EU u sporu oko pristupa naftnih tvrtki zelenim investicijskim fondovima

Unutar Europske unije (EU) ili, bolje rečeno, između zemalja članica i Europske komisije odvija se rasprava koja je bitna za tvrtke kao što je hrvatska INA, a svodi se na to koliko treba biti striktan u otklanjanju od fosilnih goriva prema zelenoj tranziciji kad je riječ o investicijama.

Naime, ovoga tjedna zemlje članice su se usuglasile da treba olakšati da privatne investicije koje su namijenjene za zelena ulaganja mogu doći i u tvrtke koje se bave fosilnim gorivima.

To bi značilo da bi velike naftne i plinske tvrtke koje troše milijarde na nove izvore nafte i plina ipak imale pristup takozvanim održivim investicijskim fondovima koji ulažu novac u vjetroturbine, solarnu energiju, vodik ili hvatanje i skladištenje ugljika.

Taj dogovor dosta labavi pravila koja je predložila Europska komisija sa ciljem da više novca odlazi prema tvrtkama koje se doista žele baviti zelenom energijom u sklopu preustroja europskih zakona koji reguliraju ulaganja u čistu energiju.

Bruxelles želi da bude jasna razlika između zelenih i takozvanih tranzicijskih fondova kako bi ulagači u fondove mogli znati u što ulažu te kako bi se izbjegao ‘greenwashing’ u financijskom sektoru.

Udruge za zaštitu okoliša smatraju da amandmani zemalja članica idu predaleko.

“To očito otvara vrata ka ‘greenwashingu’ i iznevjerava povjerenje onih koji vjeruju da svoj novac ulažu u održive aktivnosti”, rekla je za Politico viša savjetnica u neprofitnoj organizaciji za korporativnu održivost ShareAction Isabella Ritter.

U biti je prijepor oko toga koje tvrtke uključiti među investicijske fondove koji se građanima reklamiraju kao promicatelji zelene tranzicije.

Bruxelles želi isključiti one koje rade na novim projektima vezanim za fosilna goriva. No, zemlje članice žele da i takve tvrtke budu uključene ako najmanje petinu svojih godišnjih kapitalnih ulaganja usmjere prema zelenim projektima.

Znamo, recimo, da Ina radi na zelenom vodiku i sunčanim elektranama.

Europa se nastoji odmaknuti od uvoza fosilnih goriva, a ta su nastojanja dodatno dobila na značenju iranskim ratom i rastom cijena nafte i plina. No, naftne i plinske tvrtke ističu da su novi projekti upravo sada nužni radi smanjenja uvoza.

Viši savjetnik u udruzi European Sustainable Investment Forum, koja promiče zeleno financiranje, Pierre Garrault smatra da se ne može smatrati da naftne tvrtke idu prema tranziciji ako razvijaju nova naftna i plinska polja čak i ako dio investicija ide u zelenu energiju.

“Ta ideja može samo zbuniti ljude koji gledaju gdje da ulože svoj novac”, ocijenio je.

Kako bi njihova ideja zaživjela zemlje članice trebaju najprije uvjeriti Europski parlament i Europsku komisiju. Pretpostavlja se da će i u Europskom parlamentu biti izraženih razlika u stajalištima.

Bruxelles je zakonske promjene predložio smatrajući da postoji konfuzija oko toga koje se tvrtke mogu uključiti u investicijske fondove koji se nazivaju održivima.

Prijedlog fondove kategorizira u tri skupine. To su oni koji investiraju u zbilja održive tvrtke, zatim oni koji ulažu u tvrtke koje su u procesu da postanu zelene te oni koji načelno prihvaćaju temeljna ESG (okoliš, društvo, upravljanje) pravila premda ne idu puno dalje od toga. Investitori bi morali podnositi izvješća o tome kako njihovi fondovi ispunjavaju kriterije za svaku od tih kategorija.

U francuskom naftnom divu TotalEnergies smatraju da isključivanje tvrtki samo zato što ulažu u nove naftne i plinske projekte i zanemarivanje njihova doprinosa dekarbonizaciji slabi upravo one ciljeve kojima EU teži.

U 2024. ta je tvrtka uložila više od trećine ukupnih kapitalnih investicija vrijednih 17,8 milijardi dolara u nove naftne i plinske projekte što je bilo gotovo šest milijardi dolara. Istodobno u niskougljične energetske projekte otišlo je 4,8 milijardi dolara.