Unatoč tome što je od dužničke krize u eurozoni proteklo petnaestak godina, sjećanja su zasigurno, pogotovo u Grčkoj, još uvijek svježa, a sada se ta sjećanja javljaju kao povod za razmišljanje može li se nešto slično dogoditi ponovno zbog krize javnog duga druge najveće europske ekonomije Francuske.
Troškovi zaduženja za tu zemlju rastu, a to je potaklo strahove da bi politička situacija mogla dodatno zakomplicirati stvari i izazvati probleme i u širem regionalnom kontekstu. Podsjetimo, na proljeće iduće godine Francusku čekaju predsjednički izbori.
Francuska nije imala uravnoteženi proračun već više od 30 godina. Podsjetimo, euro kao valuta je u fizičkoj uporabi otprilike 25 godina.
Štoviše, Pariz nije od 2019. uspio držati proračunski manjak u dopuštenim okvirima do tri posto bruto društvenog proizvoda (BDP) zbog rastućih troškova mirovinskog sustava te izazova kojega donose povećani troškovi za obranu i zelenu tranziciju.
Puno godina investitori su držali Njemačku i Francusku gospodarstvima podjednako niskog kreditnog rizika. No, od pandemije stvar se drastično promijenila, a posebice zadnjih mjeseci.
Sredinom rujna razlika u prinosu na 10-godišnju obveznicu bila je 0,55 postotnih bodova, a ovaj tjedan je došla na 1,45 postotnih bodova. Tako visoka premija rizika nije viđena od dužničke krize u eurozoni. Prinos na francusku obveznicu je sada skoro pet posto što je najviše od 2008.
Guverner središnje banke Emmanuel Moulin je upozorio da treba učiniti sve što je moguće da se izbjegne dužnička kriza prije predsjedničkih izbora iduće godine.
Francuska se čini iznimkom, no sindrom se počeo ipak prelijevati i na druge zemlje u eurozoni. Tako je premija rizika počeka rasti za Italiju, Belgiju i Grčku. Čini se da je tržište poprimilo negativan sentiment prema Europi općenito, pa je euro ovoga tjedna došao na najnižu razinu u odnosu na dolar u zadnjih 17 mjeseci.
Za razliku od Italije gdje većinu obvezničkog duga drže domaći ulagači, francuski je uglavnom u rukama stranih ulagača koji imaju tendenciju brže krenuti u rasprodaju kada zagusti.
Jedan od najvećih japanskih fondova za upravljanje imovinom Sumitomo Mitsui DS Asset Management je objavio proteklog vikenda da je prodao čitav svoj portfelj francuskog duga, navodi Politico.
Logično je da se nameće pitanje kako bi na sve mogla reagirati Europska središnja banka (ESB) koja ima mogućnost kupiti vladine obveznice u slučaju poremećaja tržišne dinamike, no samo pod određenim uvjetima. Prije no što bi se to dogodilo ESB mora utvrditi je li zemlja ima održivu fiskalnu i ekonomsku politiku. Za Francusku bi to značilo veliku fiskalnu prilagodbu koju je teško očekivati prije izbora.
Analitičari kažu da ESB, ako se kriza prelije šire, može koristiti i kamatne stope kao instrument, no s inflacijom u rujnu od godišnjih 3,8 posto jasno je da postoje ograničenja u tom smislu.
Kako smatra Robin Brooks iz američkog think-tanka Brookings Institute, ESB ne može žuriti u bilo kakvo spašavanje.
“Mora postojati razdoblje u kojem se iskazuje određena nevoljkost za intervenciju i to je razdoblje u kojemu se trenutačno nalazimo”, rekao je.
Pročitajte još:
No, pokaže li se da je jedini način za održavanje eura davanje potpore Francuskoj, to će ESB i učiniti, dodao je.
Čak i po cijenu otvorenog užasavanja u Njemačkoj ili drugim zemljama na sjeveru Europe.
