Europsko tržište javno-privatnih partnerstava snažno je poraslo tijekom 2025. godine, dosegnuvši vrijednost od 17,6 milijardi eura, što je 65 posto više nego godinu ranije.
Prema najnovijem izvješću Europske investicijske banke (EIB), financiranje je zaključeno za 42 infrastrukturna projekta, četiri više nego 2024. godine. Međutim, iza rasta privatnog financiranja otvara se važno pitanje: koliko financijskog rizika preuzimaju investitori, a koliko dugoročnih obveza ostaje javnom sektoru?
Podaci Europskog stručnog centra za javno-privatna partnerstva (EPEC), koji djeluje pri EIB-u, pokazuju da se europsko tržište oporavlja ponajprije zahvaljujući velikim prometnim projektima. Prosječna vrijednost financijski zaključenog projekta porasla je s 281 milijun na 419 milijuna eura, dok je osam najvećih transakcija činilo gotovo tri četvrtine ukupne tržišne vrijednosti.
Takva koncentracija upućuje na zaključak da rast tržišta u znatnoj mjeri ovisi o realizaciji manjeg broja kapitalno intenzivnih projekata, dok je širenje modela javno-privatnih partnerstava na druge sektore znatno sporije.
Turska prednjači po vrijednosti, Grčka po broju projekata
Turska je tijekom 2025. bila najveće tržište javno-privatnih partnerstava prema vrijednosti zaključenih poslova, s približno 5,1 milijardom eura raspoređenih na tri velika projekta autocesta.
Najveći među njima bila je autocesta Antalya-Alanya, vrijedna 2,47 milijardi eura, dok su preostala dva cestovna projekta vrijedila približno 1,39 milijardi i 1,26 milijardi eura.
Grčka je zauzela drugo mjesto po vrijednosti ulaganja, s približno 3,4 milijarde eura, ali je predvodila europsko tržište prema broju projekata. Tijekom godine financijski je zaključila 11 javno-privatnih partnerstava, uključujući projekt obnove i razvoja autoceste Egnatia vrijedan 1,8 milijardi eura.
Portugal je zabilježio približno 2,3 milijarde eura, ponajprije zahvaljujući projektu brze željezničke pruge Porto–Lisabon, čija je dionica Porto–Oiã vrijedna 2,1 milijardu eura. Među značajnijim tržištima bili su i Nizozemska, s približno 1,6 milijardi eura, te Velika Britanija, s oko 1,2 milijarde eura.
Ukupno je 15 država tijekom 2025. financijski zaključilo najmanje jedan projekt javno-privatnog partnerstva, u usporedbi s 11 država godinu ranije.
Prometna infrastruktura privukla gotovo tri četvrtine kapitala
Prometni sektor dominirao je europskim tržištem s 12,79 milijardi eura vrijednih projekata, odnosno gotovo 73 posto ukupne vrijednosti. Financiranje je zaključeno za 12 prometnih projekata, među kojima su autoceste, željezničke pruge i drugi veliki infrastrukturni zahvati.
Telekomunikacijski sektor zauzeo je drugo mjesto s 1,64 milijarde eura i pet projekata, dok je u obrazovnu infrastrukturu usmjereno 1,12 milijardi eura kroz osam projekata.
U području zaštite okoliša financijski je zaključeno šest projekata vrijednih približno 1,07 milijardi eura. Stanovanje i komunalne usluge privukli su oko 470 milijuna eura, a zdravstvo 430 milijuna eura.
Razlike među sektorima pokazuju i različitu ekonomsku logiku ulaganja. Veliki prometni projekti zahtijevaju znatan početni kapital i imaju dug životni vijek, zbog čega su pogodni za financijske konstrukcije koje uključuju dugoročne ugovore s državom.
U obrazovanju i zdravstvu vrijednosti pojedinačnih projekata uglavnom su manje, ali njihova realizacija može stvoriti dugoročne obveze javnog sektora povezane s korištenjem i održavanjem infrastrukture.
Privatni investitor financira gradnju, ali država plaća korištenje
Jedan od najvažnijih pokazatelja iz izvješća odnosi se na strukturu financiranja. Više od 57 posto projekata koji su tijekom 2025. dosegnuli financijsko zaključenje temeljilo se na modelu u kojem javni sektor plaća privatnom partneru za raspoloživost infrastrukture.
U takvom modelu privatna kompanija ili konzorcij osigurava financiranje, organizira izgradnju te često preuzima održavanje i upravljanje infrastrukturom tijekom ugovorenog razdoblja.
Država zauzvrat preuzima obvezu redovitih plaćanja, najčešće pod uvjetom da infrastruktura ispunjava unaprijed definirane standarde kvalitete i dostupnosti.
Primjerice, privatni partner može financirati i izgraditi školu, a država mu potom tijekom dugog niza godina plaćati naknadu za njezinu raspoloživost i održavanje. Visina plaćanja može ovisiti o ispunjavanju ugovornih obveza, dok rizik izgradnje i dio operativnih rizika ostaju na privatnom partneru.
Kod prometnih koncesija moguć je drukčiji model, u kojem privatni investitor ostvaruje prihod izravno od korisnika, primjerice naplatom cestarine. U tom slučaju može preuzeti i rizik prometne potražnje, odnosno mogućnost da broj korisnika bude manji od očekivanog.
Koliko infrastruktura zaista košta državu?
Javno-privatna partnerstva često se predstavljaju kao mogućnost realizacije velikih infrastrukturnih ulaganja bez jednokratnog opterećenja državnog proračuna.
Međutim, raspored plaćanja tijekom više desetljeća ne znači automatski i smanjenje ukupnog troška za javni sektor.
Privatni investitori financiranje najčešće osiguravaju kombinacijom vlastitog kapitala i zaduživanja. Trošak tog kapitala, očekivani prinos investitora, održavanje infrastrukture i preuzeti rizici ugrađuju se u ekonomsku vrijednost ugovora.
Zato se opravdanost javno-privatnog partnerstva ne može procjenjivati samo prema početnom iznosu ulaganja. Potrebno je usporediti ukupne troškove tijekom životnog vijeka projekta s mogućnošću da država infrastrukturu izgradi, financira i održava samostalno.
Pritom je važna i statistička klasifikacija obveza. Ovisno o stvarnoj raspodjeli rizika i ugovornim odredbama, određeni projekti mogu se evidentirati unutar ili izvan bilance sektora države. Takav računovodstveni tretman sam po sebi ne uklanja buduće obveze plaćanja.
Posebnu pozornost zahtijevaju državna jamstva, naknade u slučaju prijevremenog raskida ugovora i odredbe kojima se privatnom partneru nadoknađuju određeni gubici. Takve obveze mogu postati značajan fiskalni teret ako projekt ne ostvari planirane rezultate.
Pročitajte još:
Hrvatska izvan novog investicijskog vala
Hrvatska nije među tržištima s financijski zaključenim projektima u EPEC-ovu pregledu za prošlu godinu.
EPEC-ova metodologija obuhvaća projekte vrijedne najmanje deset milijuna eura koji ispunjavaju određene kriterije financiranja, izgradnje, pružanja javnih usluga i podjele rizika.
Izvješće stoga nije potpuni pregled svih koncesija, javnih investicija ili drugih oblika suradnje države s privatnim sektorom.
