Očito kao novi pokušaj stvaranja ekonomskog pritiska na zapadne zemlje Iran je iznio ideju o nametanju pristupnih naknada za podmorske internetske kabele koji prolaze kroz Hormuški tjesnac.
Taj bi potez povećao troškove povezivanja i digitalnu ranjivost Europe premda neki stručnjaci smatraju da Europa ima dovoljno snažnu širokopojasnu potporu da preživi i bez pristupa kabelima u Hormuškom tjesnacu.
Naravno da je odmah izronilo pitanje tko bi točno trebao plaćati naknadu i na koje usluge.
S logističkog aspekta tvrtke koje upravljaju kabelima preko tjesnaca morale bi Iranu plaćati pristupnu naknadu, no s regulatorne strane veliki tehnološki divovi kao što su Google, Meta, Microsoft i Amazon morali bi biti usklađeni s dosta nejasno definiranim pojmom “iranski zakoni”.
Iran bi također mogao nametnuti i dodatnu naknadu za održavanje kabela u Hormuškom tjesnacu, a navodno bi sve to donijelo prihode od 13 milijardi eura.
Europske tvrtke iz zemalja kao što su Italija, Grčka i Ujedinjeno Kraljevstvo dio su konzorcija koji upravlja sa barem četiri kabela koji prolaze Hormuškim tjesnacem, navodi Submarine Telecoms Forum koji je platforma za analize o globalnoj industriji podmorskih kabela. Dva od ta četiri su posebno važna jer povezuju Aziju s Europom.
Jedan je Asia Africa Europe-1 (AAE1) čiji su vlasnici talijanski Retelit i grčki OTEGLOBE, a točke konekcije u Europi su Kreta, Bari i Marseille.
Drugi je PEARLS/2Africa koji je dio najvećeg svjetskog podmorskog kabelskog sustava i prolazi uz Siciliju prije no što završava u Genovi, Marseilleu i Barceloni.
Među stručnjacima zasad nema koncenzusa oko dimenzije iranske prijetnje. Neki kažu da bi posljedice išle dalje od telekomunikacijske infrastrukture i pogodile globalnu trgovinu, pomorske zakone, vojnu strategiju, upravljanje internetom i općenito politiku.
“Europske financijske institucije, pružatelji usluga u oblaku, telekomunikacijske tvrtke i multinacionalne kompanije snažno se oslanjaju na mrežu podmorskih kabela za bankovne transakcije, digitalne usluge, trgovanje energijom te industrijske operacije”, kazala je za Europe in Motion stručnjakinja za geopolitiku i sigurnost u konzultantskoj tvrtki Leidra Meredith Primrose Jones.
Međutim, iz Međunarodnog odbora za zaštitu kabela (ICPC), organizacije koja se bavi zaštitom od rizika ljudskog djelovanja i utjecaja prirode na podmorske kabele, navode da širokopojasna veza koja prolazi kroz Hormuški tjesnac ima udio od tek jedan posto u međunarodnoj mreži te da postoje i kvalitetni sustavi podrške u slučaju da zakaže funkcioniranje kabela.
Osim toga, ističu da zakazivanje podmorskih kabela nije nesvakidašnji događaj.
“Otprilike se 150 do 200 puta godišnje događaju situacije s prekidom funkcioniranja podmorskih kabela, a u 70 do 80 posto slučajeva razlog je nenamjerna šteta koju prouzrokuju ljudi, primjerice tijekom ribolova ili sidrenja brodova”, dodaje ICPC.
Treba reći i da iranska ideja nije bez presedana. Egipat također naplaćuje pristup podmorskim kabelima što donosi popriličan novac tamošnjem telekomunikacijskom poslovnom modelu.
Prema jednoj studiji koja se pozabavila troškovima, u razdoblju od 2000. do 2019. godine tvrtke koje upravljaju podmorskim kabelom imale su trošak od 1,5 milijun eura za održavanje, logistiku i dozvole za spajanje na kopnenu infrastrukturu.
Egipat se smatra globalnim telekomunikacijskim uskim grlom zbog velikog broja kabela koji preko njega prolaze. Razlika u odnosu na Hormuški tjesnac je što u slučaju Egipta kabeli fizički prolaze preko njegovog teritorija i oslanjaju se na njegovu zemaljsku infrastrukturu.
Pročitajte još:
U Hormuškom tjesnacu većina ih ne ulazi u iranski teritorij što znači da bi bilo vrlo sporno pravo Teherana da naplaćuje naknade.
Iran je 1982. potpisao konvenciju Ujedinjenih naroda koja štiti pravo na međunarodni pomorski promet i navigaciju, no nikad nije tu konvenciju ratificirao.
