Procjenjivanje učinaka nefinancijskih aspekata poslovanja poduzeća nova je pojava u korporativnom svijetu utjelovljena u direktivi Europske unije (EU) o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) koja tek što je krenula, uz sve dobre namjere, zadala je i birokratske glavobolje poduzećima budući da jedan dio fokusa sada moraju usmjeriti i na prezentiranje aktivnosti koje utječu na okoliš, društvo i korporativno upravljanje (ESG).
Prema CSRD-u, prvi izvještaj o održivosti podnosi se ove godine za izvještajno razdoblje koje obuhvaća 2024. godinu.
S voditeljicom Odjela za energetiku, zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo Hrvatske gospodarske komore (HGK) Tamarom Kelavom porazgovarali smo o tome kako su se na početku snašle hrvatske tvrtke, kakvi su ESG pokazatelji i ima li i kakve su primjedbe na ovaj oblik izvještavanja.
“U 2025. godini za izvještajno razdoblje 2024. ukupan broj obveznika je bio 50. U obuhvat prve godine je ušao manji broj velikih poduzetnika jer je, osim veličine poduzetnika, prema Zakonu o računovodstvu kriterij bio i kotiranje na uređenom tržištu Zagrebačke burze. Prema indikativnom popisu ministarstva financija, koji je utvrđen na temelju podataka od 31. prosinca 2023. godine, broj potencijalnih obveznika u 2026. godini za izvještajnu 2025. godinu iznosi 470. Novi Zakon o računovodstvu propisuje kriterije za obveznike i oni se odnose na velike poduzetnike koji prelaze granične pokazatelje u najmanje dva od sljedeća tri uvjeta – ukupna aktiva 25 milijuna eura, neto prihod 50 milijuna eura i prosječan broj radnika tijekom poslovne godine od 250”, kazala je za Financiije.hr Kelava.
HGK je donijela takozvani ESG rejting što je prvi takav alat u Hrvatskoj koji ocjenjuje ESG prakse poduzeća. On je usklađen sa zahtjevima regulatora, europskih standarda izvještavanja o održivosti i zahtjevima financijskih institucija.
“Za 2024. godinu 410 poduzeća ispunilo je ESG upitnik, saznalo svoj ESG rejting i poziciju u odnosu na industriju. Brojka uključuje i 18 poduzeća iz javnog sektora. ESG rejting omogućuje poduzećima uvid u usklađenost s ESG standardima te pomaže u prilagodbi regulatornim zahtjevima i strateškom pozicioniranju na tržištu. Dodatna prednost ESG upitnika je ispitivanje ESG podataka dobavljačkog lanca. Velika poduzeća ga koriste za svoj dobavljački lanac kako ne bi morala razvijati vlastite upitnike te educirati dobavljače o načinu ispunjavanja. ESG tim HGK stoji na raspolaganju svima u ispunjavanju ESG upitnika i izrađuje individualno izvješće s rezultatima ESG rejtinga, uključujući preporuke za poboljšanje ocjene kako bi se unaprijedile održive poslovne prakse, povećala konkurentnost i dugoročna otpornost”, rekla je Kelava.
Novi krug ESG rejtinga započinje 2. svibnja ove godine. Održiva poduzeća u šest kategorija bit će nagrađena na šestom izdanju konferencije “Podržimo održivo” koja će se održati 9. i 10. rujna.
Osim toga, postoji i ESG akademija HGK koja već treću godinu educira poduzeća o ESG temama i kroz nju je dosad prošlo gotovo tri tisuće polaznika. Za ovu godinu HGK priprema i pokretanje jedinstvene ESG platforme koja će objediniti sve ESG informacije na jednom mjestu.
Kako ističe Kelava, prema analizi ESG rejtinga za 2024. godinu, poduzeća koja su orijentirana na tržište EU-a imaju viši rejting u odnosu na poduzeća orijentirana na domaće tržište ili zemlje izvan EU-a.
“Među deset najboljih poduzeća nalazi se njih šest iz prerađivačke industrije što ne čudi s obzirom na stroge regulatorne i tržišne zahtjeve u području okolišnog upravljanja u toj industriji. Poduzeća s većom fluktuacijom zaposlenika imaju lošiji rejting, posebno poduzeća u sektorima gdje postoji izražen nedostatak radne snage. Rezultati pokazuju i da poduzeća koja posjeduju certificirane sustave upravljanja imaju veći ESG rejting što pokazuje da posjedovanje certifikata olakšava i osigurava usklađenost s europskim standardima izvještavanja (ESRS) o održivosti. Manje od 15 posto poduzeća ima procjenu klimatskih rizika i utjecaja klimatskih promjena na poslovanje poduzeća. Nešto više od 10 posto poduzeća utvrdilo je usklađenost djelatnosti koje obavljaju s tehničkim kriterijima usklađenosti prema taksonomiji EU-a, stoga tu postoji prostor za napredak”, pojašnjava Kelava.
Nadalje, rezultati pokazuju da je dio poduzeća ostvario maksimalan broj bodova u područjima društvenog i korporativnog upravljanja, ali nijedno u području okolišnog upravljanja.
Zanimljivo je stoga bilo čuti u kojim područjima je prilagodba brža, a gdje ima više poteškoća i zastoja.
Kelava ističe financijski sektor, energetiku i industriju te međunarodno integrirane tvrtke kao one koje se prilagođavaju brže, dok to sporije ide građevinskom i turističkom sektoru te srednje velikim i malim tvrtkama.
“Banke, osiguravatelji i investicijske institucije prednjače u prilagodbi ESG zahtjevima jer su već godinama uključeni u regulativu održivog financiranja. Tvrtke u energetskom sektoru i energetski intenzivnoj industriji (proizvodnja metala, cementa, kemijska industrija) također su u prednosti jer su već izvještavale o emisijama CO₂ kroz EU ETS sustav. Velike korporacije, koje su dio međunarodnih grupacija, već imaju prakse ESG izvještavanja prema globalnim standardima što im olakšava prijelaz na ESRS standarde. Tvrtke u građevinskoj industriji i turizmu rijetko su dosad sustavno pratile ESG podatke. Posebno je problematično što većina građevinskih tvrtki ima razgranatu mrežu podizvođača i dobavljača čime je ESG izvještavanje otežano. Iako mnoga mala i srednja poduzeća formalno nisu obveznici ESG izvještavanja, njihovi partneri i financijske institucije sve češće traže ESG podatke. Mala poduzeća često nemaju resurse ni znanje za pripremu takvih izvještaja”, napominje Kelava.
Dodaje da činjenica da su u EU početkom ove godine dostupni prvi primjeri usklađenih izvještaja o održivosti za 2024. može pomoći hrvatskim poduzećima.
“Najbolje ocijenjena izvješća su ona koja jasno prate strukturu ESRS standarda i koriste njegovu terminologiju. S druge strane, uočeno je i nekoliko čestih poteškoća. Neka su izvješća manje pregledna jer kompanije nisu dovoljno restrukturirale sadržaj prema ESRS zahtjevima, već su pokušale nadograditi postojeći format što rezultira nepovezanim ili ‘nespretnim’ izlaganjem informacija. Općenito, povratne informacije na prve ESRS izvještaje ukazuju da tržište ubrzano uči. Regulatori i analitičari pohvalili su detaljna i jasno strukturirana izvješća, ali ističu potrebu za usklađivanjem praksi kako bi svi obveznici pružali usporedive i relevantne podatke. Ova rana iskustva dragocjena su i za hrvatske tvrtke koje će svoje prve izvještaje sastavljati krajem 2025. Ujedno, daju signal regulatorima gdje su potrebne dodatne smjernice”, navodi Kelava.
Percepcija ESG izvještavanja među poduzećima nije jednaka, odnosno varira ovisno o sektoru, veličini i stupnju integracije ESG načela u poslovanje.
“Poduzeća koja ESG obveze vide kao teret najčešće naglašavaju povećane troškove administracije, kompleksnost ESG standarda, nedostatak jasnih smjernica i nepostojanje usklađenosti s globalnim regulatorima. S druge strane, sve veći broj poduzeća prepoznaje dugoročne koristi ESG izvještavanja, a to su poboljšan pristup financiranju, jačanje tržišne pozicije i proaktivno upravljanje rizicima. Omnibus paket pojednostavljenja koji se razmatra na razini EU-a mogao bi pomoći da se ESG obveze više doživljavaju kao razvojna prilika nego kao administrativni teret, pogotovo ako će pojednostavniti ESRS izvještavanje, što smatraju najvećim problemom”, ocjenjuje Kelava.
Kad je riječ o prigovorima na složenost izvještavanja, ona ističe nekolicinu glavnih problema.
Jedan je broj indikatora i pokazatelja jer ESRS standardi zahtijevaju više od tisuću podataka po izvještaju. To je također nepreglednost regulative s obzirom da ESG izvještaji moraju biti usklađeni sa CSRD-om, EU taksonomijom, mehanizmom za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) i klimatskim strategijama, što sve stvara konfuziju.
Također, mnoge tvrtke nemaju digitalne alate potrebne za prijelaz na obavezni strojno čitljiv format izvještaja.
Spomenuti omnibus paket nudi poboljšanja kao što je dvogodišnje odgađanje rokova za nova izvješća s 2026. na 2028. godinu, smanjenje broja obveznih podataka te uvođenje fleksibilnosti u ESG procese jer manja poduzeća neće morati izvještavati po istoj strukturi kao velike korporacije.
“Kompleksnost ESG procedura je realan izazov, ali ne i nepremostiv. Kombinacijom regulatornih izmjena, poput omnibus paketa, i praktične podrške u provedbi očekuje se postupno ažuriranje procesa tako da ESG izvještavanje postane rutinski dio poslovne administracije, a ne izvanredni napor svake godine. Ključ će biti otvorena komunikacija između kompanija, regulatora i stručne javnosti kako bi se uočeni problemi brzo rješavali”, smatra Kelava.
Učinak ESG izvješćivanja bi trebao imati vidljiv učinak na pojedine sektore gospodarstva, pa tako i hrvatskog.
Po riječima Kelave, u financijskom sektoru ESG podaci će sve više uvjetovati kreditiranje i ulaganja. U industriji i energetici očekuju se velika ulaganja u dekarbonizaciju i obnovljive izvore.
U građevinskom sektoru standardi zelene gradnje postat će ključni za dobivanje ugovora, a u turizmu održivost će biti važna za privlačenje eko-turista i međunarodnih partnera.
Pročitajte još:
Širi ekonomski učinci su viša konkurentnost na europskom tržištu, povećanja ulaganja u zelenu tranziciju i bolja otpornost gospodarstva na klimatske i regulatorne promjene.
“Ako se ESG izvještavanje provede na pravi način, može postati ključni alat za jačanje hrvatskog gospodarstva i privlačenje investicija”, zaključuje Kelava.
