Europska unija je uložila višegodišnje napore kako bi izgradila sustav za zaštitu potrošača od takozvanog ‘greenwashinga’ ili zelenog pranja savjesti, a čini se da je od tog napora u najboljem slučaju preživjelo pedesetak posto.
U 2024. godini Europska komisija je izašla sa zakonskim okvirom koji treba spriječiti da tvrtke zavaravaju potrošače neutemeljenim tvrdnjama da su im proizvodi ili usluge dobri za planet.
Temeljem toga od 27. rujna ove godine tvrtke više neće moći prodavati proizvode priljepljujući im generičke tvrdnje kako su zeleni, dobri za okoliš ili klimatski neutralni. Zrakoplovni prijevoznici neće moći više oglašavati ugljično neutralne letove, a kozmetičke tvrtke neće smjeti tvrditi da njihovi proizvodi sa zaštitom od sunca ne štete koraljnim grebenima. Drugim riječima, sve to neće smjeti činiti ako nemaju dokaz za to što tvrde.
Zapravo je borba protiv zelenih laži jedan od važnih ciljeva europskog zelenog plana, ali novi zakonski okvir dolazi u trenutku kada Bruxelles također nastoji reducirati opseg plana održivosti kako bi se smanjili birokratski zahtjevi prema tvrtkama u ime konkurentnosti, ocjenjuje Politico.
Zakon treba pomoći potrošačima da donose informirane odluke time što će tvrtke onemogućiti u zloporabi rastuće svijesti o potrebama zaštite prirode.
“Cilj svih tih promjena je osigurati da potrošači ne budu zavedeni marketingom i da mogu razlikovati stvarno održive proizvode od greenwashinga”, kaže Patrycja Gautier iz europska organizacije za zaštitu potrošača BEUC.
No, u tome svemu ima jedan problem. Bilo je zamišljeno da zakonski paket borbe protiv zelenog pranja savjesti ima i drugi stup, a to su napuci tvrtkama o tome kako da pruže potrebne dokaze.
On se, međutim, nije pojavio.
Prijedlog o instrukcijama je stavljen u ladicu u lipnju prošle godine zbog povećeg neslaganja između Europske komisije i zemalja članica oko preopsežnih obveza izvještavanja za tvrtke.
Uglavnom, situacija je sada takva da tvrtke znaju što ne smiju govoriti o svojim proizvodima ili uslugama, no ne znaju što se točno može prihvatiti kao legitimna zelena etiketa.
“Šteta je što nismo iskoristili prilogu stvoriti ravnopravnu tržišnu utakmicu za one tvrtke koje su na putu ka održivim poslovnim modelima”, ističe članica Europskog parlamenta iz redova Zelenih Anna Cavazzini.
Ono na što će se tvrtke jedino moći oslanjati kada oglašavaju zelene proizvode i usluge su raznolika nacionalna pravila i sudska tumačenja.
Također, etiketiranje proizvoda i usluga će se moći provoditi samo oznakama koje proizlaze iz definiranih postupaka certificiranja ili su potvrđene od javnih tijela.
Zemlje EU-a su trebale novi europski zakon unijeti u nacionalna zakonodavstva do ožujka ove godine, no još ima država koje to nisu učinile. U svibnju je Bruxelles pokrenuo postupak protiv 20 zemalja koje u tom trenutku još nisu bile obavijestile Europsku komisiju da su proceduru obavile.
Pročitajte još:
Dobra je vijest da su agencije za zaštitu potrošača i regulatori za područje marketinga zadnjih godina obavljali dosta dobar posao oko suzbijanja greenwashing prakse.
No, istodobno je točno da ta tijela nemaju dovoljno kadra da bi mogla ubrzo snažnije smanjiti broj onih koji se ne drže pravila.
