Što se još isplati popravljati, a kada je jeftinije kupiti novo?

Pravo na popravak od ovog je ljeta i konkretno pravo hrvatskih potrošača. Izmjenama Zakona o zaštiti potrošača koje su za ovo područje stupile na snagu 31. srpnja proizvođači robe obuhvaćene europskim pravilima moraju omogućiti popravak po razumnoj cijeni i u razumnom roku, objaviti informacije o okvirnim cijenama uobičajenih popravaka te osigurati rezervne dijelove i alate po cijeni koja potrošača neće odvraćati od popravka.

Narodne novine pritom propisuju i da za popravke vrijednije od 100 eura potrošač mora dobiti ponudu s opisom radova te potrebnim materijalom i dijelovima.

Nova pravila odnose se na proizvode za koje već postoje europski zahtjevi mogućnosti popravka, među ostalim perilice rublja i mobilne telefone. Vijeće EU navodi da će potrošačima u pronalaženju servisera dodatno pomoći europska platforma za popravak, koja bi trebala proraditi 2027. godine.

Traperice, obuću i kuhalo za vodu uključili smo u usporedbu kako bismo provjerili širu ekonomiku popravljanja svakodnevnih stvari, iako se na njih ne odnosi ista zakonska obveza proizvođača.

A računica pokazuje da pravo na popravak samo po sebi još ne znači da je svaki popravak financijski racionalan.

Kod perilice rublja računica uglavnom ide u korist servisera. Za usporedbu smo uzeli Samsungovu perilicu WW80CGC0EDAELE kapaciteta osam kilograma. Na Jeftinije.hr najniža aktualna ponuda za taj model iznosi 339 eura, dok ga eKupi prodaje za 559 eura. Samsung Hrvatska za isti model u svom cjeniku vanjamstvenih popravaka navodi 80 eura za popravak odvodne pumpe, 96 eura za grijač i 150 eura za matičnu ploču.

Čak je i skuplji od tih zahvata osjetno ispod cijene novog uređaja. Samsung pritom naglašava da su navedeni iznosi okvirne procjene, a konačnu cijenu određuje konkretni servis.

Popravak odjeće daleko isplativiji

Slična je situacija kod mobilnog telefona, barem kada je riječ o uobičajenom oštećenju. Samsung Galaxy A56 sa 128 GB memorije na domaćem tržištu trenutačno se može pronaći od 319 eura, prema Nabava.net. Samsung za taj model, oznake SM-A566B, navodi okvirnih 115,50 eura za popravak ekrana.

Međutim, kada je uz razbijeni ekran prisutno i oštećenje od tekućine, procijenjena cijena raste na 490,50 eura. U prvom slučaju popravak ima jasnu računicu, u drugom trošak prelazi cijenu po kojoj se može kupiti novi uređaj.

Najmanje dvojbe ima kod traperica. Levi’s 501 na hrvatskom ABOUT YOU trenutačno stoje 109,95 eura. Krojački salon ELI, čiji je cjenik ažuriran upravo 30. rujna, malo krpanje naplaćuje četiri eura, veće pet, a zamjenu patentnog zatvarača na hlačama šest eura. Čak i nekoliko manjih intervencija ostaje daleko ispod cijene novog para.

Kod cipela odgovor već dosta ovisi o kvaliteti i cijeni para koji popravljamo. Mango Hrvatska, primjerice, kožne cipele trenutačno prodaje za 99,99 eura. Zagrebački Postolar Ilić lijepljenje obuće naplaćuje od sedam eura, šivanje od deset, zamjenu stražnjih futera od 18 eura, a novi gumeni đonovi za muške cipele stoje od 60 eura.

Manji zahvati na kvalitetnim cipelama zato su gotovo uvijek financijski isplativiji. Zamjena cijelog đona na paru od stotinjak eura već doseže znatan dio cijene nove obuće. Na skupljem paru od nekoliko stotina eura ista intervencija izgleda sasvim drukčije.

Cijena rada veća od proizvoda

Najtanju računicu ima obično kuhalo za vodu. Sencorovo kuhalo može se pronaći za 29,99 eura, a na tržištu postoji niz modela i za dvadesetak eura. Elekom Servis, koji servisira male kućanske aparate, navodi 15 eura za dijagnostiku jednostavnog kvara ako korisnik potom odustane od popravka te 33,18 eura za sat rada servisera.

Konačna cijena popravka određuje se tek nakon dijagnostike. Kod uređaja vrijednog tridesetak eura tako već sama cijena rada može biti viša od cijene novog proizvoda, i to prije eventualnog rezervnog dijela.

Upravo se na tom primjeru najbolje vidi granica europske ideje o produljenju životnog vijeka proizvoda. Kod perilice, mobitela ili kvalitetnih cipela nekoliko desetaka ili stotinjak eura može produljiti korištenje stvari koja vrijedi višestruko više. Kod proizvoda koji novi stoji dvadeset ili trideset eura, cijena stručnog rada vrlo brzo preuzima glavnu ulogu u odluci.

Nova pravila zato potrošačima prije svega daju bolju mogućnost izbora: cijene popravaka trebale bi biti transparentnije, dijelovi dostupniji, a proizvođači ne bi smjeli tehnički onemogućavati neovisne servisere da popravljaju njihove proizvode.