Vlada protiv inflacije udarila po paušalcima, a oni sada poručuju: morat ćemo dizati cijene

Kada država najavi antiinflacijski paket, logično bi bilo očekivati mjere koje smanjuju troškove poslovanja, smiruju cijene i rasterećuju one koji stvarno rade na tržištu. No u novom Vladinom paketu našla se i mjera koja ide u suprotnom smjeru: snažnije oporezivanje paušalnih obrtnika.

Vladina logika je formalno jasna. Broj paušalnih obrta u Hrvatskoj snažno je porastao, s oko 27.500 u 2017. na 101.000 krajem prošle godine. Ministar financija Tomislav Ćorić tvrdi da se u tom rastu krije i dio prikrivenog nesamostalnog rada, odnosno situacija u kojoj se klasični radni odnos zamjenjuje paušalnim obrtom kako bi se plaćali niži porezi i doprinosi.

Problem je, međutim, u tome što se tom logikom jednim potezom pod sumnju stavlja cijeli segment malih samostalnih poduzetnika. Drugim riječima, Vlada dio paušalaca promatra manje kao ljude koji sami traže klijente, sami naplaćuju posao, sami snose rizik i sami plaćaju bolovanje, godišnji odmor i mirovinu, a više kao poreznu anomaliju koju treba “ispraviti”.

Tu dolazimo do Kvake 22 – ako se paušalcu koji već posluje na tržištu naglo povećaju davanja, on ima samo nekoliko opcija. Može smanjiti vlastitu zaradu, može zatvoriti obrt, može prijeći u sivu zonu ili može povećati cijenu svojih usluga.

Najčešće će se dogoditi upravo ovo posljednje, odnosno ukoliko dizajner, prevoditelj, programer, marketinški stručnjak, majstor, konzultant, fotograf, instruktor ili bilo koji drugi mali pružatelj usluga od iduće godine plaća znatno više državi, taj će trošak pokušati ugraditi u cijenu. To nije ideološko pitanje, nego osnovna poslovna matematika. Kada rastu ulazni troškovi, raste i konačna cijena. A ako rastu cijene usluga, onda se inflacija ne smanjuje, nego dodatno hrani.

Vlada, dakle, u paketu mjera protiv inflacije uvodi mjeru koja bi dio malih poduzetnika mogla prisiliti na povećanje cijena. To je politički predstavljeno kao borba protiv prikrivenog rada, ali za mnoge paušalce izgleda kao još jedan udar na realni sektor.

Prema najavljenim izmjenama, najveći rast davanja pogodit će one koji imaju veće prihode. Paušalni obrtnici s prihodima od 50.000 do 60.000 eura godišnje, njih nešto više od devet posto, plaćat će čak 82 posto više poreza i doprinosa. Umjesto dosadašnjih 4571 eura godišnje, od 1. siječnja izdvajat će 8324 eura.

Za one s prihodima od 40.000 do 50.000 eura davanja rastu 49 posto. Oni s prihodima od 30.600 do 40.000 eura plaćat će 24,6 posto više, a oni u razredu od 19.900 do 30.600 eura 7,67 posto više. Za najveći broj paušalnih obrtnika, gotovo 60 posto njih koji ostvaruju do 19.900 eura godišnje, zasad se ništa ne mijenja.

Vlada time želi poručiti da ne dira najmanje, nego one koji više zarađuju. No upravo tu se skriva širi problem. Paušalac koji godišnje prihoduje 50.000 ili 60.000 eura nije nužno bogat poduzetnik. To je često osoba koja iz tog iznosa sama plaća sve troškove poslovanja, opremu, edukaciju, knjigovodstvo, prostor, prijevoz, softver, doprinose, poreze, bolovanje, godišnji odmor i rizik mjeseci u kojima nema prihoda.

Bruto prihod nije plaća. To je prva stvar koju se u ovakvim raspravama prečesto zaboravlja.

Ako netko godišnje fakturira 55.000 eura, to ne znači da mu toliko ostaje. Kod malih uslužnih djelatnosti granica između “dobro mi ide” i “previše plaćam, a nemam nikakvu sigurnost” često je puno tanja nego što izgleda iz tablice Ministarstva financija.

Posebno je problematično što se mjera uvodi u antiinflacijskom paketu. Vlada istodobno govori o smirivanju cijena, zamrzavanju određenih administrativnih cijena, kontroli goriva, subvencijama za energente i proračunskoj disciplini, a onda povećava porezno opterećenje dijelu onih koji izravno prodaju usluge na tržištu.

Takva politika šalje kontradiktornu poruku: cijene se ne smiju dizati, ali troškovi poslovanja smiju.

Paušalci bi na to mogli odgovoriti vrlo jednostavno: ako država povećava račun nama, mi ćemo ga morati povećati drugima.

To ne znači da problem prikrivenog nesamostalnog rada ne postoji. Postoje slučajevi u kojima poslodavci radnike guraju u paušalne obrte kako bi izbjegli troškove klasičnog zaposlenja. Postoje i situacije u kojima jedan “poduzetnik” zapravo radi samo za jednog klijenta, u uvjetima koji više nalikuju radnom odnosu nego samostalnom poslovanju.

No ako je to problem, onda bi ga trebalo rješavati ciljano: inspekcijskim nadzorima, kriterijima za utvrđivanje prikrivenog rada i sankcijama za poslodavce koji takve modele zlorabe. Umjesto toga, Vlada povećava davanja cijelim prihodovnim skupinama, pa će dio tereta snositi i oni koji doista posluju samostalno, imaju više klijenata i žive od vlastitog rada na tržištu.

Paušalci nisu problem, nego najlakša meta

To je širi hrvatski obrazac. Kada sustav ne zna ili ne želi precizno razlikovati zlouporabu od legitimnog poslovanja, posegne za kolektivnim rješenjem. Posljedica je da se kažnjava i one koji nisu problem.

U isto vrijeme, paket predviđa i porez na prekomjerne profitne marže velikih i srednjih tvrtki, porezne promjene za male iznajmljivače te ukidanje poreza na dohodak za mirovine. Umirovljenici su najjasniji politički dobitnici paketa, jer će više od 540.000 njih od iduće godine prestati plaćati porez na dohodak na mirovine. Kod bruto mirovine od 1000 eura, neto iznos trebao bi porasti za 46 eura.

Ta mjera ima socijalnu logiku. Ali politička poruka cijelog paketa ostaje neugodna za dio radno aktivnih ljudi: jednoj skupini se rasterećuje dohodak, dok se drugoj povećavaju davanja.

Paušalci pritom nemaju moć velikih sustava. Nemaju sindikalne pregovore, nemaju kolektivne ugovore, nemaju dodatke, regres, božićnice i sigurnost javnog sektora. Ako nema posla, nema ni plaće. Ako se razbole, problem je njihov. Ako klijent kasni s plaćanjem, problem je njihov. Ako država promijeni pravila, također je problem njihov.

Zato će mnogi ovu mjeru doživjeti kao još jedan dokaz da se u Hrvatskoj realni sektor najlakše tretira kao bankomat. Kada treba govoriti o poduzetništvu, mali obrtnici su dokaz fleksibilnosti i modernog rada. Kada treba puniti proračun, postaju sumnjiva kategorija koju treba dodatno opteretiti.

Vlada tvrdi da želi spustiti inflaciju na dva posto. No prema zadnjim dostupnim podacima DZS-a, inflacija je u travnju bila 5,8 posto na godišnjoj razini, nakon što je u prethodnim mjesecima ubrzavala. Glavni pritisak dolazio je od energije, ali u Hrvatskoj inflaciju dodatno hrane i visoka potražnja, rast troškova i strukturno skupo poslovno okruženje.