Nakon razdoblja pandemije Europska unija (EU) je ubrzala obnovu zgrada kako bi se podigla energetska učinkovitost, no europski revizori sada tvrde kako nedostaje uvjerljivih dokaza kako je to financiranje doista i dovelo do energetskih ušteda i donijelo vrijednost poreznim obveznicima.
Iz postpandemijskog fonda za oporavak u unaprijeđenje energetske učinkovitosti kućanstava ušlo je 43 milijarde eura.
Izvješće koje je o tom novcu objavio Europski revizorski sud (ECA) pokazuje da taj program financiranja nije uspio maksimizirati uštede niti su kako bi trebalo nadzirani rezultati njegove provedbe.
“Financiranje obnove za kućanstva bi trebalo ići tamo gdje postoji najveći potencijal za smanjenje energetske potrošnje. No, prečesto vidimo da novac iz mehanizma za oporavak i otpornost ide tamo gdje ga je najlakše potrošiti, a ne tamo gdje bi polučio najbolji učinak”, kazao je član ECA-e Nikolaos Milionis koji je bio odgovoran za pripremu izvješća.
Istina je da je su snažno povećana ulaganja u obnovu kuća, no program je favorizirao projekte koji donose političku korist umjesto one koji doista vode ka ostvarenju europskih dugoročnih klimatskih ambicija.
Izvješće napominje i da iz fonda nije financirana dubinska obnova sve starijeg stambenog fonda, da su su odgađani složeniji projekti te da su dvojbene metode kojima se mjeri ušteda energije.
Struktura mehanizma za oporavak i otpornost nenamjerno je poticala vlade da daju prednost projektima koji mogu biti završeni prije isteka roka za uporabu novaca koji je onda išao u solarne panele, zamjenu prozora ili modernije bojlere.
Ambiciozniji zahvati, kao što su sveobuhvatna izolacija krovova i zidova ili dubinska obnova zgrada čime se smanjuje potrošnja energije i za više od 60 posto, bili su sporiji i obično su kasnili.
Rezultat je, kako upozoravaju revizori, da je povećana aktivnost obnove zgrada no to nije dovelo do strukturnih poboljšanja.
Na zgrade otpada oko 25 posto potrošnje energije u EU.
Skupine za zaštitu okoliša smatraju da je EU previše usredotočen na povećanje proizvodnje čiste energije i nedovoljno na smanjenje njezine potrošnje.
Možda se i najzanimljiviji zaključak revizora krije u načinu na koji se mjeri uspjeh programa.
Bruxelles potiče zemlje članice da procjenjuju uštede koristeći certifikate o energetskoj izvedbi, no revizori zaključuju da oni nisu ni dizajnirani za mjerenje aktualne potrošnje već se oslanjaju na standardne pretpostavke o tome kako građani koriste zgrade iako u stvarnosti ponašanje u kućanstvima znatno varira. Zbog toga nastaje jaz između teoretske i stvarne potrošnje.
U nekim slučajevima teoretska potrošnja je višestruko nadmašivala aktualnu što onda dovodi do pretjerivanja u procjeni ušteda.
Također nije bilo sustavnog nadzora troškovne učinkovitosti. Niti Bruxelles niti vlade nisu pratile koliko je energije ušteđeno prema svakom utrošenom euru.
Zbog toga su revizori obavili vlastite izračune i pronašli velike razlike između zemalja i poticajnih shema.
Izražen je primjer loše osmišljenog modela talijanski Superbonus koji nadoknađuje novac kućanstvima i do 110 posto troškova obnove. To je pokrenulo veliku potražnju što je izazvalo rast troškova do te mjere da su na kraju svi porezni obveznici dobili račun od 123 milijarde eura.
Pročitajte još:
Europska komisija razmatra buduće financiranje obnove zgrada iz novog sedmogodišnjeg proračuna, pa kritika iz ECA-e nema samo retroaktivan učinak.
Revizori upozoravaju da će se ponoviti iste pogreške ako financiranje ne postane više ciljano, temeljeno na dokazima i upravljano kvalitetom primjene poticajnih shema.
