Nemogućnost priuštivog stanovanja jedno je od najvećih gorućih pitanja za mnoge stanovnike Europske unije (EU), pa nije čudo da više od 50 posto stanovnika gradova smatra da je stanovanje neposredan i hitan problem. Osim toga, kriza sa stambenim prostorom ograničava mobilnost radne snage i mobilnost u svrhu učenja što se onda odražava na gospodarsku konkurentnost EU-a.
Stoga je Europska komisija pripremila Akt o priuštivom stanovanju, odnosno zakonski okvir kojim podupire države članice i gradove u rješavanju pitanja priuštivosti i dostupnost stambenog prostora tamo gdje su pritisci najizraženiji.
To je prije svega riječ o pojedinim gradovima i popularnim turističkim središtima gdje uporaba stambenog prostora u svrhe koje nisu primarno stanovanje negativno utječe na lokalnu dostupnost i cijene.
Neke od država članica, odnosno neka od tih odredišta i sama su krenula u poduzimanje koraka u borbi protiv takve situacije, ali su pritom naletjela na pravne probleme u smislu usklađenosti mjera s pravom EU-a. Drugim riječima, vlasnici stanova koji ih žele davati u kratkoročni najam turistima zaprijetili su tužbama u slučaju ograničenja koja nisu u skladu s europskim zakonskim okvirom.
Akt o priuštivom stanovanju sada odgovara na zabrinutosti lokalnih vlasti nudeći im pravnu sigurnost kada odluče djelovati u skladu sa europskim zakonima i lokalnim specifičnostima.
Lokacije koje muči takav problem su, primjerice, Barcelona, Ibiza ili Dubrovnik.
“Stambeni prostor je prije svega mjesto za život, mjesto za uživanje i mjesto gdje se osjećamo sigurnima. Kuće i stanovi imaju i legitimnu ekonomsku vrijednost što je i razlog zbog kojeg mnogi ljudi ulažu u nekretnine. No, suočavamo se s golemom krizom koja mnogim građanima onemogućuje pristup priuštivom stanovanju. Kada tržište ne može pružiti nešto tako temeljno kao što je priuštiv dom, javne vlasti imaju odgovornost djelovati. S Aktom o priuštivom stanovanju dajemo pravnu sigurnost lokalnim vlastima i omogućujemo da poduzimaju mjere za rješavanje jednog o najvećih problema našeg vremena”, ustvrdila je izvršna potpredsjednica Europske komisije Teresa Ribera.
Taj zajednički europski okvir daje mogućnost procjene mjera oko stanovanja koje mogu utjecati na jedinstveno tržište. Pritom se izbor načina djelovanja ostavlja nadležnim vlastima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.
Metodologija pomaže u identificiranju područja koja su ugrožena problemom stanovanja. Kada vlasti odluče ograničiti način uporabe stambenog prostora, primjerice za kratkoročni turistički najam, moraju pokazati da to doprinosi smanjenju pritiska na stambeni fond i osigurati da su te mjere ciljane i razmjerne.
“Što se tiče kratkoročnog najma, svaka mjera mora biti ciljana na aktivnosti koje smanjuju dostupnost stambenog fonda za dugoročno korištenje, posebno kada te aktivnosti opsegom, učestalošću i komercijalnom prirodom povećavaju pritisak na stambeni fond. Prije uvođenja restrikcija, vlasti moraju demonstrirati da aktivnosti kratkoročnog najma imaju značajan negativan učinak na priuštivost i dostupnost stambenog prostora u razdoblju od barem tri godine te da manje restriktivne mjere ne bi bile jednako učinkovite”, navodi Europska komisija.
No, kratkoročni najam nije jedini aspekt pogoršavanja stambenog problema. Drugi primjeri su slučajevi posjedovanja drugoga doma ili nekretnine koja je dugo vremena prazna.
Novi zakonski okvir daje jasniju sliku i o tome kako djelovati u tim slučajevima, odnosno mjere koje se tiču dugotrajno praznih stambenih prostora moraju uzeti u obzir opravdana razdoblja nekorištenja prostora.
Pročitajte još:
Mjere, dakle, moraju biti poduprte dokazima o korisnosti i praćene tijekom vremena. Sve bi to trebalo pomoći i vlasnicima prostora te ulagačima da imaju jasniju sliku oko europskog zakonskog okvira.
Također, osim restriktivnih mjera, preporuča se djelovanje na povećanju ponude stambenog prostora kroz brže urbano planiranje i brže izdavanje dozvola za izgradnju, obnovu ili prenamjenu zgrada.
O zakonskom prijedlogu Bruxellesa sada će raspravljati Europski parlament i zemlje članice.
