Suša i rast troškova mogli bi uzgajivačima riže u talijanskoj Paviji smanjiti prihode za više od 100 milijuna eura, upozorio je lokalni ogranak udruge poljoprivrednika Confagricoltura.
Poljoprivrednici se istodobno suočavaju s nepovoljnim vremenskim prilikama, rastom troškova proizvodnje, niskim cijenama riže i snažnom konkurencijom proizvođača iz zemalja izvan Europske unije.
Italija je najveći proizvođač riže u Europi, a 2025. godine rižom je bilo zasijano oko 235.000 hektara. Više od 80 posto nasada nalazi se na sjeveru zemlje, uz sliv rijeke Pad, ponajprije u lombardijskoj pokrajini Paviji te u pijemontskim pokrajinama Vercelli i Novari.
Rezerve vode u alpskim jezerima sve niže
Uprava za sliv rijeke Pad upozorila je da Italiji ove godine prijeti teška suša jer su rezerve vode u alpskim jezerima sve niže.
Jezero Maggiore trenutačno je, prema službenoj klasifikaciji, u uvjetima ekstremne suše, dok je vodostaj rijeke Pad kod Cremone nedavno pao na rekordno nisku razinu za ovo doba godine.
Talijanski „pojas riže” tradicionalno je bio bogat vodom, no sada su vodoopskrbne tvrtke prisiljene uvoditi sve strože mjere kako bi osigurale dovoljno vode tijekom vegetacijske sezone.
Prema njihovim procjenama, ovogodišnji uvjeti teži su čak i od ekstremne suše koja je pogodila zemlju 2022. godine.
Voda se dijeli svaki drugi tjedan
„Ove godine morali smo uvesti sustav rotacije”, rekao je Franco Bullano, direktor vodnog gospodarstva u konzorciju za navodnjavanje Est Sesia, koji opskrbljuje velik dio Lombardije i Pijemonta.
Prema tom sustavu, područje je podijeljeno na manje cjeline koje vodu dobivaju naizmjenično, svaki drugi tjedan, kako bi se ograničene zalihe mogle raspodijeliti među poljoprivrednicima.
Zahvaljujući rotacijskom sustavu većina područja zasad je izbjegla najteže posljedice suše, ali navodnjavanje je i dalje moguće ponajprije zato što se zbog visokih temperatura topi alpski led.
Takvo rješenje dugoročno nije održivo jer se zbog sve toplije klime snijeg i led tope sve ranije tijekom godine.
Poljoprivrednici vraćaju stare metode
Zbog nedostatka vode poljoprivrednici razmišljaju i o povratku nekim nekada uobičajenim metodama uzgoja, uključujući ranije plavljenje rižinih polja.
Ideja je iskoristiti vodu u dijelu godine kada je ima više te je zadržati u tlu za razdoblja kada suša postane izraženija.
No dostupne količine vode i dalje su ograničene.
„Zadržavamo samo 10 do 11 posto oborina”, upozorio je Bullano.
Jedno od mogućih dugoročnih rješenja bila bi gradnja novih vodosprema, no takvi projekti mogli bi trajati godinama.
Inženjeri Est Sesije zato rade na bazenu za pohranu vode na rijeci Pad koji bi trebao pomoći u održavanju stabilnijeg protoka nizvodno.
Dio stručnjaka i poljoprivrednika zagovara i model takozvane „vodne poljoprivrede”, kojim bi se tlo koristilo kao prirodni spremnik te bi se voda pohranjivala ispod rižinih polja za korištenje tijekom sušnih razdoblja.
Dio nasada već se žrtvuje kako bi se spasio ostatak uroda
Nestašica vode neke je proizvođače već natjerala na drastične odluke.
„Zbog sadašnje strašne nestašice vode morali smo donijeti neke drastične odluke”, rekao je za Reuters uzgajivač riže iz Lombardije Giuseppe Tagliabue.
Kako bi spasio barem dio uroda, svu dostupnu vodu usmjerio je prema jednom dijelu nasada, dok je ostala polja prepustio vremenskim prilikama.
Pročitajte još:
Za proizvođače je to izbor između gubitka dijela uroda i mogućnosti da zbog nedostatka vode potpuno odustanu od uzgoja riže.
Tagliabue ipak smatra da je i takav kompromis bolji od odustajanja od proizvodnje.
