Ako Europska unija (EU) uspije ostvariti ciljeve u razvoju pogona za proizvodnju električne energije na Sunce i vjetar do 2030. godine smanjit će potrebu za plinom za oko četvrtine, a ušteda bi bila veća od cijene plina koju EU uvozi iz Katara.
Prema analizi Instituta za ekonomiku energetike i financijske analize (IEEFA), širenje pogona na vjetar i Sunce te postavljanje dizalica topline najbolji je dugoročni odgovor na potrebe za plinom budući da su upravo ti oblici energetske uštede u 2024. zamijenili 8,8 milijardi kubičnih metara ukapljenog prirodnog plina (LNG).
To je dvije trećine uvoza LNG iz Katara te godine.
Radi stavljanja brojke u perspektivu može se reći da hrvatski terminal na Krku ima godišnji kapacitet od 6,1 milijardi kubičnih metara što znači da je tada ušteđen gotovo jedan i pol kapacitet terminala u Omišlju.
“Ako EU ostvari ciljeve od instaliranja četiri milijuna dizalica topline, 75 gigavata (GW) solarnih i 22 GW kapaciteta u vjetroelektranama godišnje do kraja 2030. može smanjiti potražnju za plinom za četvrtinu”, navodi analiza IEEFA-e.
To bi bilo važno jer, premda je EU uspješno smanjio ovisnost o ruskom plinu nakon invazije na Ukrajinu, jedna ovisnost ili ranjivost je u velikoj mjeri zamijenjena drugom snažnim povećanjem uvoza LNG-a uglavnom iz SAD-a i Katara.
To naravno ostavlja EU izložen geopolitičkim rizicima.
Od 2021. do 2025. uvoz LNG-a u EU porastao je za 84 posto.
EU se želi potpuno odreći ruskog plina od iduće godine, a nestabilnost na Bliskom istoku u kojoj su oštećeni katarski pogoni za proizvodnju LNG-a samo mogu biti poticaj za provođenje ambicija u elektrifikaciji koje je iskazala Europska komisija.
No, treba napomenuti i da je analiza IEEFA temeljena na optimističnoj pretpostavci da će EU ispuniti ciljeve te snažno ulagati u elektroenergetsku mrežu koja prijeti biti usko grlo, a ta je tema predmet zahtjevnih razgovora između članica EU-a budući da zahtjeva i velika ulaganja.
U prošloj godini obnovljivi izvori su predstavljali 26,2 posto energetske potrošnje u EU, a do kraja 2030. taj bi broj trebalo podignuti na 42,5 posto.
Ono što može zakomplicirati ambicije je i pitanje brzine izdavanja potrebnih dozvola te dosta visoke cijene dizalica topline.
Nedavna analiza koju je pripremio Oxford Economics upozorava da treba u obzir uzeti još jedno važno pitanje, a to je Kina.
Naime, tamošnji stručnajci tvrde da europska energetska kriza i američko-izraelski rat protiv Irana stvaraju veliku stratešku šansu za Kinu.
Godine industrijske politike pružile su kineskim tvrtkama dominantan položaj u globalnoj proizvodnji solarnih panela, baterija, električnih automobila, vjetroturbina i sastavnih dijelova za dizalice topline što omogućava toj državi veliki udio u investicijama u energetsku tranziciju.
Kineski izvoz čistih tehnologija je od početka napada na Iran ubrzan u veliki dio svijeta, posebice u Europi, Aziji, Africi i Južnoj Americi, navodi Oxford Economics.
Studija, koju prenosi Euronews, Kinu naziva prvom svjetskom elektrodržavom, a pritom misli na zemlju čiji geopolitički utjecaj ne proizlazi iz nafte ili rezervi plina već iz kontrole nad tehnologijama, proizvodnom kapacitetu i dobavi kritičnih minerala potrebnih za elektrifikaciju.
To je vrlo uočljiva suprotnost u odnosu na petrodržave kakve su Rusija ili zemlje Perzijskog zaljeva.
Pročitajte još:
Dakle, odmicanje od fosilnih goriva i konkretno LNG-a može EU dovesti u drugu vrstu ovisnosti od kineske proizvodnje i dobavnih lanaca.
Analitičari smatraju da bi EU mogao donekle smanjiti ovisnost o kineskim dobavnim lancima, no da zamjenjivanje Kine u cijelom dobavnom lancu nije realistično u idućih 10 godina zbog čega bi umjesto ciljanja potpune neovisnosti o Pekingu trebalo krenuti putem postupnog i selektivnog smanjivanja rizika.
