina, izgleda kao brzo rješenje za vlade koje nastoje povećati prihode u razdobljima visokih cijena. Ipak, unatoč kratkotrajnom rastu prihoda, takvo oporezivanje može polučiti neželjene posljedice jer oporezivanje tvrtki koje mogu povećati proizvodnju nafte i plina zapravo priječi napore u prevladavanju manjka na strani ponude”, ocjenjuju analitičari.

U razdoblju od 2022. do 2023. godine 16 od 27 zemalja članica prihvatilo je taj solidarni porez dok se njih osam odlučilo za ekvivalentnu nacionalnu mjeru. Tri zemlje – Luksemburg, Latvija i Malta – su rekle da nemaju odgovarajuće tvrtke za nametanje takvog poreza.

Solidarno oporezivanje primijenjeno u to doba u Europi, što uključuje i Ujedinjeno Kraljevstvo, dosta se razlikovalo u stopama i sektorima te strukturi. Stope su bile od 25 posto u Ujedinjenom Kraljevstvu do 75 posto u Irskoj i 80 posto u Sloveniji. Osim toga, neke zemlje kao što su Španjolska i Mađarska su produljile važenje poreza i na 2024., a Češka i na 2025. godinu. U međuvremenu su sve zemlje EU-a dokinule njegovu primjenu, ali ne i Ujedinjeno Kraljevstvo gdje vrijedi do 2030. godine.

Prihodi koji su prikupljeni za 2022. i 2023. iznosili su 26,15 milijardi eura što je bilo nešto iznad očekivanih 25 milijardi eura. No, nisu po zemljama bili uravnoteženi.

Finska, Litva i Švedska su Europsku komisiju izvijestile da nije u konačnici bilo prikupljenih prihoda. Cipar na kraju nije usvojio potrebnu poreznu regulativu za ekstraprofit, a Hrvatska je solidarni porez primijenila općenito, ne samo na energetske tvrtke, ne prijavivši na kraju nikakve posebne prihode od te privremene porezne mjere, navodi Tax Foundation.

Na kraju su podaci o prihodima bili raspoloživi za 19 od 27 članica EU-a i oni su iznosili tek sedam posto ukupnih troškova energetskih mjera potpore u pojedinim državama koji su se na kraju popeli na 340 milijardi eura.

“Načelno, porezna politika treba biti jednostavna, neutralna, transparentna i stabilna. Ako se ne slijede ta načela, dodatno oporezivanje iskrivljuje stanje na tržištu energenata na dulji rok. Politička korist je jasna, no ekonomska vrlo ograničena”, smatraju stručnjaci think-tanka Tax Foundation.

Problem je i retroaktivna primjena koja dovodi u pitanje legalnost, odnosno ustavnost solidarnog poreza.

Također, složenost strukture solidarnog poreza može voditi pravnim sporovima i troškovima za vlade i poslovni sektor.

Kada su tvrtke izložene izraženom solidarnom porezu zbog veće dobiti vrlo je vjerojatno da će biti manje sklone ulagati u nova istraživanja, proizvodnju, istraživanje i razvoj ili ulaziti u rizičnije projekte. To u budućnosti može povećati manjak energenata i voditi ka višim cijenama.

Osim toga, iako se nametanjem poreza smanjuje količina novca za ugljično intenzivno proizvodnju energije, smanjuje se i kapital tvrtki koje ulažu ili žele uložiti u čistu energiju.

Moguće je da i oporezovane tvrtke odluče preferirati proizvodnju u stabilnijim poreznim okružjima i onda to može smanjiti domaću proizvodnju te utjecati na radna mjesta.

Drugim riječima, ne uvodi li se solidarni porez, naftne i plinske tvrtke mogu pomoći ulaganjima u obnovljivu energiju i time olakšati zelenu tranziciju.

Ono što bi donositelji odluka trebali činiti je, umjesto da se usredotoče na privremene mjere, implementirati dugoročne porezne politike koje potiču rast i stimuliraju diverzifikaciju u energetskom sektoru.