Što se dogodi s majicom koju više ne nosimo, hlačama koje su izašle iz mode ili komadom odjeće koji nam je ostao u ormaru nakon što je njegov vlasnik preminuo? Za većinu takvog tekstila put završava u otpadu. No sve je više ljudi i organizacija koji pokušavaju pokazati da kraj životnog vijeka odjeće ne mora nužno značiti i kraj njezine vrijednosti.
Među njima su Humana Nova iz Čakovca i Param Param, tekstilni brend Snježane Horvatić Popović. Iako djeluju na različite načine, povezuje ih ista ideja – tekstil nije samo otpad koji treba zbrinuti, nego resurs kojem se može pronaći nova svrha.
Humana Nova je socijalna zadruga koja od 2011. godine povezuje društveni, okolišni i ekonomski aspekt poslovanja. Danas zapošljava više od 60 ljudi, među kojima je 38 osoba s invaliditetom i 20 osoba iz drugih ranjivih skupina. Bavi se prikupljanjem i sortiranjem tekstila, njegovom ponovnom uporabom i pripremom za recikliranje, ali i vlastitom tekstilnom proizvodnjom.
“Naša misija nije samo nekome osigurati radno mjesto. Kroz rad ljudi razvijaju vještine i radne navike, stječu samopouzdanje te postaju samostalniji i neovisniji”, rekao je za Financije.hr Ivan Božić, upravitelj Humane Nove.
Humana Nova nastala je iz vrlo konkretnih potreba lokalne zajednice. S jedne strane postojali su ljudi koji su teško pronalazili svoje mjesto na tržištu rada, posebno osobe s invaliditetom i druge ranjive skupine, a s druge strane tekstil koji se odbacivao, iako je još imao uporabnu ili materijalnu vrijednost.
Danas godišnje obradi približno 800 tona tekstila, a od osnutka je iz tokova otpada preusmjerila više od 5.000 tona. No samo prikupljanje nije dovoljno. Tekstil treba sortirati, izdvojiti ono što se može ponovno koristiti, pronaći način za recikliranje ostatka i, jednako važno, razvijati tržište za proizvode izrađene od ponovno uporabljenih i recikliranih materijala.
Sve veće količine tekstila i njegova sve lošija kvaliteta su im trenutačno jedan od najvećih izazova u poslovanju. Naime, brza moda i vrlo jeftini materijali doveli su do toga da velik dio tekstila koji prikupe više nije pogodan za ponovnu uporabu. Uz to, problem je i infrastruktura. Zato planiraju izgradnju novog sortirnog centra i ulaganje u opremu, tehnologiju i sljedivost.
Božić nam je otkrio da, uz izgradnju novog sortirnog centra, razvijaju i Centar za radnu integraciju. Žele znanje i iskustvo koje su stekli tijekom 15 godina rada s osobama s invaliditetom i drugim ljudima koji se teže uključuju na tržište rada pretvoriti u još strukturiraniji model osposobljavanja, mentorstva i podrške.
Osvrnuo se i na ostale izazove s kojima se susreću u poslovanju.
“Tu je i izazov koji imamo od prvog dana – kako istodobno biti društveno poduzeće i biti konkurentan na tržištu. Više od 80 posto naših prihoda ostvarujemo tržišnim poslovanjem, što znači da naši proizvodi i usluge moraju kvalitetom, rokovima i cijenom konkurirati drugim ponuđačima. Društvena misija ne oslobađa nas tržišnih pravila”, istaknuo je Božić.
Dodao je da je njihova proizvodnja poprilično široka i da u ponudi, između ostalog, imaju majice, torbe, pregače, ruksake te različite promotivne i poslovne tekstilne proizvode. Također, izdvojeni pamuk koriste za proizvodnju industrijskih krpa.
Humana Nova danas surađuje s više od 300 poslovnih partnera, a među poznatijim su IKEA, Ericsson Nikola Tesla, Sobočan, A1, Decathlon, Intersport i brojni drugi. No posebno mjesto pripada njihovoj dugogodišnjoj suradnji s bosanskohercegovačkim glazbenim sastavom Dubioza kolektiv.
“Za Dubiozu godinama proizvodimo dio njihovog mercha – majice, hoodice i druge proizvode od certificiranog eko-pamuka, kao i brendirane papuče – a danas vodimo i njihov webshop te iz Čakovca skladištimo i distribuiramo njihove proizvode kupcima. Otprilike polovica brendiranih artikala koji se prodaju putem njihovog webshopa i na koncertima diljem Europe proizvodi se upravo u Humani Novoj. Ta nam je suradnja posebno važna jer nije ostala samo na proizvodu: povećanje opsega posla omogućilo nam je i novo radno mjesto, što konkretno pokazuje kako poslovna suradnja može stvarati i društveni učinak”, rekao je Božić.
Tekstil za svoje proizvode prikupljaju iz različitih izvora – u suradnji s komunalnim poduzećima, kroz donacije građana, akcije prikupljanja te u suradnji sa školama, vrtićima, tvrtkama i drugim organizacijama.
Zatim slijedi sortiranje, a očuvana odjeća dobiva novu priliku kroz njihov second-hand. Tekstil koji više nije za ponovnu uporabu pripreme za recikliranje, a cilj je iz svakog kilograma prikupljenog tekstila izvući najveću moguću uporabnu ili materijalnu vrijednost.
“Ne želimo rasti samo kroz tone obrađenog tekstila ili prihod. Za nas rast ima smisla ako znači da više materijala ostaje u kružnom toku, više ljudi dobiva kvalitetnu priliku za rad i Humana Nova pritom ostaje ekonomski održiva”, kazao nam je.
Dok Humana Nova tekstilnom otpadu pristupa kroz organizirani sustav prikupljanja, sortiranja, ponovne uporabe i recikliranja, postoje i manji poduzetnici koji istu ideju ostvaruju na individualnijoj razini. Jedna od njih je Snježana Horvatić Popović, vlasnica brenda Param Param, koja od odbačenih i zaboravljenih komada tekstila stvara nove, unikatne proizvode. Njezin je pristup drugačiji, ali polazi od iste pretpostavke – ono što je nekome višak ne mora nužno biti otpad.
“Param Param se zapravo dugo kuhao, a nastao je krajem 2020. godine iz želje da hrvatskom tržištu ponudim nešto novo i drugačije. Ideja je bila pokrenuti posao koji će se voditi jednostavnom filozofijom – od staroga napraviti novo. Upcycling me privukao jer traži kreativno razmišljanje. Nekad pogledam neki šareni kvalitetan odjevni predmet koji je izašao iz mode i on jednostavno vrišti da postane nešto drugo. Upravo taj trenutak kada u nečemu starom vidiš potpuno novu mogućnost, meni je to najzanimljiviji dio cijelog procesa”, rekla je Horvatić Popović za Financije.hr.
“Radim prenamjenu stare odjeće i tekstila, tu se ponekad radi i o 100 godina starim svećeničkim haljama koje su našle put do mene i nisu htjele završiti na otpadu, a ja sam od njih napravila nove unikatne torbice i novčanike. Proizvode od prenamijenjenog tekstila mogu dodatno i personalizirati. Svi proizvodi su unikati. Radim i manje serije za poduzetnike, uz mogućnost tiska ili veza logotipa. Ipak, najveći dio mog rada danas su radionice na kojima mlade i odrasle učim vještinama koje im omogućuju da sami daju novi život onome što već imaju. Najviše volim raditi po narudžbi jer tada s klijentom stvaramo predmet koji ima osobnu priču”, dodala je.
Nešto što njezinu ponudu čini posebno zanimljivom jest ‘jastuk uspomena’. Izrađuje ga od starih košulja koje su pripadale dragim osobama, čime odjevnom predmetu daje potpuno novu svrhu, ali istodobno čuva njegovu emocionalnu vrijednost.
Oni koji su ostali bez voljene osobe tako mogu zagrliti jastuk izrađen od njezine košulje i ponovno osjetiti poznati miris i bliskost koju taj odjevni predmet nosi. Tako odjeća ne postaje samo novi predmet, već i svojevrsni čuvar uspomena.
“Posebno su mi dragi proizvodi u kojima su sačuvane uspomene. Torbice i novčanici napravljeni od svećeničkih halja te tkanina kao brokat i baršun jedan su od takvih primjera. U posebnom sjećanju ostao mi je i jedan spašeni plišanac, 37 godina stari Krokač kojem smo dali novi život i danas je još uvijek nečiji najbolji prijatelj. Takvi predmeti me uvijek podsjete da prenamjena nije samo stvar dizajna – zapravo čuvamo dio nečije osobne priče”, objasnila nam je.
Smatra da je najveća prepreka za razvoj održive mode u Hrvatskoj navika ljudi da za svaku priliku kupuju nešto novo.
Razvoju takve navike posljednjih godina pridonijele su i brojne online trgovine brze mode, gdje uz nekoliko klikova i za malo novca možemo imati novu odjevnu kombinaciju. Istovremeno, ogromna količina već proizvedenog tekstila nalazi se u ormarima i mogla bi još dugo služiti.
“Problem je i kvaliteta današnje odjeće te sve veći udio sintetičkih i miješanih vlakana, što dodatno otežava recikliranje istih. Zato promjena mora početi od nas. Prije nego što nešto kupimo ili bacimo, trebamo se pitati: može li ovo dobiti još jednu priliku? Popravimo odjeću umjesto da je bacimo, zamijenimo je s nekim, prenamijenimo ili joj jednostavno dodamo malji detalj te koristimo još jednu sezonu. Pri kupnji čitajmo sastav i birajmo kvalitetnije i prirodne materijale, kvaliteta prije kvantitete. Ne moramo svi postati dizajneri niti odmah promijeniti cijeli svoj ormar. Dovoljno je početi s jednim komadom odjeće. Ako svatko od nas jednom odjevnom predmetu produži život, već smo napravili korak prema odgovornijoj i održivijoj modi. Promjena počinje od nas i u našem ormaru”, naglasila je.
Pročitajte još:
Dodala je da želi pokrenuti Centar za ponovnu uporabu tekstila i povezati lokalne ljude kao i mlade iz Europe kroz dijeljenje dobrih praksi i implementiranje istih u lokalne zajednice. Ona svoje proizvode nudi na internetskoj stranici Paramparam.eu, ali i na društvenim mrežama.
Iako Humana Nova i Param Param djeluju na različitim razinama, njihova poruka je vrlo slična – tekstil ne mora postati otpad čim ga prestanemo koristiti na prvotni način. Može dobiti novu funkciju, novi oblik, a ponekad i potpuno novu emocionalnu vrijednost.
