Regulativa, troškovi i sigurnost usporavaju uvođenje robotaksija u Europi

Nekoliko automobilskih tvrtki diljem svijeta pokušalo je u posljednjih nekoliko godina pokrenuti usluge robotaksija. Međutim, ti su planovi najčešće ubrzo odbačeni, a tvrtke odustale od njih nedugo nakon što su ih najavile.

Tesla, jedna od tvrtki koje su najglasnije promovirale svoje planove o robotaksijima, posljednjih se mjeseci suočava sa usporenim uvođenjem usluge. Razlozi su potreba za povećanjem sigurnosti te još uvijek neriješeni operativni i softverski izazovi.

No Tesla, piše Euronews, nije jedina koja se suočava s tim problemima. Brojni europski proizvođači automobila, poput Volkswagena, BMW-a i Mercedesa, također nailaze na značajne prepreke u provedbi svojih planova za uvođenje robotaksija.

Iako su tradicionalni proizvođači automobila u posljednje vrijeme ostvarili određeni napredak u razvoju takvih vozila, napredak prema njihovu širem uvođenju i dalje je spor i neujednačen.

Volkswagen je svoje komercijalno partnerstvo s Uberom za razvoj robotaksija prvi put najavio još u travnju 2025. godine. Tome je prethodilo osnivanje podružnice za autonomnu vožnju VW ADMT, predstavljene u srpnju 2023.

Ovog srpnja tvrtka je napokon pokrenula svoju prvu pilot-uslugu prijevoza putnika robotaksijima u Hamburgu, putem svoje podružnice Moia.

Unatoč tom pilot-projektu, puna komercijalna primjena Volkswagenovih robotaksija u Europi i dalje se suočava sa znatnim izazovima. Među njima su strogi regulatorni rokovi, visoki troškovi hardvera te obveza prisutnosti sigurnosnog vozača tijekom testiranja.

Europski prometni propisi, uključujući i one njemačke, zahtijevaju da tijekom javnih testiranja za upravljačem bude posebno obučeni sigurnosni vozač. Zbog toga je malo vjerojatno da će Volkswagen dobiti odobrenje za potpuno autonomnu komercijalnu uslugu prije 2027. godine.

Europa općenito zauzima oprezniji pristup prema još nedovoljno provjerenom softveru u odnosu na SAD i Kinu. Takav konzervativniji regulatorni pristup često usporava prikupljanje podataka i uvježbavanje algoritama u stvarnim uvjetima.

Dodatni izazov predstavljaju i europska tijela za sigurnost prometa te postupci istrage prometnih nesreća, koji teško mogu pratiti brzo komercijalno uvođenje robotaksija, čime cijeli proces postaje još složeniji.

Visoki troškovi hardvera i složenost softvera dodatno su usporili uvođenje ove tehnologije. BMW je obustavio razvoj funkcije Personal Pilot razine 3, koja omogućuje vožnju bez stalnog gledanja na cestu na svojim vodećim modelima, zbog naglog rasta troškova i slabe potražnje.

Umjesto toga, tvrtka se sada usmjerila na napredne sustave pomoći vozaču razine 2 Plus/DCAS, pri kojima vozač i dalje snosi punu odgovornost za upravljanje automobilom te mora neprestano pratiti stanje na cesti.

Istodobno, dobro razvijene mreže javnog prijevoza u većini europskih gradova usmjerile su pozornost na bolju integraciju autonomnih vozila s takvim sustavima, umjesto na širenje usluga prijevoza na zahtjev.

I Hrvatska u tom sektoru ima “konja za utrku”, a riječ je o projektu Verne (bivši Project 3 Mobility), iza kojeg stoji Mate Rimac. Njegovi robotaksiji trenutno su u fazi testiranja po zagrebačkim ulicama, pri čemu u probnim vožnjama sudjeluje ograničen broj korisnika.

Verne je kasnio u odnosu na prvotne planove pa je rok za dio projekta financiran sredstvima EU produljen s ožujka na kraj kolovoza ove godine.

U međuvremenu je promijenio i strategiju pa više ne razvija samostalno kompletan sustav autonomne vožnje, nego koristi tehnologiju kineske tvrtke Pony.ai.