Ozljeda na radnom mjestu u trenutku može promijeniti život radnika, ali njezine posljedice često ne završavaju odlaskom liječniku ili otvaranjem bolovanja. Iza svake ozljede stoje pitanje sigurnosti na radnom mjestu, odgovornosti poslodavca, ali i sustava koji bi trebao osigurati zaštitu i pomoć radnicima.
Koliko se radnika u Hrvatskoj ozlijedi na radu i što pokazuju podaci o njihovim uzrocima? Odgovore na ta pitanja potražili smo od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), čija Služba za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike na radnom mjestu prati i analizira pokazatelje povezane sa zdravljem i sigurnošću radnika.
Podaci pritom ne govore samo o brojkama. Oni otvaraju i pitanje koliko se ozljeda na radu može spriječiti.
U prošloj godini je prijavljeno 17.248 ozljeda na radu, od čega je do kraja ožujka 2026. priznato 12.910, u 2024. ih je prijavljeno 17.886 i priznato 13.554 do kraja ožujka lani, dok ih je u 2023. bilo 17.240, a priznato 13.419 do 31. ožujka 2024. godine, objavljeno je na službenoj internetskoj stranici HZZO-a.
Iz HZZO-a su za Financije.hr rekli da je obično priznato oko 75 posto prijavljenih ozljeda, a najčešći razlozi nepriznavanja ozljede na radu su skrivljeno ponašanje ozlijeđene osobe i neispunjavanje uvjeta s medicinskog aspekta, pa i predispozicija zdravstvenog stanja.
Uz to, otkrili su nam i koliki su bili troškovi naknada plaća povezani s ozljedama na radu i profesionalnim bolestima u 2025. i 2024. godini. U 2025. godini su bile 163 prijave o profesionalnoj bolesti (priznato 80), a u 2024. ih je bilo 187 (priznato 116).
“Troškovi naknada plaća za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu i profesionalne bolesti u 2025. godini iznosili su 37.127.361 eura, a u 2024. godini 30.414.260 eura”, rekli su iz HZZO-a.
Iz HZJZ Službe za medicinu rada su se osvrnuli na radnike djelatnosti Zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. Rekli su nam da oni godišnje prijave oko 1.700 ozljeda od čega se otprilike 1.200 dogodilo na mjestu rada, a ostale na putu na ili s posla.
“Najčešće aktivnosti koje su obavljali ozlijeđeni radnici su kretanje, ručno nošenje, što uključuje i prenošenja odnosno pomicanja pacijenata, te rukovanje predmetima. U ovoj djelatnosti do najvećeg broja ozljeda na mjestu rada dolazi zbog padova, a slijede ozljede nastale prilikom pokretanja tijela s fizičkim naprezanjem ili bez njega”, ispričali su nam.
Objasnili su i da iščašenja, uganuća i nategnuća čine više od trećine prijavljenih ozljeda na radu, a slijede ih rane i površinske ozljede.
“Najčešće ozljeđivani dijelovi tijelu su donji ekstremiteti, posebice koljeno i potkoljenica te gležanj, i gornji ekstremiteti gdje se kao najčešće ozljeđivani dio ističu prsti. Prema klasifikaciji težine ozljede iz obrasca Prijava ozljeda na radu najviše je lakih, više od 90 posto, dok je teških ozljeda prijavljeno oko šest do osam posto godišnje”, kažu iz HZJZ Službe za medicinu rada.
Komentirali su i prevenciju ozljeda na radu. Kažu da je iznimno važna jer izravno spašava živote, čuva zdravlje zaposlenika i drastično smanjuje financijske gubitke poduzeća zbog bolovanja, sudskih tužbi i zastoja u proizvodnji.
Među najvećim izazovima u prevenciji ozljeda na radu i zaštiti radnika u Hrvatskoj istaknuli su formalno provođenje edukacije. Tvrde da se edukacije o zaštiti na radu često svode na puko potpisivanje formulara umjesto na stvarnu, praktičnu obuku radnika za prepoznavanje opasnosti.
Tu je i zanemarivanje mentalnog zdravlja i stresa te neadekvatna ili dotrajala oprema.
“Poslodavci rijetko prepoznaju kronični stres, sagorijevanje (burnout) i prekovremeni rad kao izravne uzročnike pada koncentracije, što je najčešći okidač za tjelesne ozljede. Uz to, nabava jeftine, neudobne ili neodgovarajuće osobne zaštitne opreme (OZO) rezultira time da je radnici izbjegavaju nositi, što dovodi do ozljeda”, rekli su za Financije.hr.
Dodali su da se dugotrajno sjedenje, opetovani pokreti ili nepravilno podizanje tereta nerijetko podcjenjuju kao rizik, iako uzrokuju kronične bolesti mišićno-koštanog sustava i povećavaju rizik od ozljede.
Pročitajte još:
Kao problem su naveli i kulturu prešućivanja. Naime, incidenti u kojima nitko nije ozlijeđen (engl. near-miss) rijetko se analiziraju, čime se propušta prilika da se u budućnosti spriječi stvarna nesreća.
“Kako bi se broj ozljeda na radu značajno smanjio, jedna od poželjnih mjera je prijeći s reaktivnog (rješavanje problema nakon što se dogodi) na proaktivni sustav zaštite. Primjerice, jedna od mjera bi mogla biti aktivno uključivanje radnika. Radnici na terenu najbolje znaju gdje leže stvarni rizici. Potrebno je stvoriti anonimne i sigurne kanale za prijavu opasnosti bez straha od odmazde ili otkaza. Također, uzimajući u obzir nove tehnologije i oblike rada, bilo bi poželjno jasnije definirati odgovornost poslodavaca i poticati poslodavce da brinu za ergonomiju i psihosocijalno zdravlje radnika koji rade na daljinu ili putem digitalnih platformi”, zaključili su iz HZJZ Službe za medicinu rada.
