Tvornice se zatvaraju, cijene energije ostaju trajno više nego u konkurentskim gospodarstvima, a njemačka industrija, dugo smatrana okosnicom europske proizvodnje, suočava se sa sve većim pritiscima. Sektori poput čelika, kemijske industrije i proizvodnje gnojiva, koji uvelike ovise o energiji, i dalje osjećaju posljedice plinske krize izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu. Zbog toga, posljednjih godina europskom industrijskom raspravom dominira tema pada.
Često se nameće zaključak da Europa prolazi kroz proces deindustrijalizacije. Međutim, stvarnost je znatno složenija. Dok se pojedini dijelovi tradicionalne industrijske baze doista smanjuju, istodobno se odvija i drugačiji, manje vidljiv proces.
Diljem Europe nastaje novi val industrijskih poduzeća, i to brzinom koja često prolazi ispod radara javnosti. No ta se poduzeća ne pojavljuju nužno u regijama koje su desetljećima bile industrijska središta. Upravo zato geografska karta europske industrije u nadolazećim desetljećima mogla bi izgledati bitno drukčije od one koju poznajemo danas.
Nedavni skup podataka o nastanku industrijskih poduzeća diljem Europe otkriva iznenađujuće dinamičnu sliku. Brojke mjere prosječan godišnji broj nastanka industrijskih poduzeća na 10 000 stanovnika između 2021. i 2023. u više od 1100 europskih NUTS3 regija. Jednostavno rečeno, podaci prate gdje se zapravo stvaraju nova industrijska poduzeća.
Rezultati dovode u pitanje mnoge pretpostavke o industrijskoj budućnosti Europe. Na vrhu ljestvice dominiraju regije srednje i istočne Europe, pri čemu se posebno ističe Češka. Prag prednjači s 26 novoosnovanih industrijskih poduzeća na svakih 10.000 stanovnika, dok Jihomoravski kraj bilježi 17, a Zlínski kraj 16 novih tvrtki na isti broj stanovnika.
Snažne rezultate ostvaruje i Slovačka. Bratislava doseže 21 novo industrijsko poduzeće na 10.000 stanovnika, čime se svrstava među najuspješnije europske regije prema ovom pokazatelju. I Litva se kontinuirano nalazi iznad europskog prosjeka, potvrđujući trend ubrzanog industrijskog razvoja u dijelu srednje i istočne Europe.
U međuvremenu, tradicionalni industrijski divovi zapadne Europe predstavljaju mnogo neujednačeniju sliku. Njemačka, zemlja koja se najviše povezuje s europskom proizvodnom snagom, ne pokazuje široku geografiju industrijske obnove. Stvaranje novih industrijskih tvrtki uglavnom se koncentrira oko postojećih južnih proizvodnih uporišta u Bavarskoj i Baden-Württembergu.
Drugim riječima, industrijska obnova Njemačke uvelike prati postojeću industrijsku snagu, a ne stvara potpuno nova središta rasta. Italija postiže još slabije rezultate, a veći dio zemlje pada ispod prosjeka EU. Francuska se, međutim, pojavljuje kao možda najveće iznenađenje od svih.
O Francuskoj se obično raspravlja kroz prizmu štrajkova radnika, birokracije, sporog rasta ili političke nestabilnosti. Pa ipak, podaci o nastanku poduzeća govore sasvim drugačiju priču.
Zapanjujućih 99 od 101 francuske regije postiže rezultate iznad prosjeka EU-a za stvaranje industrijskih tvrtki. Nacionalni medijan Francuske iznosi 6,7 industrijskih novoosnovanih tvrtki na 10 000 stanovnika – više nego dvostruko od prosjeka EU-a od 3,2. Još je impresivnija dosljednost: disperzija između regija ostaje izuzetno niska.
Deindustrijalizacija je stvarna, ali i industrijska zamjena
Ništa od ovoga ne znači da su europski industrijski problemi izmišljeni. Oni su vrlo stvarni. Određeni sektori – posebno starije, energetski vrlo intenzivne industrije ovisne o jeftinim fosilnim gorivima – suočavaju se s ozbiljnim strukturnim pritiskom. Neki će se pogoni trajno zatvoriti. Drugi bi se mogli preseliti u regije s nižim troškovima energije ili labavijim propisima o zaštiti okoliša. Ta je prilagodba bolna, posebno za regije koje su povijesno ovisne o teškoj industriji.
Pročitajte još:
Ali šira priča o potpunom industrijskom kolapsu sve više propušta ono što se istovremeno pojavljuje. Europa ne gubi samo industriju. Zamjenjuje dijelove svoje industrijske baze nečim drugačijim. Čišćim industrijama. Automatiziranijim industrijama. Specijaliziranijim industrijama. Digitalno integriranijim industrijama.
I važno je da se te nove industrije ne pojavljuju nužno na istim mjestima kao i stare. Upravo je zato stopa nastanka poduzeća važna. One mjere obnovu, a ne nostalgiju.
