Fiskalno povjerenstvo traži da Vlada obuzda rast javne potrošnje

Povjerenstvo za fiskalnu politiku preporučilo je Vladi da do kraja 2026. pojača kontrolu rashoda i uskladi njihovo kretanje s preuzetim fiskalnim obvezama. Ocjenjuje da rebalans državnog proračuna pokazuje nastojanje očuvanja kratkoročne discipline, ali ne donosi uvjerljiv strukturni zaokret prema održivijoj javnoj potrošnji.

U stajalištu donesenom na 18. sjednici, na kojoj je razmatralo izmjene državnog proračuna i financijskih planova izvanproračunskih korisnika, Povjerenstvo je zatražilo snažniju fiskalnu konsolidaciju. Naglašava potrebu povećanja učinkovitosti potrošnje, jačanja otpornosti javnih financija i dosljednog poštovanja srednjoročnih obveza.

Upozorenje dolazi u okolnostima usporavanja gospodarstva. Iako je Hrvatska u prvoj polovici godine ostvarila realni rast BDP-a od 1,9 posto, Povjerenstvo ističe pokazatelje slabije gospodarske aktivnosti, stagnaciju zaposlenosti, sporiji rast realnih dohodaka i ustrajne inflacijske pritiske.

Takva kretanja, ocjenjuje, otežavaju očuvanje kupovne moći stanovništva, konkurentnosti proizvodnog sektora i dugoročne održivosti javnih financija.

Manji minus državnog proračuna ne otklanja strukturne probleme

Povećanje planiranih prihoda znatnim se dijelom oslanja na poreze povezane s potrošnjom i ukupnom gospodarskom aktivnošću. Istodobno rast rashoda ponajprije proizlazi iz viših i nefleksibilnih izdataka za mirovine, plaće i socijalne naknade.

„Usporavanje gospodarskog rasta ili slabija dinamika potrošnje stoga bi mogli ograničiti ostvarenje planiranih prihoda i dodatno otežati izvršenje proračuna”, upozorava Povjerenstvo.

Rebalansom se planirani manjak državnog proračuna smanjuje za 108 milijuna eura, ali ukupni rashodi i dalje premašuju prihode za približno četiri milijarde eura. Istodobno se planirani manjak opće države, prema metodologiji ESA 2010, povećava za 78 milijuna eura.

Povjerenstvo zato smatra da učinak rebalansa treba procjenjivati i prema strukturi rashoda, održivosti javnih financija te sposobnosti države da dugoročno podmiruje obveze. Posebno ističe potrebu očuvanja fiskalnog prostora za buduća razvojna ulaganja.

Upozorava i da smanjenje udjela javnog duga na 55,5 posto BDP-a, ispod referentnih 60 posto, nije osnova za trajno povećanje javne potrošnje. Taj pokazatelj treba promatrati zajedno s kretanjem nominalnog BDP-a, troškovima financiranja i budućim potrebama za zaduživanjem.

Neto rashodi rastu brže od dogovorene putanje

Dodatni izazov predstavljaju obveze iz europskih fiskalnih pravila i Nacionalnog srednjoročnog fiskalno-strukturnog plana.

Prema projekcijama Ministarstva financija iz izvješća o provedbi plana, neto rashodi u 2026. trebali bi porasti približno 5,6 posto, iznad dopuštenih 4,9 posto.

Kumulativno odstupanje od utvrđene putanje do kraja godine procjenjuje se na 1,1 posto BDP-a, uz aktiviranu nacionalnu klauzulu o odstupanju od fiskalnih pravila. Povjerenstvo upozorava da je to znatno iznad dopuštenih 0,6 posto BDP-a.

Iako se svi povećani izdaci ne uključuju izravno u izračun neto rashoda, rast potrošnje financirane iz nacionalnih izvora dodatno otežava usklađivanje s dogovorenom putanjom, navodi se u stajalištu.

Pri budućim prilagodbama trebat će uzeti u obzir i rast obrambenih izdataka, čiji će učinci na fiskalnu poziciju biti značajni nakon isteka relevantne privremene iznimke krajem 2028. godine.

„Bez pravodobnih i vjerodostojnih korektivnih mjera povećava se rizik pokretanja postupka u slučaju prekomjernog manjka”, upozorava Povjerenstvo. Dodaje da odgađanje prilagodbe dodatno otežava povratak na putanju koja osigurava dugoročnu održivost javnih financija.