Država ponovno najpoželjniji poslodavac: Sigurnost postala dio plaće

Još donedavno poslovni su gurui savjetovali da posao treba mijenjati svakih pet godina želi li se napredovati u karijeri.

Rad u uspješnoj, po mogućnosti globalnoj privatnoj kompaniji smatrao se prestižem, prilikom za veću zaradu i ulaznicom za rukovodeće pozicije. U taj je paket ulazila i filozofija „danas jesi, sutra nisi“, veće mogućnosti podrazumijevale su i veći rizik.

Danas se taj odnos mijenja. Među mojim poznanicima koji rade ili su radili u privatnim tvrtkama, uključujući direktorske pozicije, sve je više onih koji traže mogućnost zaposlenja u gradskim, državnim ili javnim poduzećima. Pritom im pozicija i struka katkad postaju manje važni od stabilnosti koju takav posao obećava.

Više od trećine Hrvata radilo bi za državu

Nije riječ samo o osobnom dojmu. Istraživanja u Hrvatskoj i inozemstvu pokazuju da sigurnost radnog mjesta ponovno dobiva vrijednost koja se može mjeriti novcem. Više od trećine hrvatskih građana najradije bi radilo za državu, a više od polovice ispitanih američkih zaposlenika pristalo bi na manju plaću u zamjenu za stabilnije radno mjesto.

Sigurnost je tako ponovno postala dio ukupne naknade za rad. Zaposlenici više ne procjenjuju ponudu samo prema iznosu plaće, nego računaju koliko vrijede ugovor na neodređeno vrijeme, predvidljiva primanja, slobodni vikendi, mogućnost planiranja života i manji rizik da će posao nestati pri prvoj poslovnoj krizi.

Regionalno istraživanje portala MojPosao, objavljeno u prosincu 2025., pokazalo je da bi 36 posto hrvatskih ispitanika najradije radilo u državnoj tvrtki ili javnoj upravi. Vlastiti posao izabralo bi 21 posto, stranu privatnu kompaniju 20 posto, a privatnu tvrtku u domaćem vlasništvu samo 16 posto ispitanika.

Rezultati upućuju na oprezniji odnos prema promjeni poslodavca. O novom poslu u idućih godinu dana razmišljalo je 51 posto hrvatskih radnika, u odnosu na 66 posto godinu ranije. Od gubitka radnog mjesta strahovalo je 19 posto ispitanika.

Taj udio nije osobito visok, ali pokazuje da privlačnost stabilnog posla ne mora proizlaziti samo iz neposrednog straha od otkaza. Važna je i mogućnost dugoročnog planiranja, posebno nakon razdoblja visoke inflacije, rasta troškova stanovanja i sve skupljeg svakodnevnog života.

Četvrtina sudionika istraživanja procijenila je da je za dostojanstven život potrebna plaća viša od 1.990 eura. Sklonost državnom poslu, dakle, nije potisnula važnost primanja.

Zaposlenici traže kombinaciju prihvatljive plaće i sigurnosti, a privlačnost države kao poslodavca ojačala je nakon reforme plaća u državnim i javnim službama.

Prema Vladinim podacima iz 2024., prosječna neto plaća zaposlenika sa srednjom stručnom spremom povećana je sa 791 na 1.161 euro, odnosno 47 posto, a za višu stručnu spremu s 975 na 1.439 eura. Osnovica za obračun plaća nastavila je rasti i u 2026. te od kolovoza iznosi 1.025 eura bruto, a od prosinca će porasti na 1.035 eura. Osnovica se množi s koeficijentom radnog mjesta pa ne predstavlja konačan iznos plaće.

Sveti ugovor na neodređeno

Sličan odnos prema javnom sektoru pokazalo je istraživanje koje je Ipsos proveo za Mastercard u svibnju i lipnju 2024. Kada bi mogli birati, 44 posto zaposlenika u Hrvatskoj radilo bi u javnom sektoru, 29 posto izabralo bi privatni, a 27 posto oba je izbora smatralo podjednako privlačnima. Javni sektor češće su birale žene.

Istraživanje je pokazalo i što zaposlenici povezuju sa svakim od tih izbora. Radnici u javnom sektoru bili su zadovoljniji sigurnošću zaposlenja, slobodnim vikendima i brojem dana godišnjeg odmora. Zaposleni kod privatnih poslodavaca bolje su ocijenili mogućnosti napredovanja, međuljudske odnose, rad od kuće i klizno radno vrijeme.

Plaća je i dalje bila najvažniji kriterij zadovoljstva poslom, važan za 97 posto ispitanika. Slijedili su međuljudski odnosi, odnos s nadređenim te ravnoteža privatnog i poslovnog života. Na postojećim poslovima zaposlenici su najzadovoljniji bili ugovorom na neodređeno vrijeme, slobodnim vikendima i sigurnošću zaposlenja, a plaćom ih je bilo zadovoljno samo 45 posto.

Čak 80 posto sudionika istraživanja bilo je načelno otvoreno za promjenu posla, ali samo je manjina aktivno željela otići. Polovica nije planirala promjenu, ali bi razmotrila konkretnu ponudu. To pokazuje da spremnost na bolju priliku nije nestala, ali zaposlenici sve manje žele riskirati bez jasne koristi.

Privlačnost javnog sektora zato se više ne može objasniti samo stereotipom o manjem pritisku i sigurnom ugovoru. Stabilna primanja, predvidljivo radno vrijeme, slobodni vikendi i godišnji odmor čine paket čiju vrijednost zaposlenici uspoređuju s većom plaćom ili bržim napredovanjem u privatnoj tvrtki.

Koliko vrijedi sigurnije radno mjesto

Američko istraživanje platforme Monster pokazuje da su zaposlenici sigurnosti spremni pridružiti vrlo konkretnu cijenu. U istraživanju provedenom u srpnju 2026. na 1.020 zaposlenih Amerikanaca njih 54 posto izjavilo je da bi prihvatilo manju plaću u zamjenu za stabilnije radno mjesto.

Na smanjenje primanja od najmanje pet posto pristalo bi 28 posto ispitanika, a 11 posto bilo bi spremno odreći se više od desetine plaće. Ukupno 61 posto radnika žrtvovalo bi barem jedan dio postojećih radnih uvjeta radi veće sigurnosti. Njih 26 posto odreklo bi se bonusa ili određenih pogodnosti, a 23 posto fleksibilnosti, uključujući rad na daljinu.

Monster nije pitao ispitanike zbog čega su počeli više cijeniti stabilnost niti je rezultate razvrstao prema djelatnostima. Podatke zato nije moguće izravno povezati s valom otkaza, zamrzavanjem zapošljavanja ili širenjem umjetne inteligencije. Ipak, pokazuju da dio radnika sigurnost više ne smatra dodatkom uz plaću, nego vrijednošću za koju je spreman platiti.

Sličan zaključak donosi Randstadov Workmonitor za 2025., proveden među više od 26.000 zaposlenika u 35 zemalja. Ravnotežu privatnog i poslovnog života važnom je smatralo 85 posto ispitanika, sigurnost radnog mjesta 83 posto, a plaću 79 posto.

Ravnoteža privatnog i poslovnog života prvi je put u 22 godine provođenja istraživanja zauzela prvo mjesto. Gotovo jednako važna sigurnost zaposlenja također je završila ispred plaće.

Mladi ponovno traže stabilna primanja

Potreba za sigurnošću više nije ograničena na starije radnike koji se približavaju mirovini. PwC-jevo istraživanje provedeno u Nizozemskoj prošle godine među osobama od 18 do 35 godina pokazalo je da su stabilna primanja ponovno među najvažnijim kriterijima pri izboru poslodavca, uz sadržaj posla, ugodne kolege i pozitivnu radnu atmosferu.

Rezultati se razlikuju od PwC-jeva istraživanja iz 2022., kada je mladima najvažniji bio osobni razvoj. Nakon nekoliko godina povišene inflacije i rasta troškova hrane i stanovanja prednost je dobila financijska stabilnost.

Generacija kojoj su se često pripisivale česte promjene poslodavaca i traženje iskustava sve više cijeni mogućnost da unaprijed zna s koliko će novca raspolagati i hoće li posao postojati i sljedeće godine.

Širu sliku daje PwC-jevo globalno istraživanje gotovo 50.000 zaposlenika iz 48 zemalja i regija. Samo 53 posto ispitanika bilo je izrazito optimistično u vezi s budućnošću svoje uloge u organizaciji. Među zaposlenicima bez rukovodeće funkcije taj je udio iznosio 43 posto, a među direktorima 72 posto.

Zaposlenici koji su se osjećali vrlo sigurnima na svom radnom mjestu bili su 51 posto motiviraniji od onih koji takvu sigurnost nisu osjećali. Oni koji su vjerovali u budućnost vlastite uloge bili su približno dvostruko motiviraniji od pesimističnih kolega.

Sigurnost zato nije važna samo pri izboru poslodavca. Utječe i na ponašanje ljudi koji su već zaposleni. Radnik koji vjeruje da organizacija računa na njega lakše će ulagati energiju, prihvaćati promjene i planirati razvoj karijere od osobe koja stalno očekuje novu reorganizaciju ili otkaz.

Financijski pritisak dodatno pojačava tu potrebu. U PwC-jevu istraživanju 14 posto zaposlenika teško je podmirivalo mjesečne račune, a 42 posto nakon plaćanja troškova nije imalo ništa ili gotovo ništa za štednju. Ukupno je 55 posto ispitanika osjećalo neki oblik financijskog pritiska.

Kratki ugovori otežavaju planiranje

OECD je u pregledu hrvatskog tržišta rada iz prosinca 2025. upozorio da je nezaposlenost tijekom posljednjeg desetljeća znatno smanjena, ali da je nerazmjerno velik broj radnika i dalje zaposlen na vrlo kratkim ugovorima. Znači dio tržišta rada još nudi oblike zaposlenja koji otežavaju dugoročno financijsko planiranje, od podizanja stambenog kredita do odluke o osnivanju obitelji.

Veća plaća zato više nije jedino mjerilo dobrog posla. Nakon niza gospodarskih i zdravstvenih kriza, inflacije i rasta životnih troškova, sve se više vrednuje izvjesnost da će plaća stizati redovito i da radno mjesto neće nestati preko noći.

Privatni poslodavci koji žele zadržati zaposlenike neće nužno morati ponuditi najvišu plaću na tržištu. Morat će ih uvjeriti da kompanija ima budućnost, da se odluke donose predvidljivo i da se ljude ne smatra potrošnom robom. Sigurnost se možda ne vidi kao posebna stavka na obračunu plaće, ali zaposlenici je sve očitije uračunavaju u vrijednost posla.