Cijena galona običnog benzina u SAD-u porasla je za 31 cent (0,26 eura) u proteklom tjednu, dosegnuvši u srijedu prosječnih 4,54 dolara (3,86 eura) po galonu, što je 52 posto više nego prije početka rata s Iranom, prema podacima AAA.
Glavni razlog zašto vozači plaćaju više na benzinskim crpkama je taj što je rat zaustavio naftne tankere u blizini Hormuškog tjesnaca, uskog prolaza kroz koji prolazi petina svjetske sirove nafte.
U SAD-u su cijene nafte predstavljale oko 51 posto cijene galona benzina u 2025., prema Upravi za energetske informacije. Manje nafte na tržištu znači više cijene nafte i benzina.
Iransko efektivno zatvaranje Hormuškog tjesnaca tijekom rata izazvalo je najveći poremećaj u opskrbi u povijesti tržišta nafte, prema Međunarodnoj agenciji za energiju, podigavši cijene nafte na čak 112 dolara po barelu početkom travnja.
Savezni i državni porezi pridonijeli su cijeni nafte s oko 17 posto, troškovi rafiniranja i profit pridonijeli su s 14 posto, a distribucija i marketing pridonijeli su s 17 posto, navodi Međunarodna agencija za energiju (IEA). U nekim državama, poput Kalifornije, viši porezi i troškovi rafiniranja guraju cijenu benzina znatno iznad nacionalnog prosjeka.
Rob Smith, direktor globalne maloprodaje goriva u S&P Global Energy, istaknuo je da će cijene rasti i duže će im trebati da se vrate u normalu, što je Hormuški tjesnac dulje zatvoren za plovidbu.
„Čak i ako postoji istinsko i trajno rješenje sukoba, obje strane se slože da će Hormuz održati otvorenim, i dalje će trebati mjeseci da se vratimo u situaciju kakva je bila prije rata, ako ne i dulje“, rekao je Smith.
No postavlja se pitanje zašto količine nafte koje se proizvode u SAD-u nisu dovoljne da bi nadomjestile manjak. SAD izvozi više nafte nego što uvozi. Glavni razlog leži u tehnološkom neskladu između onoga što se crpi iz zemlje i načina na koji su rafinerije izvorno izgrađene.
Prema podacima udruženja Američki proizvođači goriva i petrokemikalija (AFPM), gotovo 70 posto američkih rafinerija opremljeno je za preradu teške i „kisele“ sirove nafte. Nasuprot tome, veći dio nafte proizvedene u SAD-u, koja dolazi iz škriljevca, jest laka i „slatka“ sirova nafta.
Pročitajte još:
Samo 60 posto nafte koja se prerađuje u američkim rafinerijama dobiva iz domicilnih naftnih polja. Kako bi održale rad i iskoristile svoje kapacitete, rafinerije su i dalje prisiljene uvoziti značajne količine teže nafte iz inozemstva.
AFPM procjenjuje da bi preuređenje domaćih rafinerija zahtijevalo ulaganja mjerena u milijardama dolara. Dodatni problem predstavlja činjenica da bi takvi zahvati zahtijevali privremeno zatvaranje rafinerija, što bi u pravilu rezultiralo povećanjem cijena benzina na tržištu.
