Od mobitela i kućanskih uređaja do automobila i industrijskih strojeva, produljenje životnog vijeka proizvoda otvara prostor za novu poslovnu nišu. Europska regulativa pritom mijenja pravila igre, ali između interesa potrošača za jeftinijim popravkom i profitabilnosti servisera još uvijek stoji nekoliko prepreka.
Kad se perilica rublja pokvari, vlasnik se suočava s jednostavnom računicom: koliko košta popravak, a koliko nova perilica? Ako je uređaj star desetak godina, a zamjena dijela i dolazak servisera stoje gotovo koliko i novi model na akciji, odluka je često prilično jednostavna. Stari uređaj završava na otpadu, a trgovac prodaje novi.
No takva računica sve se više pokušava promijeniti. Više cijene novih proizvoda, pritisak na kućne budžete, nedostatak resursa i europska regulativa stvaraju prostor za poslovni model koji ne počiva na stalnoj prodaji novih proizvoda, nego na tome da postojeći što dulje ostanu u uporabi.
Ekonomija popravaka pritom nije samo pitanje malih lokalnih servisa. Ona obuhvaća neovisne radionice, ovlaštene servisere, proizvođače koji nude održavanje, platforme za pronalazak majstora, obnovu rabljenih uređaja, prodaju rezervnih dijelova i industrijske tvrtke specijalizirane za obnovu opreme.
Tržište već vrijedi milijarde eura
Da popravci nisu tek rubna djelatnost, pokazuju i podaci Europske agencije za okoliš. Prema izvješću Scaling of Circular Business Models in Europe’s Circular Economy iz travnja 2026., u formalnom sektoru popravaka osobnih i kućanskih proizvoda te računala i komunikacijske opreme u EU-u radilo je gotovo 350.000 ljudi tijekom razdoblja od 2021. do 2023. godine.
U 2023. godini te su dvije skupine djelatnosti ostvarile približno 13 milijardi eura prihoda svaka. U prvoj su, među ostalim, popravci kućanskih uređaja, namještaja, odjeće i obuće, a u drugoj održavanje i popravak računala, mobitela i komunikacijske opreme. Broj registriranih poduzeća u tim kategorijama blago se smanjio, s gotovo 198.000 u 2022. na 196.436 u 2023. godini.
To su podaci samo za poduzeća kojima je popravak glavna djelatnost. Ne obuhvaćaju, primjerice, sve servise koje organiziraju trgovci i proizvođači, kao ni dio manjih obrta u kojima vlasnik radi sam. Stvarna gospodarska aktivnost zato je veća od onoga što pokazuju službene statistike.
Ipak, podaci otkrivaju zanimljiv odnos: popravak je već razvijeno tržište, ali još uvijek zauzima razmjerno mali dio europskog gospodarstva. U tome se krije i prilika za rast.
Europska regulativa mijenja pravila igre
Jedan od najvažnijih poticaja dolazi iz Bruxellesa. Direktiva EU-a o pravu na popravak, odnosno Direktiva 2024/1799, počela se primjenjivati 31. srpnja 2026. godine. Njezin je cilj olakšati popravak proizvoda i potaknuti potrošače da se, kada je to moguće, odluče za servis umjesto zamjene.
Direktiva proizvođačima određenih kategorija proizvoda nameće obvezu popravka i nakon isteka zakonskog jamstva, ako za te proizvode postoje europski zahtjevi popravljivosti. To se odnosi na proizvode poput perilica rublja, hladnjaka i pametnih telefona, a popis se može proširivati novim kategorijama.
Proizvođači pritom ne smiju neopravdano otežavati popravak hardverskim ili softverskim rješenjima, a rezervne dijelove moraju nuditi po razumnim cijenama. Potrošači koji se tijekom zakonskog jamstva odluče za popravak umjesto zamjene proizvoda dobivaju i dodatnu godinu jamstva.
Direktiva predviđa i europsku internetsku platformu koja bi trebala olakšati pronalazak servisera. Njezino se pokretanje očekuje u siječnju 2028. godine.
Hrvatska je europska pravila prenijela izmjenama Zakona o obveznim odnosima. Konačni prijedlog zakonskih izmjena predstavljen je u lipnju 2026., a zakon je objavljen u Narodnim novinama 69/2026.
Za servisere to znači potencijalno šire tržište, ali i potrebu za prilagodbom. Ako proizvođači moraju osigurati dostupnost dijelova i popravaka, povećava se prostor za ovlaštene i neovisne servise, ali i za tvrtke koje se specijaliziraju za dijagnostiku, obnovu i održavanje.
Od mobitela do industrijskih strojeva
Najvidljiviji dio tržišta čine elektronika i kućanski uređaji. Popravak zaslona, baterije, priključka za punjenje ili pojedinih komponenti može biti znatno jeftiniji od kupnje novog uređaja. Međutim, profitabilnost takvog posla ovisi o dostupnosti dijelova, brzini popravka i mogućnosti da servis obradi dovoljan broj uređaja.
Slična logika vrijedi za bijelu tehniku. Serviser koji može brzo dijagnosticirati kvar, nabaviti odgovarajući dio i organizirati izlazak na teren ima priliku naplatiti znanje i uslugu, a ne samo zamjenski dio. Veći potencijal za rast mogu imati servisi koji sklope ugovore s upraviteljima zgrada, hotelima, trgovinama ili drugim poslovnim korisnicima kojima je važno da oprema ne stoji izvan funkcije.
Automobilski sektor već ima razvijeno tržište održavanja i popravaka. Starenje voznog parka, složenija elektronika i sve veći broj električnih i hibridnih vozila mijenjaju potrebe servisera. Za njih to znači ulaganje u dijagnostičku opremu, softver i obuku zaposlenika. Posebno se otvara prostor za specijalizirane servise baterija, elektroničkih sustava i obnove pojedinih automobilskih komponenti.

U industriji je računica još izraženija. Zastoj proizvodne linije može stajati mnogo više od samog popravka stroja. Zato se tvrtkama isplati plaćati preventivno održavanje, dijagnostiku i obnovu opreme, umjesto da čekaju kvar ili kupuju potpuno novi stroj. U takvom modelu servisiranje nije samo jednokratna intervencija, nego dugoročan poslovni odnos s klijentom.
Odjeća i obuća predstavljaju drukčiji segment. Krojački popravci, zamjena patentnih zatvarača, popravak obuće i preinake odjeće mogu biti lokalna uslužna djelatnost, ali i dio poslovnog modela modnih brendova koji žele ponuditi održavanje i popravke proizvoda nakon kupnje. Ipak, niska cijena dijela nove odjeće i trošak rada često otežavaju konkuriranje novim proizvodima.
Popravak nije uvijek jeftiniji
Iako regulativa i održivost idu u prilog popravcima, to ne znači da će svaki servis postati profitabilan. Europska agencija za okoliš upozorava na nekoliko trajnih prepreka: visoku cijenu rada, nedostupnost rezervnih dijelova, složenost modernih proizvoda i činjenicu da popravak ponekad stoji gotovo koliko i zamjena.
Tu je i problem poslovne organizacije. Mali servisi teško mogu ostvariti ekonomiju razmjera ako svaki posao zahtijeva drukčiju dijagnostiku, naručivanje dijelova i izlazak na teren. Za rast su zato važni standardizirani postupci, pouzdani dobavljači, dostupnost tehničkih informacija i mogućnost obrade većeg broja uređaja.
Još je jedna prepreka ponašanje potrošača. Kupci često ne uspoređuju samo cijenu popravka i novog proizvoda, nego i vrijeme čekanja, trajanje jamstva nakon servisa te rizik da se uređaj ponovno pokvari. Ako je novi proizvod dostupan odmah, a servisiranje traje tjedan dana, odluka može biti usmjerena prema zamjeni čak i kada je popravak financijski povoljniji.
Može li popravak postati stabilniji poslovni model?
Najveća prilika možda nije u pojedinačnom popravku, nego u prelasku s jednokratne usluge na dugoročan odnos s kupcem. Umjesto da servis zaradi samo kada se nešto pokvari, može ponuditi godišnje održavanje, preventivne preglede, pretplate ili ugovore o dostupnosti opreme.
Za proizvođače to otvara mogućnost dodatnih prihoda nakon prodaje. Za trgovce i distributere priliku da kupcima ponude servisiranje, obnovljene proizvode i zamjenske uređaje. Za manje poduzetnike prostor za specijalizaciju u segmentima u kojima je znanje važnije od veličine poslovanja.
Pročitajte još:
Takav model već se može primijeniti u industriji, poslovnim zgradama, hotelima i voznim parkovima, gdje trošak zastoja često nadmašuje trošak redovitog održavanja. Kod potrošačke elektronike i kućanskih uređaja presudni će biti dostupnost dijelova, cijena rada i povjerenje u kvalitetu popravka.
Ekonomija popravaka neće preko noći zamijeniti ekonomiju prodaje novih proizvoda. No europska regulativa, rast troškova zamjene i potreba za učinkovitijim korištenjem resursa stvaraju tržište na kojem servisiranje može postati mnogo više od sporedne djelatnosti. Pitanje više nije samo tko će popraviti pokvareni uređaj, nego tko će uspjeti izgraditi održiv posao oko njegova duljeg korištenja.














Jedan odgovor
Naravno da moze